Kadijevićeva uloga od svibnja 1988. do prvih višestranačkih izbora 1990.

Govoriti o politici Veljka Kadijevića znači ući u međusobni odnos JNA i Srbije, odnosno Kadijevića i Miloševića, što nadilazi ovaj podlistak. Što se velikosrpske agresije na Hrvatsku tiče Kadijevićeva je teza bila: „Vojska ne će nikoga napadati, ali će braniti i sebe i srpski narod u Krajini". Ta će ga teza poslije okupacije Vukovara dovesti do odlikovanja Mile Mrkšića i Veselina Šljivančanina, čime se i na simboličkoj razini svrstao u jednu VukovarŠto se velikosrpske agresije na Hrvatsku tiče Kadijevićeva je teza bila: „Vojska ne će nikoga napadati, ali će braniti i sebe i srpski narod u Krajini". Ta će ga teza poslije okupacije Vukovara dovesti do odlikovanja Mile Mrkšića i Veselina Šljivančanina, čime se i na simboličkoj razini svrstao u jednu od ključnih osoba krivu za zločin protiv mira, agresiju na Hrvatsku, uništenje Vukovara i razaranje mnogih hrvatskih gradova uključujući i Dubrovnik.od ključnih osoba krivu za zločin protiv mira, agresiju na Hrvatsku, uništenje Vukovara i razaranje mnogih hrvatskih gradova uključujući i Dubrovnik.

Na Vukovaru Kadijević je slomio zube

Veljko Kadijević je neosuđeni zločinac, skončao u moskovskom izbjeglištvu s ruskom putovnicom. Hrvatska je u agresore na nju svrstala i JNA, kojoj je on u početku vojne agresije bio na čelu. Očekivana zamjena teza stigla je sa srpske strane. Za nju Kadijević je „bio izuzetno vešto prikriven čovek Hrvatske i Slovenije, čija su rukovodstva bitno uticala na njegovo brzo uzdizanje na dužnosti zamenika, a kasnije i saveznog sekretara za narodnu odbranu" (Milisav Sekulić, Jugoslaviju niko nije branio a Vrhovna komanda je izdala, NIDDA Verlag, Bad Vibel, 1997.).

Veljko Kadijević i njegova JNA, dokraja jugokomunistički indoktrinirana, slomili su zube na Vukovaru. Kadijevićeva politika bila je spašavanje Jugoslavije po svaku cijenu, upravo zato, čini se, protiv njega nije podignuta optužnica pri MKSJ. Na optužnici protiv Kadijevića nije insistirala ni hrvatska službena politika, premda su protiv njega u Hrvatskoj podignute tri optužnice, pa i međunarodna tjeralica. Kad je postalo jasno da svijet mijenja politiku popuštanja Beogradu, Kadijević je podnio ostavku.

Kakvu je, dakle, politiku zagovarao i četiri godine (1988. – 1992.) provodio Veljko Kadijević (Glavina Donja, 1925. – Moskva, 2014.), general JNA i savezni sekretar za narodnu obranu Jugoslavije?

Poslušnik a ne zapovjednik na čelu JNA

Na dužnost saveznoga sekretara za narodnu obranu Veljko Kadijević je došao u svibnju 1988. kao osobni izbor dotadašnjega sekretara Branka Mamule. Na mjestu saveznoga sekretara ostao je do 6. siječnja 1992., kad je podnio ostavku. Što je bitno reći o Kadijeviću?

„Za vrijeme njegova obavljanja dužnosti pojačana je dominacija Srba. Kao i njegovi prethodnici, i Kadijević je bio ratni kadar Saveza komunista. Kraj Drugoga svjetskog rata dočekao je s 19 godina u činu majora i na dužnosti pomoćnika političkoga komesara divizije. Nakon rata bio je politički komesar i zapovjednik divizije, načelnik štaba korpusa, pomoćnik zapovjednika armije za pozadinu, a potom je bio na važnim dužnostima u Generalštabu JNA i Saveznom sekretarijatu za narodnu obranu. Školovan je među ostalim i u SAD-u gdje završio zapovjedno-stožernu školu. U odnosu prema prethodnicima, Kadijevićev izbor za saveznog sekretara bio je neuobičajen. Njegovi prethodnici, generali: Ivan Gošnjak, Nikola Ljubičić i admiral Branko Mamula, prije no što su postali savezni sekretari bili su na dužnosti zapovjednika strategijsko-operativne grupacije, armije ili Vojnopomorske oblasti.

Mamula je uz to bio i načelnik Generalštaba JNA. Najviša zapovjedna dužnost njegova nasljednika bila je u diviziji. U terminologiji JNA zapovijedao je najvišom taktičkom postrojbom što je bila preniska razna za dužnost prvoga generala Armije. Kadijević je navikao slušati, a ne zapovijedati" (Davor Marijan, Slom Titove Armije, Golden marketing-Tehnička knjiga, Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2008.)

Promašena teza: Ustav je ostavio JNA bez države

Osnovna zadaća JNA do Titove smrti bila je održavanje Tita i njegova političkog sustava. U vrijeme „jugoslavenske krize", poslije Titove smrti, JNA ulazi u fazu OdmiranjeKrajem osamdesetih šef JNA tvrdio je da se Jugoslavija nalazi u izvanrednom stanju u kojemu se JNA ne može ponašati mirnodopski. Kadijević je na sjednici Komiteta Organizacije SKJ u JNA rekao kako država ne funkcionira zbog zabluda o odumiranju države, što je spadalo u službenu teoriju sustava samoupravljanja. Da bi spasio Jugoslaviju, Kadijević je nadišao i službenu jugoslavensku ideologiju.osamostaljivanja. Ona na kraju u okviru jugoslavenskoga političkoga sustava i na vrhuncu jugoslavenske krize dobiva značaj zasebne „socijalističke republike".

„Do kraja osamdesetih nijedna od republika, osim Slovenije, nije dala izliku da se JNA u vrijeme generala Kadijevića okrene prema Srbiji. Ona je bila ravnopravan politički akter i... imala je slobodu u 'izboru alternativa za političku i/ili vojnu upotrebu JNA'" (Marijan, isto).

Kadijević je krivnju za „jugoslavensku krizu" pronašao u Ustavu SFRJ, uz obrazloženje kako je Ustav iz 1974. ostavio JNA bez države. Tom je tezom prešao na stranu kružnoga tijeka velikosrpske logike iz koje više nije mogao, znao i htio izaći van.

Krajem osamdesetih šef JNA tvrdio je da se Jugoslavija nalazi u izvanrednom stanju u kojemu se JNA ne može ponašati mirnodopski. Kadijević je na sjednici Komiteta Organizacije SKJ u JNA rekao kako država ne funkcionira zbog zabluda o odumiranju države, što je spadalo u službenu teoriju sustava samoupravljanja. Da bi spasio Jugoslaviju, Kadijević je nadišao i službenu jugoslavensku ideologiju.

Preustroj JNA: Pobjeda Kadijevićeve koncepcije JNA

On je tada tvrdio da u programu SKJ „ima ostataka prevaziđene ideologije više okrenute ka 19 nego ka 21 veku", te da SKJ sada postoji samo po imenu „a da praktično egzistira savez republičkih i pokrajinskih partija s tim što danas više liče na protivnike nego na saveznike".

Kadijević se zauzeo za rješavanje jugoslavenske krize na unitaristički način. To mu nije prošlo bez uglavnom slovenskoga otpora, pa je JNA na politički poraz odgovorila preustrojem pod nazivom Jedinstvo. Nova organizacija oružanih snaga provodila se pod geslom „Odbrana Jugoslavije je nedjeljiva". Slovenija nije prihvatila novi teritorijalni ustroj JNA, koji je ukinuo Ljubljansku oblast, a s današnje perspektive moglo bi se reći da su već tada stvarani preduvjeti za slobodan odlazak Slovenije iz SFRJ.

JNA je preuzela Teritorijalnu obranu i sve ovlasti „odbrane" osim novačenja koje je s godinom 1988. ostalo republikama i pokrajinama. Rasplet jugoslavenske krize JNA je dočekala s tri aduta: Imala je Teritorijalnu obranu pod svojom čizmom, mogla je samostalno djelovati i mogla je djelovati u koaliciji s nekom od republika.

KoncepcijaJNA je preuzela Teritorijalnu obranu i sve ovlasti „odbrane" osim novačenja koje je s godinom 1988. ostalo republikama i pokrajinama. Rasplet jugoslavenske krize JNA je dočekala s tri aduta: Imala je Teritorijalnu obranu pod svojom čizmom, mogla je samostalno djelovati i mogla je djelovati u koaliciji s nekom od republika. Bila je to pobjeda Kadijevićeve koncepcije. Pobjeda ratne opcije. U nju je uletjelo i hrvatsko komunističko vodstvo predajom oružja teritorijalne obrane Kadijevićevoj JNA.Bila je to pobjeda Kadijevićeve koncepcije. Pobjeda ratne opcije. U nju je uletjelo i hrvatsko komunističko vodstvo predajom oružja teritorijalne obrane Kadijevićevoj JNA.

Bitka za Jugoslaviju bez ikakvih rukavica

Pripremajući se za 14. kongres SKJ Organizacija SKJ u JNA početkom siječnja 1990. održala je savjetovanje na kojemu je savezni sekretar Kadijević dao armijske smjernice: „Sa 14. kongresa SKJ mora se izići programski i akciono ojačan a ne oslabljen", ako ne bude tako „onda mi političkim sredstvima praktično gubimo bitku za socijalizam, a time bitku za Jugoslaviju. Zato mi moramo ući u odlučnu i potpuno otvorenu bitku, bez ikakvih rukavica". Odbačen je zahtjev, ponajviše Slovenije, za depolitizacijom JNA.

U Beogradu je od 20. do 22. siječnja 1990. održan 14. izvanredni kongres SKJ. Kadijevićeva je JNA od kongresa očekivala: "da bude prekretnica u konsolidovanju društveno-političkog života... Partija polaže ispit pred budućnošću Jugoslavije. To je kongres naših nada, očekivanja i odluka". SKJ-ot se, međutim, u Beogradu raspao. Srpski komunisti nisu poduprli nijedan prijedlog slovenskih, pa su ovi napustili kongres, a za slovenskim komunistima otišli su i hrvatski.

Politička uprava JNA, međutim, smatra „prekid rada kongresa nije i definitivan poraz" SKJ. Na pokušaje depolitizacije JNA u njoj je prevlada struja koja poistovjećuje Armiju i Partiju.

Savez komunista – Pokret za Jugoslaviju

JNA na čelu s Kadijevićem utemeljila je potom Savez komunista – Pokret za Jugoslaviju (19. studenoga 1990.), kao „Partiju slobodnih ljudi socijalističke orijentacije" na tradiciji KPJ/SKJ s programom na „trajnim vrednostima jugoslavenskog radničkog i komunističkog pokreta, na istorijski potvrđenim komunističkim i socijalističkim idejama". Glavno tijelo bilo je Jugoslavenski odbor sa sjedištem u Beogradu.

Organizacija SKJ u JNA prestala je s radom 17. prosinca 1990. Politička uprava je postala „Uprava za moralno vaspitanje". Sa sedmoga na prvo mjesto predviđeno za stegovne „mere" u Pravilu službe oružanih snaga popeo se „nacionalizam".

SK – PJ davao je potporu JNA. Tražio je kazneni progon Franje Tuđmana zbog „restauracije fašizma u Jugoslaviji". Tražilo se od građana da se pridruže Armiji. Od Predsjedništva SFRJ bjelovarski Regionalni odbor stranke tražio je zaustavljanje „ustaškog divljanja i terora" i uvođenje „izvanrednog stanja u dijelu Hrvatske".

Stranka je držala kako je na Jugoslaviju izvršena agresija iznutra, potpomognuta vanjskom političkom emigracijom, stoga: „Zahtijevamo da JNA izvrši Ustavom SFRJ utvrđenu obavezu i zadatak u slamanju agresije i uništenje agresora".

Odnos prema višestranačju: Vraća nas u 1940/41.

Odnos JNA pod Kadijevićevim sekretarstvom prema višestranačju ilustrira citat dokumenta „Uprave bezbednosti" iz ožujka 1990. u kojemu kažu kako na Armiju „širokim frontom jurišaju StrankaJNA na čelu s Kadijevićem utemeljila je potom Savez komunista – Pokret za Jugoslaviju (19. studenoga 1990.), kao „Partiju slobodnih ljudi socijalističke orijentacije" na tradiciji KPJ/SKJ s programom na „trajnim vrednostima jugoslavenskog radničkog i komunističkog pokreta, na istorijski potvrđenim komunističkim i socijalističkim idejama". Glavno tijelo bilo je Jugoslavenski Knjiga Kadijevicodbor sa sjedištem u Beogradu.sve snage opozicije, dobar deo sredstava javnog informisanja, naučnog i kulturnog potencijala, verske institucije i sl. Nalazimo se u jakom okruženju specijalnog rata jačem nego i jedna armija sveta. Prošlo je, dakle, vreme kada smo bili zaštićeni sa svih strana, a napadani na malom frontu. Stoga se moramo braniti u svakom segmentu svim snagama, moramo se braniti potpunijim angažovanjem naroda".

Što se Hrvatske tiče, ubrzo je JNA i pronašla „angažovani" narod u velikom dijelu pobunjenih Srba u Hrvatskoj, koji su tim „angažovanjem" postali agresorom i petom kolonom.

JNA je pojavu novih stranaka usporedila sa stanjem u „predratnoj Jugoslaviji" – „Nacionalno, nacionalističko i šovinističko postalo je glavni kriterijum svih odnosa i način ispoljavanja". Optužene su da afirmiraju „suverene nacionalne države sa nacionalističkim politikama, nesposobne da išta jugoslovensko afirmišu. Sposobne samo da zavađaju i dele. To nas vraća na stanje 1940/41. Godine kada je sve jugoslovensko razbijeno sem KPJ...".

Naputci pripadnicima JNA

JNA je svojim pripadnicima dala do znanja da nemaju što tražiti u strankama „koje nisu za razvoj Jugoslavije..., za socijalističko društveno uređenje, za ravnopravnost i bratstvo i jedinstvo..., za jedinstvo odbrambenog sistema i naših odbrambenih snaga, za nezavisnu međunarodnu poziciju SFRJ". Samo član SKJ mogao je biti pripadnikom oružanih snaga.

Kadijević je u travnju 1990. vodstvu Hrvatske spočitnuo da će „dovesti ustaše na vlast". Obilazeći 5. vojnu oblast širio je obmanu kako je JNA na reformskom pravcu, ali i prijetio da će se u „skladu sa svojom ustavnom ulogom, odlučno suprotstaviti snagama koje potkopavaju temelje SFRJ, slabe njenu odbrambenu moć i bezbednost".

Rezultate prvih višestranačkih izbora JNA je ocijenila negativno. Oni su razbili „ustavno uređenje i društveno-politički sistem zemlje", predstavljali su „nov kvalitet koji se mora imati u vidu u definisanju pojma unutrašnjeg neprijatelja". Blagoje Adžić bio je najkonkretniji: „Ko se opredjeljuje za HDZ i slično, mora odmah iz JNA".

Nenad Piskač
(Nastavlja se)

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.