Vlada i mi

Poručuju nam odozgo: Vlada je stabilna, gospodarstvo ide nabolje. Ali, gdje je nestao Slavko? Linić. Nema ga. Ispario je iz mainstrem medija nekako istodobno kad i SDP-ova doskočica o „zločinačkoj organizaciji". Šef vlade naglo je s partijskih obračuna između dogmatske i liberalne struje, skrenuo u predizbornu retoriku zamijenivši potrošenu zločinačku organizaciju novom doskočicom – „toksičnom". HDZ je odgovorila bojkotom Milanovića na aktualnom satu, spašavajući ga od daljnje blamaže, koja je započela na prvom aktualnom satu u mandatu, kako sama sebe zavarava, „najbolje vlade dosad".

Slučajna vlada s konglomeratom loših politika

Podsjetimo se. Na tom prvom susretu Milanovića s demokratskim legitimitetima naroda u Hrvatskom saboru, Milanović je kao navijen mlatio gluposti. Karamarko je u sabornici šutio i onda i danas. Mediji su taj nastup u kojemu je oporba postala „polusvijet" opisali kao „sjajno pripremljen" u kojemu je Milanović „kompetentno i nadmoćno" - „pokazao državničku sposobnost" (Jelena Lovrić). A čovjek je odgovarajući na pitanja oporbe mlatio takve gluposti da onaj koji nije izravno pratio događaj ne može ni zamisliti škandaloznu retoriku kojom je ponizio Hrvatski sabor.

Milanović je mlatio gluposti jer je znao:

1. Plan 21 je predizborna muholovka,
2. Na vlast je došao zbog loše politike prethodne vlade, na tragu bipolarne logike: Dva mandata meni, jedan tebi,
3. Kukuriku lonac nema razrađenu politiku ni na jednom području,
4. Dva apstinirajuća mandata treba nadoknaditi radikalnim klijentelizmom po dubini i širini hrvatskih ustanova, kako bi zadovoljio apetite partijskih društvenopolitičkih radnika a s time i osigurao vlast unutar Partije.

Njegov nastup na prvom aktualnom satu bio je najava jednoga promašenoga mandata jedne slučajne vlade i njezina konglomerata loših politika. Loša politika pokazuje svoje rezultate na unutarnjoj i vanjskoj politici,Kako je počeloNa tom prvom susretu Milanovića s demokratskim legitimitetima naroda u Hrvatskom saboru, Milanović je kao navijen mlatio gluposti. Karamarko je u sabornici šutio i onda i danas. Mediji su taj nastup u kojemu je oporba postala „polusvijet" opisali kao „sjajno pripremljen" u kojemu je Milanović „kompetentno i nadmoćno" - „pokazao državničku sposobnost" (Jelena Lovrić) na gospodarskom i kulturnom planu, u znanosti i obrazovanju, u zdravstvu... S aktualnom nam vladom više nitko tko drži do sebe, doma i vani, ne želi imati posla. Od nje je profitirala samo koalicijska klijentela.

Kad je neki važan političar posljednji put došao u službeni posjet Hrvatskoj? Bilo je to u revijalnom tonu u čergi podignutoj prigodom ulaska Hrvatske u članstvo EU 1. srpnja prošle godine. Tu je feštu („projekt političkih elita", J. Kosor) narod masovno bojkotirao zajedno s Angelom Merkel. Ulazak u EU ionako je bio plod „predpristupnih pregovora" koje su odradile prethodne vlade pod saborskim nadzorom Vesne Pusić.

Taoci Milanovićeva stanja toka svijesti

Ova si vlada ne može pripisati nijedan „uspjeh" osim Milanovićeve nesuvisle retorike u kojoj malo podiže ljestvicu kriterija, malo je igrajući se spušta, a uglavnom zanemaruje kriterije koji vrijede u demokratskim društvima uređenih država. Sjećate li se vladine magle pod imenom „Proinvest"? Iako je provedena o državnom trošku za potrebe lokalnih izbora kukuriku partnera metodom „off road", kao i svi drugi slični štosovi prije i poslije, ta magla nije donijela nikakve rezultate.

U nastupnom govoru pred Saborom dobivši mandat svečano je izjavio da ne će kriviti prethodnu vladu za eventualne neuspjehe. Lagao je. Upravo mu je prošla vlada jedini alibi i pokrivalo za brojne i nesagledive neuspjehe. A neuspjesi su na razini Partije nedavno proglašeni TaociI Partiji, i oporbi, i sindikatima, i Ustavnom sudu, i Bruxellesu, a čini se i Pantovčaku, dosta je Milanovićeve laprdientie. Nju više ne podupire gotovo 80 posto građana. Svi smo više-manje taoci Milanovićeva „stanja toka svijesti"redom, radom i rastom. No, onda su stigli prvi javnosti poznati rezultati partijskoga klijentelizma: Šegon, Merzel, Sabo, Smiljanec... i kapitalac Linić.

Poslije čudnovato obrazložene smjene ministra Linića, kako izgleda – najmoćnijega čovjeka Partije i vlade, Partija je ostala u šoku. Odjednom Milanovićeva retorika više nije „državnička". Partijaši mu na dar donose medicu, „da se opusti", kažu. Znači, napet je. Hm, tko i ne bi bio s tolikim bremenom neuspjeha na leđima?

I Partiji, i oporbi, i sindikatima, i Ustavnom sudu, i Bruxellesu, a čini se i Pantovčaku, dosta je Milanovićeve laprdientie. Nju više ne podupire gotovo 80 posto građana. Svi smo više-manje taoci Milanovićeva „stanja toka svijesti".

Milanovićeva ekipa tehnički i formalno još funkcionira ali ne kao ozbiljan čimbenik izvršne vlasti. Ovu će se vladu pamtiti samo po osebujnoj nedržavničkoj retorici Zorana Milanovića dosad nezabilježenoj u povijesti hrvatske politike. Nju sam poslije njegova prvoga aktualnoga sata nazvao – mlatimudanjem (Mlatimudanje Milanovića i tišu-mišu Karamarka, hkv.hr, 19. rujna 2012.). Slaba je utjeha činjenica da sam bio u pravu.

Nenad Piskač

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.