Holy i Ilčić suvremena su proteza društvenopolitičkih radnika
I u nas se utjelovila pojava „čovjek stranka". Tipični predstavnici su Mirela Holy i Ladislav Ilčić. Prva je u političku orbitu stasala elektroničkom poštom kojom je s pozicije ministrice tražila da se blagonaklono gleda na partijaše i članove obitelji partijskih drugova. Drugi je odlučio preskočiti braću i sestre zbog viših ciljeva među kojima je visokopozicionirana osobna ambicija. Oboje su startali s negativističkim nabojem. Holy je pretjerala u skrbi za svoje članstvo, Ilčić u zanemarivanju svojega.
Odlične su to ulaznice za prvi red visoke politike navodne ljevice i desnice. Nemam članstvo, imam stranku. Do bolje budućnosti nedostaje mi samo prijelaz preko izbornoga praga. Ne mogu li prag preskočiti uz pomoć programa, mogu uz pomoć visokih pokrovitelja, medija, a tu je napokon i pouzdani alat grijeha struktura - zajedničke izborne liste.
Dobar klon, prazan balon
Već su odavno Nijemci na vlastitom političkom iskustvu skužili da je svaka rajčica najprije zelena prije negoli pocrveni. U projektu Holy paradajz je bio najprije crven, potom je pozelenio kako bi sutra opet mogao pocrvenjeti u nekoj budućoj prokomunističkoj koaliciji u izbornom dramoletu „dvoglave partije" (N. Raspudić).
Holy je džoker karta hrvatskih jugokomunista čija se politička zvijezda iskovala na Pantovčaku. Ona i Josipović redovito se sastaju, njezin strančarski klijentelizam sasvim je po mjeri „nove pravednosti". Njezina stranka nema demokratskoga legitimiteta. Ne postoji nijedan objektivan razlog zbog kojega bi predsjednik države održavao redovite kontakte sa čelnicom stranke bez članstva, dok mu država propada a narod iseljava.
Orah je nacrtan i napuhan u veliku bundevu zbog toga što je Josipoviću potrebna bilo kakva potpora za drugi mandat, makar se ona gradila i na prividu. Drugi razlog postojanja skriva se u budućim državnim izborima na OrahOrah je nacrtan i napuhan u veliku bundevu zbog toga što je Josipoviću potrebna bilo kakva potpora za drugi mandat, makar se ona gradila i na prividu. Drugi razlog postojanja skriva se u budućim državnim izborima na kojima bi orah trebao odigrati slamku spasa SDP-u koji je pod Milanovićevim vodstvom izgubljen u slijepoj ulici duge mračne noći koja je započela s 3. siječnjem 2000.kojima bi orah trebao odigrati slamku spasa SDP-u koji je pod Milanovićevim vodstvom izgubljen u slijepoj ulici duge mračne noći koja je započela s 3. siječnjem 2000.
Holy je prazan balon. Njezin je gospodarski program čista nebuloza o čemu je kolumnist Tihomir Dujmović napisao sve što je hrvatskom biraču potrebno znati. Unatoč šupljini programa Holy se u naručenim anketama nalazi na vrhu najpopularnijih političara – gdje je nesmjenjivi ljubljeni Tito, odnosno – Josipović. Po učestalosti pojavljivanja u medijima vjerojatno je u posljednjih godinu dana vodeća, a nitko ne spominje „paštetu".
Orah, koji zapravo postoji samo na papiru, navodno je jači od SDP-a i u praksi(su) pristanka spada među tri najbolje stojeće stranke. Slična se priča vrtjela i uokolo „popularnoga" Gabrića, ali samo do prve izborne verifikacije. Je li njegov pad signal da model „čovjek stranka" ne drži vodu?
Predsjednik bez stranke, stranka bez predsjednika
S Ilčićem je tehnički gledano stvar drukčija, a rezultat isti. On je predsjednik koji nema potporu svoje stranke, predsjednika države i medija. Za iskorak iz legaliteta u eldorado bolje budućnosti nema potporu niti IlčićS Ilčićem je tehnički gledano stvar drukčija, a rezultat isti. On je predsjednik koji nema potporu svoje stranke, predsjednika države i medija. Za iskorak iz legaliteta u eldorado bolje budućnosti nema potporu niti stranke s kojom je potpisao sporni sporazum, ali ona ima potporu predsjednika stranke bez stranke. Njegova je ključna rečenica – predsjednik zastupa stranku. Pritom misli isključivo na jednostrani međustranački pravni promet. Potpisavši na svoju ruku sporazum o predizbornom i postizbornom koaliranju, nada se zajedničkoj izbornoj listi, pobjedi prema uhodanom ritmu i osobnom ustoličenju.stranke s kojom je potpisao sporni sporazum, ali ona ima potporu predsjednika stranke bez stranke. Njegova je ključna rečenica – predsjednik zastupa stranku. Pritom misli isključivo na jednostrani međustranački pravni promet. Potpisavši na svoju ruku sporazum o predizbornom i postizbornom koaliranju, nada se zajedničkoj izbornoj listi, pobjedi prema uhodanom ritmu i osobnom ustoličenju.
Nikad se još nije dogodilo da odluka predsjednika stranke bude odbačena na legalnome tijelu iste te stranke. Nadzorni odbor Hrasta Ilčić je, naime, zaboravio suspendirati! Pa se NO sastao, pregledao dokumente i video snimke, preslušao tonske zapise, zavirio u pozitivno zakonodavstvo i statut. Ilčićevo soliranje unutarstranački nadzor proglasio je ništetnim. Praktički je prokazao predsjednika da je izvršio nasilje nad strankom. Kažem, takvo što se još nije dogodilo u modernoj hrvatskoj političkoj povijesti, ali mediji o tome šute. NO je trebao samo „zaboraviti prošlost i okrenuti se budućnosti"!
Kako je NO ostao gluh za taj jedini funkcionalni model našega političkoga sustava kojega je u javni prostor neoprezno lansirao dr. Ivo Sanader, Ilčićev je odgovor očekivan – NO je savjetodavno tijelo. Zašto se onda ne zove Savjetodavni odbor? S obzirom na to da ima tvrd obraz, zavidan politapetit i loše savjetnike, predsjednik bez stranke pročitan je kao dobar kandidat za održavanje „stabilnoga političkog sustava". Što god učinio, kakva god priopćenja pisao, koliko god otezao sa stranačkim saborom on će ostati trajno obilježen kao predsjednik bez stranke očiju željan napojnice za svoj politički rad kojim je stranku ostavio bez predsjednika. U ime viših ciljeva, dakako.
Proizvodnja i ušmrkavanje konkurencije
Oba ova tipična slučaja „čovjeka stranke", koji nisu usamljeni jer slična je situacija u HSLS-u, HNS-u, kod Čačića i tako dalje, pokazuju da se čimbenici stabilnoga Nadomjestak„Čovjek stranka" u demokratskim okolnostima nadomjestak je za višu srednju klasu društvenopolitičkih radnika jučer u totalitarnom jugokomunizmu, danas na „Zapadnom Balkanu". Oni nisu nikoga predstavljali, a bili su napuhani, važni i nezaobilazni dio stabilnoga političkoga sustava. Odgovarali su Partiji, bez obzira na to jesu li „funkciju" obnašali u SSRNH, novinama ili sindikatu, na RTV Zagreb ili u kakvom športskom savezu, Centralnom ili općinskom komitetu, omladinskoj organizaciji, „radnoj organizaciji", „republičkoj samoupravnoj interesnoj zajednici" ili su derući cipele i naprežući uši uhodarili po točionicima mjesne zajednice.političkoga sustava u okolnostima sve stabilnije krize države i nacije na sve moguće načine dovijaju ne bi li zadržali postojeće stanje sustava, kojega i Milanović već tri godine „dovodi u red". Kako se ne bi otvorilo i razvilo političko tržite čimbenici sami proizvode i ušmrkavaju „konkurenciju". Navodna ljevica pribjegla je kreiranju fatamorgane, što odlično odrađuje Holy. Navodna desnica uhvatila se usisavača, pa je već sad u se usisala sedam stranaka, što podsjeća na sedam sekretara SKOJ-a. Hoće li svi stati normalnom veličinom fonta na izbornu listu, ili će izborna lista biti otisnuta na cijelom arku, teško je prognozirati. Uostalom, treba li uopće u sustavu čovjek stranka stavljati kandidate na listu?
„Čovjek stranka" u demokratskim okolnostima nadomjestak je za višu srednju klasu društvenopolitičkih radnika jučer u totalitarnom jugokomunizmu, danas na „Zapadnom Balkanu". Oni nisu nikoga predstavljali, a bili su napuhani, važni i nezaobilazni dio stabilnoga političkoga sustava. Odgovarali su Partiji, bez obzira na to jesu li „funkciju" obnašali u SSRNH, novinama ili sindikatu, na RTV Zagreb ili u kakvom športskom savezu, Centralnom ili općinskom komitetu, omladinskoj organizaciji, „radnoj organizaciji", „republičkoj samoupravnoj interesnoj zajednici" ili su derući cipele i naprežući uši uhodarili po točionicima mjesne zajednice.
Društvenopolitički rad jamčio je stabilnost tvrđave samoupravnoga socijalizma. Partija je društvenopolitičke radnike proizvodila iz vlastitih kadrovskih resursa ili kupovala na tržnici narodnih neprijatelja. Bio proizveden ili kupljen društvenopolitički radnik doživotno je ovisio o Partiji, a Partija o radu društvenopolitičke mreže na terenu. Tržište političkih ideja, programa, političara – nije smjelo postojati. Ako je društvenopolitički radnik kojim slučajem htio ostavkom izići iz članstva, morao je prethodno biti izbačen.
Društvenopolitički rad preživio je tranziciju
Društvenopolitički radnik je osobito bio i ostao cijenjen u medijima. Mediji su i danas na cijeni, na tako visokoj da neki ne moraju plaćati porez sve dok proizvode praksis pristanka širokih narodnih masa – za eventualne posljedice pobrinut će se predstečajne i ostale nagodbe. Stoga im vodeći proleteri teorije i prakse pristanka imaju i za kapitalističke prilike enormne plaće. Ako ste pomislili na EPH niste pogriješili. On Holy veliča, a Nadzorni odbor Hrasta prešućuje.
Društvenopolitički rad, međutim, mora pokriti i začepiti sve pore društvenoga i političkoga života. Prvenstveno one iz kojih se naziru moguće promjene društvenopolitičke žabokrečine. U tom pogledu protekli smo tjedan imali čast pročitati dva komentara u kojima su se autori ad hominem obrušili na metu koju je Partija različitih predznaka prethodno etiketirala narodnim neprijateljem br. 1.
Društvenopolitički rad preživio je „tranziciju". Ivkošićev tekst „Željka Markić doživjela..." (VL., 10. listopada 2014., str. 33) i Bujančev „Da je Markićka..." (poveznica) prinos su boljem razumijevanju suvremenoga društvneopolitičkoga rada. Svakako ih treba pročitati.
Rječnik, „argumenti" i stil na vlas su isti onima s kojima su se društvenopolitički radnici, osobito iz Ferala, godinama obrušavali na Tuđmana. S obzirom na taj i takav sadržaj ne bi me iznenadila javna predstava besplatnog tuširanja kantom kakvo je ove godine doživio jedan „književnik i novinar EPH-a izdanja".
Sinergija SDP-a i HDZ-a mogla bi nas svesti pod termin „čovjek država"
Jedino čovjek koji je zaboravio prošlost i okrenuo se budućnosti (bik koji sjedi, rekli bi Indijanci) ne bi očekivao da će se barem jedna glava dvoglave partije pozabaviti opozivom predsjednika Josipovića. Za opoziv ŠutnjaŠutnja o Josipovićevom regionalnom društvenopolitičkom radu, „saradnji" sa Radivojem Cvetićaninom, koji ga diskvalificira iz bilo kakvoga bavljenja politikom, ide na ruku njegovom drugom mandatu. Ako je tako, te s obzirom na karakter Josipovićevih „ustavnih promjena", mogli bismo uskoro u javni diskurs uz „čovjek stranka" dodati i termin – „čovjek država" u povijesti poznat kao „Država, to sam ja".postoje jaki argumenti. Iznio ih je kolumnist Ivica Šola u tjedniku 7dnevno (19. rujna 2014., str 3) nakon što mu tekst nije prošao sito društvenopolitičkih pregaoca Večernjega lista. No kad obje glave u fokus i prioritet društvenopolitičkoga rada stave izmišljenoga neprijatelja naroda, umjesto Josipovićeva šaputanja sa srbijanskim veleposlanikom, onda je jasno da Josipović ima zagovaratelje u obje glave.
Jesu li se već dogovorile i o tome treba li na Pantovčaku ostaviti Josipovića ili ga, ne smijeniti, već zamijeniti novim redizajnom? Onako kako je to već viđeno kad su u Josipoviću pronašli klavijaturistički primječljivu zamjenu za dvomandatni državnički primitivizam, pri čemu su obje glave različitih predznaka pokazale zavidnu sinergiju i kreativnost u povlačenju hrvatskoga naroda za nos. Bez pomoći HDZ-a Josipović može samo sanjati drugi mandat.
Šutnja o Josipovićevom regionalnom društvenopolitičkom radu, „saradnji" sa Radivojem Cvetićaninom, koji ga diskvalificira iz bilo kakvoga bavljenja politikom, ide na ruku njegovom drugom mandatu. Ako je tako, te s obzirom na karakter Josipovićevih „ustavnih promjena", mogli bismo uskoro u javni diskurs uz „čovjek stranka" dodati i termin – „čovjek država" u povijesti poznat kao „Država, to sam ja".
Nenad Piskač
Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.