Ratna odšteta mora postati prioritet hrvatske politike

Srbija je počela pregovore o članstvu s Europskom unijom. Ta činjenica predstavlja mogućnost redefiniranja hrvatske „regionalne politike". Hoće li je ona iskoristiti ili će ostati na jednoumnoj mantri o tome da je Hrvatska „most" po kojemu će Srbija odšetati u Europsku uniju? Tu je, naime, politiku definirao fantomski Savez za Europu govoreći svojedobno o Hrvatskoj kao „lokomotivi Zapadnog Balkana", iako takva politika nikad nije prošla izbornu verifikaciju. Kako Savez za Europu od uvođenja Lex Perkovića više ne postoji otvara se pukotina za novu politiku Hrvatske prema Srbiji.

Srbija je izvor problema u regiji

Punopravno članstvo u EU od Hrvatske zahtijeva ozbiljnost. Njezina politika prema Srbiji mora se snažnije oslanjati na vlastite interese. Međutim, prve reakcije hrvatskih političara PolitikaEU, baš kao i početkom devedesetih (EZ), dovoljno ne uvažava temelje srbijanske politike prema susjednim državama. U tom pogledu Hrvatska se ne može samo osloniti na bruxellesku politiku prema Beogradu, već kao članica EU mora se emancipirati iz jednoumne proizvodnje pristanka i kreirati aktivnu politiku prema Srbiji.naglašavaju da se Hrvatska već ranije obvezala na to da ne će Srbiji uvjetovati put u EU rješavanjem otvorenih bilateralnih pitanja.

Bruxelles je dosad od Srbije, koja i danas grca u mitovima velikosrpske politike, tražio samo rješavanje njezinih odnosa s Kosovom. No, u Srbiji postoje i druga pitanja regulirana na protueuropskim načelima, a to su manjinska pitanja, neriješena pitanja autonomije Vojvodine (Bačke, Banata i Srijema) i Sandžaka, odnos prema Bosni i Hercegovini i Republici srpskoj i tako dalje.

EU, baš kao i početkom devedesetih (EZ), dovoljno ne uvažava temelje srbijanske politike prema susjednim državama. U tom pogledu Hrvatska se ne može samo osloniti na bruxellesku politiku prema Beogradu, već kao članica EU mora se emancipirati iz jednoumne proizvodnje pristanka i kreirati aktivnu politiku prema Srbiji.

Najsloženiji su problemi Srbije vezani uz Kosovo, Hrvatsku i BiH. Pritom se odnosi Srbije prema Hrvatskoj (i BiH) stavljaju u drugi plan i u Bruxellesu i u bivšem Savezu za Europu. Srbija, dakako, raširenih ruku prihvaća takav pristup prema njoj, pa zato njezini dužnosnici veselo kliču kako nitko još od Tita nije tako lijepo tepao Srbiji, kao što to ovih dana čini službeni Bruxelles. Osnovni problem Srbije sastoji se u tome što se ona nije suočila sa svojom zločinačkom prošlošću, osobito onom od Memoranduma SANU do Daytona u koji je uključen zločin protiv mira i genocid nad Hrvatima i muslimanima.

Ruža Tomašić: Natjerati Srbiju da se suoči s prošlošću

Pukotine u regionalnoj politici hrvatskoga Saveza za Europu polako se naziru, ali je otvoreno pitanje jesu li one samo nastojanja „slobodnih strijelaca" ili nagovještaju ozbiljan zaokret hrvatske politike prema uvažavanju nacionalnih interesa, koje od obnove hrvatske države do danas nikad nisu bili na nižim granama.

U Europskom parlamentu Ruža Tomašić bila je suzdržana u glasovanju o početku pregovora EU sa Srbijom. Ona ne prihvaća opis bilateralnih odnosa Hrvatske i Srbije „dobrim kako to stoji u izvješću. Moram napomenuti kako su sadržajno ti odnosi nepromijenjeni još od ratnog perioda jer Srbija i dalje krije podatke o postojanju logora za Hrvate na svom teritoriju, nestalim osobama, minskim poljima po Hrvatskoj te odgovornosti vrha JNA i obavještajnih struktura za pokretanje ratne kampanje protiv Slovenije, Hrvatske i BiH" – rekla je Ruža Tomašić.

K tome „Srbija skoro dva desetljeća nakon završetka rata u Hrvatskoj drži pod okupacijom Šarengradsku adu, dunavske ade pokraj Vukovara i prekodunavski teritorij RH te zabranjuje hrvatskim državljanima pristup njihovom poljoprivrednom zemljištu i privatnom vlasništvu". Ona se nada da će „pristupni pregovori" natjerati Srbiju "da se suoči s prošlošću i vrati Hrvatskoj ono što joj pripada".

Davor I. Stier: Halo EU, u pitanju je i ratna odšteta

Okupacija„Srbija skoro dva desetljeća nakon završetka rata u Hrvatskoj drži pod okupacijom Šarengradsku adu, dunavske ade pokraj Vukovara i prekodunavski teritorij RH te zabranjuje hrvatskim državljanima pristup njihovom poljoprivrednom zemljištu i privatnom vlasništvu"Nekoliko dana kasnije Davor Ivo Stier u Europskom parlamentu postavlja prilično neugodno pitanje povjereniku za proširenje EU, Štefanu Füleu: „Danas se održava prva međuvladina konferencija između EU i Srbije i time se otvaraju pristupni pregovori. U vašem prošlotjednom obraćanju Europskom parlamentu istaknuli ste važnost sporazuma o normalizaciji odnosa između Srbije i Kosova i njegove daljnje primjene. U tom kontekstu je važno da se također poštuju i drugi sporazumi koji potiču dobrosusjedsku suradnju. U kojoj mjeri će Europska komisija naglasiti važnost poštivanja Sporazuma o normalizaciji odnosa koji je Srbija potpisala s Hrvatskom 1996., s posebnim naglaskom na primjenu članka 7."?

Važnost poštivanja Sporazuma o normalizaciji odnosa u posljednjih petnaestak godina nekoliko puta je problematizirano, čemu sam i sam pridonio u nekoliko navrata skromno u različitim medijima. Savez za Europu nije se dao obavijestiti i staviti taj Sporazum u fokus hrvatske politike. Hoće li ga sad staviti pregovarači Europske unije? Zašto bi ga problematizirali ako Hrvatska na njemu ne insistira?

I opet se vraćamo na početnu poziciju – svi hrvatski problemi sa Srbijom (i sa Srbima u Hrvatskoj) ostat će problemi i kad Hrvatska postane punopravna članica EU. Ali, baš svi. I nijedan ne će riješiti EU, ako se Hrvatska sama ne angažira. Ratna odšteta nema alternative.

Zašto je važan čl. 7

Osim Tomašićeve i Stiera glasa razbora nije bilo za čuti. Vjerojatno ih i ne će biti s obzirom na aktualnu vlast. Guranjem Kosova kao jedini uvjet za otvaranje pregovora, EU TužbaGuranjem Kosova kao jedini uvjet za otvaranje pregovora, EU zapravo šalje neizravnu poruku Hrvatskoj, da se ne miješa u proces pregovaranja. No, može li se tek tako zaobići jednu punopravnu članicu? Može! Ako njezine političke elite na takav odnos pristanu. A da postoje snage u Hrvatskoj koje to žele Hrvatsku pod stolom, to je jasno, jer od njih je došla i inicijativa o mogućnosti odbacivanja optužbe za genocid protiv Srbije.zapravo šalje neizravnu poruku Hrvatskoj, da se ne miješa u proces pregovaranja. No, može li se tek tako zaobići jednu punopravnu članicu? Može! Ako njezine političke elite na takav odnos pristanu. A da postoje snage u Hrvatskoj koje to žele Hrvatsku pod stolom, to je jasno, jer od njih je došla i inicijativa o mogućnosti odbacivanja optužbe za genocid protiv Srbije.

Rehabilitacija hrvatske politike prema Srbiji mogla bi početi od navedenoga Sporazuma o normalizaciji odnosa koji 14 godina u nekoj registraturi skuplja prašinu. On je kruna Tuđmanove politike prema velikosrpskoj politici, jer je tim Sporazumom Srbija priznala hrvatsku državu u njezinim međunarodno priznatim granicama, koju je dotad negirala. Tim sporazumom Srbija je priznala poraz svoje agresorske politike prema Hrvatskoj. Sporazum se nikako ne uklapa u politiku „detuđmanizacije". Zato je gurnut pod tepih.

U članku sedmom Sporazuma, među ostalim, stoji: „U roku od šest mjeseci od stupanja na snagu ovog Sporazuma, Ugovorne stranke sklopit će Sporazum o naknadi za svu uništenu, oštećenu ili nestalu imovinu. Tim Sporazumom utvrdit će se postupci ostvarivanja prava na pravičnu naknadu koji neće uključivati sudske postupke.

U cilju provedbe obveza iz ovog članka osnovat će se. u roku od 30 dana od dana potpisivanja ovog Sporazuma, zajednička komisija sastavljena od po tri predstavnika svake Ugovorne stranke" (Cjeloviti tekst Sporazuma od 23. kolovoza 1996. nalazi se u Prilogu). Članak sedmi važan je jer u njemu je sublimirana ratna odšteta. Hrvatska mora paralelno s otvaranjem pregovora EU sa Srbijom aktualizirati Sporazum i zahtijevati pregovore o njegovim odredbama. Time bi pomogla ne samo sebi, već i demokratskoj Srbiji, koja je tamo u manjini.

Jugobolje iznad nacionalnih interesa

Podatci kažu da izravna ratna šteta od velikosrpske agresije iznosi 236 milijarda kuna, odnosno 32 milijarda eura (poveznica). Podloga za naplatu je Sporazum, nedostaje samo politička volja o pokretanju naplate ratne štete, a riječ je o naknadi „za svu uništenu, oštećenu i nestalu imovinu" s kojom bi se moglo izgraditi, recimo, koliko ono peljeških mostova?

IzboriOd ove vlade, predsjednika države i ukupnoga sastava hrvatskih europarlamentaraca ne treba očekivati reaktualizaciju Sporazuma. Ono što je sada potrebno jest poraditi na prijevremenim izborima, jer i na drugim područjima stanje države i nacije je alarmantno, zabrinjavajuće i krajnje odnarođujuće.Što bi sada moglo relativizirati operativnu primjenu Sporazuma? Mirna reintegracija hrvatskoga Podunavlja je iza nas. Završili smo pregovore s EU. Ušli smo u EU. Što i koga sad treba čekati?

Argumenti za naplatu ratne odštete su povijesni, psihološki i ekonomski. Povijesna je istina da je Hrvatskoj nametnuta agresija kao zločin protiv mira, da je na okupiranim područjima proveden genocid i kulturocid, da je Hrvatska s tim stanjem živjela od 1990. do završetka procesa mirne reintegracije. Psihološki naplata ratne odštete djelovala bi na sve potencijalne agresore, jer se agresija nikome ne bi smjela isplatiti, pa tako ni Srbiji.

Ekonomski razlozi su također nemjerljivi s obzirom na to da je Hrvatskoj u ovom trenutku potreban svaki cent kako bi se osovila na noge zbog nevjerojatnih razmjera unutarnje pljačke i vanjskoga zaduživanja.

Ratna odšteta mora postati prioritet hrvatske politike. Svakoj, međutim, dosad odnarođenoj vlasti iznad povijesnih, psiholoških i ekonomskih razloga, što u svojoj cjelovitosti čine nacionalni interes, nalazi se jugobolje. Žal za izgubljenom Jugoslavijom. Tako je i danas, zato je potpuno jasno da Dačić u kontekstu otvaranja pregovora spominje Tita samo za potrebe hrvatskoga jugobolja.

Od ove vlade, predsjednika države i ukupnoga sastava hrvatskih europarlamentaraca ne treba očekivati reaktualizaciju Sporazuma. Ono što je sada potrebno jest poraditi na prijevremenim izborima, jer i na drugim područjima stanje države i nacije je alarmantno, zabrinjavajuće i krajnje odnarođujuće.

Nenad Piskač

PRILOG

ZASTUPNIČKI DOM SABORA REPUBLIKE HRVATSKE

Na osnovi članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O POTVRĐIVANJU SPORAZUMA O NORMALIZACIJI ODNOSA IZMEĐU REPUBLIKE HRVATSKE I SAVEZNE REPUBLIKE JUGOSLAVIJE

Proglašavam Zakon o potvrđivanju Sporazuma o normalizaciji odnosa između Republike Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije, koji je donio Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske na sjednici 20. rujna 1996.
Broj: 01-96-1593/1
Zagreb, 24. rujna 1996.
Predsjednik
Republike Hrvatske
dr. Franjo Tuđman, v. r.

ZAKON

O POTVRĐIVANJU SPORAZUMA O NORMALIZACIJI ODNOSA IZMEĐU REPUBLIKE HRVATSKE I SAVEZNE REPUBLIKE JUGOSLAVIJE

Članak 1.

Potvrđuje se Sporazum o normalizaciji odnosa između Republike Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije sastavijen 23. kolovoza 1996. godine u Beogradu u izvorniku na hrvatskom i srpskom jeziku.

Članak 2.

Tekst Sporazuma o normalizaciji odnosa između Republike Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije na hrvatskom jeziku glasi:

SPORAZUM

O NORMALIZACIJI ODNOSA IZMEĐU REPUBLIKE HRVATSKE I SAVEZNE REPUBLIKE JUGOSLAVIJE

Republika Hrvatska i Savezna Republika Jugoslavija (u daljnjem tekstu: Ugovorne stranke
l. Svjesne svoje odgovornosti za uspostavu i održavanje mira i sigurnosti u regiji.
U želji da tome pridonesu normalizacijom međusobnih odnosa.
U cilju unapređivanja odnosa između svojih naroda i građana Sporazumjele su se o sljedećem:

Članak 1.

l govorne stranke poštuju jedna drugu kao neovisne, suverene i ravnopravne države u okviru svojih međunarodnih granica.

Članak 2.

Svaka Ugovorna stranka, sukladno međunarodnom pravu, poštovat će suverenost, teritorijalnu cjelovitost i neovisnost druge Ugovorne stranke. Ugovorne stranke potvrđuju da će provesti uređenje svojih granica tc razgraničenje samo međusobnim dogovorom. da će rješavati sporove mirnim putem i suzdržavati se od prijetnji ili uporabe sile, u skladu s Poveljom Ujedinjenih naroda. Ugovorne stranke nastojat će jačati međusobno povjerenje, dobru volju i toleranciju te će surađivati u poticanju mira, stabilnosti i razvitka u regiji.

Članak 3.

l: roku od i 5 dana po potpisivanju ovog Sporazuma. C;govorne stranke uspostavit će pune diplomatske i konzularne odnose. l;govorne stranke odmah će podići razinu svojih postojećih predstavništava na razinu veleposlanstava i razmijenit će veleposlanike.

Članak 4.

Ugovorne stranke suglasne su da međusobnim pregovorima riješe sporno pitanje Prevlake. Time se pridonosi potpunoj sigurnosti dijela područja Republike Hrvatske u regiji Dubrovnika i dijela područja Savezne Republike Jugoslavije u regiji Bokokotorskog zaljeva. Ugovorne stranke to važno sporno pitanje riješit će međusobnim pregovorima u duhu Povelje Ujedinjenih naroda i dobrosusjedstva.

Do postizanja međusobnog sporazuma o Prevlaci, Ugovorne stranke suglasne su poštovati postojeći sustav sigurnosti, uspostavljen za promatranja Ujedinjenih naroda.

Članak 5.

Polazeći od povijesne činjenice da su Srbija i Crna Gora postojale kao neovisne države prije stvaranja Jugoslavije, a imajući u vidu činjenicu da je Jugoslavija produljila međunarodnopravni subjektivitet ovih država, Republika Hrvatska konstatira postojanje državnog kontinuiteta Savezne Republike Jugoslavije.

Polazeći od povijesne činjenice postojanja različitih državnih oblika organiziranja Hrvatske u prošlosti, Savezna Republika Jugoslavija konstatira postojanje kontinuiteta hrvatske državnosti.

Ugovorne stranke suglasne su da pitanja sukcesije SFRJ rješavaju na temelju pravila međunarodnog-prava o sukcesiji država te sporazumno.

Članak 6.

Ugovorne stranke obvezuju se da se bez odgode ubrza proces rješavanja pitanja nestalih osoba pri čemu će obje Ugovorne stranke odmah razmijeniti sve raspoložive podatke o tim osobama.

Članak 7.

Ugovorne stranke osigurat će uvjete za slobodan i siguran povratak izbjeglica i prognanika u njihova prebivališta ili u druga mjesta koja slobodno izaberu. Ugovorne stranke osigurat će tim osobama vraćanje u posjed njihove imovine, odnosno pravičnu naknadu.

Ugovorne stranke osigurat će potpunu sigurnost izbjeglicama i prognanicima koji se vrate. Ugovorne stranke pomoći će ovim osobama u osiguravanju nužnih uvjeta za normalan i siguran život.

Ugovorne stranke proglasit će opći oprost za sva djela počinjena u svezi s oružanim sukobima, osim za najteže povrede humanitarnog prava koje imaju karakter ratnih zločina.
Ugovorne stranke poticat će dosljednu i cjelovitu provedbu Erdutskog sporazuma o hrvatskom Podunavlju.

Svaka Ugovorna stranka jamči jednaku pravnu zaštitu imovine fizičkih i pravnih osoba koje imaju državljanstvo druge Ugovorne stranke, odnosno sjedište na području druge Ugovorne stranke, kao onu koju imaju njeni državljani, odnosno njezine pravne osobe.

U roku od šest mjeseci od stupanja na snagu ovog Sporazuma, Ugovorne stranke sklopit će Sporazum o naknadi za svu uništenu, oštećenu ili nestalu imovinu. Tim Sporazumom utvrdit će se postupci ostvarivanja prava na pravičnu naknadu koji neće uključivati sudske postupke.

U cilju provedbe obveza iz ovog članka osnovat će se. u roku od 30 dana od dana potpisivanja ovog Sporazuma, zajednička komisija sastavljena od po tri predstavnika svake Ugovorne stranke.

Članak 8.

Srbima i Crnogorcima u Republici Hrvatskoj i Hrvatima u Saveznoj Republici Jugoslaviji Ugovorne stranke jamčit će svoja prava koja im pripadaju na temelju međunarodnog prava.

Članak 9.

Ugovorne stranke sklopit će u roku od šest mjeseci od stupanja na snagu ovog Sporazuma poseban ugovor o socijalnom osiguranju koji će uključiti invalidsko, zdravstveno i mirovinsko osiguranje, ukljućujući i isplatu mirovina. Ugovorne stranke sklopit će, po potrebi, i druge ugovore glede rješavanja radnih i statusnih pitanja.

Članak 10.

Ugovorne stranke nastavit će suradnju u normalizaciji cestovnog, željezničkog, zračnog i riječnog prometa na temelju načela uzajamnosti i dobrosusjedstva.

Članak 11.

Na ulazak, kretanje i boravak državljana i vozila jedne L!govorne stranke na području druge Ugovorne stranke primijenit će se unutarnji propisi koji važe za boravak i kretanje stranaca, bez diskriminacije.

Članak 12.

Ugovorne stranke nastavit će unapređivati poštanske, telefonske i druge telekomunikacijske veze.

Članak 13.

Ugovorne stranke, bez odgode, pristupit će sklapanju međusobnih ugovora iz područja gospodarstva, znanosti, prosvjete, zaštite okoliša, kao i drugih pitanja od zajedničkog interesa Ugovornih stranaka.

Ugovorne stranke, bez odgode, sklopit će i sporazum o kulturnoj suradnji koji će uključiti održavanje i obnovu kulturne baštine.

Članak 14.

Ovaj Sporazum sastavljen je u 2 (dva) izvornika, na hrvatskom i srpskom jeziku, pri čemu su oba teksta vjerodostojna. Ovaj Sporazum privremeno se primjenjuje od dana potpisivanja, a stupa na snagu kada se Ugovorne stranke međusobno diplomatskim putem izvijeste da su ga potvrdila njihova nadležna tijela.

Sastavljeno dana 23. kolovoza 1996. godine u Beogradu

ZA REPUBLIKU ZA SAVEZNU REPUBLIKU HRVATSKU JUGOSLAVIJU dr. Mate Granić, v. r. Milan Milutinović, v. r. Potpredsjednik Vlade i Savezni ministar Ministar vanjskih poslova vanjskih poslova

Članak 3.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmog dana od dana objave u »Narodnim novinama«.
Klasa: 004-O 1 /96-O 1 /OS Zagreb, 20. rujna 1996.

ZASTUPNIČKI DOM
SABORA REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik
Zastupničkoga doma Sabora
akademik Vlatko Pavletić, v. r.

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.