Vlada se nema čime pohvaliti

Skretanjem pozornosti s bitnoga na nebitno Milanović i društvo progurali su pola mandata. Sličnom taktikom nadaju se dočekati i 2014. Brojni negativni pokazatelji govore u prilog opciji raspisivanja prijevremenih izbora. Do ljeta ove godine aktualna je vlada pokazala svu raskoš nesposobnosti. Tijekom ljeta uspješno je dokazala da je i opasna za međunarodni položaj Hrvatske. Obrana „tekovina revolucije" važnija joj je od životnoga standarda i od ugleda države u svijetu.

Nema nijednoga pokazatelja s kojim bi se vlada mogla pohvaliti. I dok europske države izlaze iz krize Hrvatska i dalje tone. Ulaskom u EU ništa se nije promijenilo nabolje, niti je taj neobično značajan trenutak iskorišten za novi iskorak. Vladajuće elite zloupotrijebile su čin ulaska u EU za partijske ciljeve podgrijavanja balkanskog suvezluka.

Udica ustavnih promjena

Još tijekom proljeća sazrela je spoznaja o potrebi promjene „ove vlade u ovoj zemlji". Većini je postalo jasno da je njezina UdicaZagrize li oporba udicu ustavnih promjena i pritom zaboravi kako je jedino pravo opće dobro u ovome trenutku promjena vlasti, bit će to znak vremena i jasan pokazatelj, još jedan u nizu, da oporba i vlast djeluju u sinergiji po načelu jedan mandat tebi, dva meni. U funkcioniranju toga načela u praksi sasvim je nebitno „stanje države i nacije", koje je već duže vrijeme neizdrživo.odnarođena politika čisto gubljene vremena, krađa podnošljive sadašnjosti i održive budućnosti. Svojedobno je u petu brzinu Sanader ubacio Račanovu politiku, a sad je Milanović u šestu brzinu ubacio Sanaderovu. Dvije godine traje uhljebljivanje partijskih kadrova i kulturalnom revolucijom ideološko peglanje nacije.

Početkom ljeta činilo se da će Milanovićevoj vladi najesen odzvoniti. Međutim, krajem kolovoza postaje razvidno kako Partija nastoji novim manevrom skrenuti tijek događaja. U politički promet gurnula je „ustavne promjene", kojima nastoji oporbu uvući u još jednu jalovu raspravu tipa laprdientia croatica. Jedini posao oporbe u ovome trenutku jest smisliti demokratski način uklanjaja „ove vlade u ovoj zemlji" i omogućiti nove izbore.

Zagrize li oporba udicu ustavnih promjena i pritom zaboravi kako je jedino pravo opće dobro u ovome trenutku promjena vlasti, bit će to znak vremena i jasan pokazatelj, još jedan u nizu, da oporba i vlast djeluju u sinergiji po načelu jedan mandat tebi, dva meni. U funkcioniranju toga načela u praksi sasvim je nebitno „stanje države i nacije", koje je već duže vrijeme neizdrživo.

Živi se sve lošije. Iseljavamo se, opet. Hrvatima su političke elite učinile Hrvatsku nemogućim mjestom za normalan rad i život. Partija je nagazila sve slojeve društva: Djecu i studente, zdrave i bolesne, radno sposobne i radno nesposobne, umirovljenike i umjetnike (navodno i slikari u ateljeu moraju imati fiskalnu blagajnu), obrtnike i poljoprivredne proizvođače, gospodarstvo i kulturu, zdravstvo i jezik. Revolucija nikoga ne štedi, svi su na udaru, osim ostataka komunističkoga totalitarnoga aparata uz pomoć kojega se na životu održavala Jugoslavija.

Nacionalni mazohizam

Pritom se vanjska politika svodi na podilaženja Srbiji i zafrkancije s Europskom unijom. Unutarnja se politika svela na vladine doskočice tipa „proinvest" i proizvodnju floskula tipa „investicijska klima". Obje se politike potom zašećere premijerovim paranormalnim istupima na aktualnom satu Hrvatskoga sabora, koje partijski mediji potom nazovu „državničkim PromjenaZdrava pamet veli da je Milanovićeve vlade – dosta. Taj Plan 21 i taj izborni eksperiment je potrošen i skupo plaćen. Vrijeme je za bilo kakvu promjenu, teško je vjerovati da promjena može biti lošija od sadašnjega stanja. Dopustiti Milanoviću da do kraja odradi ovaj totalno promašeni mandat predstavljao bi nedvojbeni nacionalni mazohizam.nastupom". Vlada je najuspješnija glede uhljebljivanja partijskih kadrova na državni proračun.

Zdrava pamet veli da je Milanovićeve vlade – dosta. Taj Plan 21 i taj izborni eksperiment je potrošen i skupo plaćen. Vrijeme je za bilo kakvu promjenu, teško je vjerovati da promjena može biti lošija od sadašnjega stanja. Dopustiti Milanoviću da do kraja odradi ovaj totalno promašeni mandat predstavljao bi nedvojbeni nacionalni mazohizam.

To bi značilo da prihvaćamo: Pedofiliju kao temelj zdravstvenoga odgoja, nezaposlenost kao trajno stanje, zaposlenost do smrti, trajno iseljavanje, danonoćno ideološko peglanje preostalog stanovništva, mirenje s više stotina parafiskalnih nameta i nevjerojatno visokim porezima, uništavanjem proizvodnje i gospodarskih aktivnosti, postavljanjem četničkih spomenika i spomen ploča, donošenjem zakona za zaštitu komunističkih zločina i zločinaca, uništavanjem poljoprivrede, ozakonjenjem tzv. strateških investitora bez ikakva nadzora, uvozom svega i svačega, kontinuiranim padom osnovnoga životnoga standarda, zaduživanja bez granica i tako dalje.

Trebaju nam ustavne promjene, prije svega zato da iz Ustava uklonimo ideološke mrtvace i utvare prošlosti, kao što je ZAVNOH/AVNOJ i u njega ugradimo Domovinski rat kao temelj Republike Hrvatske. Ali, sve to tek s nekom novom vladom, ideološki neutralnom. Ustavne promjene ne bi smjele biti u funkciji spašavanja Milanovićeve vlade. One su u ovome trenutku drugorazredno političko pitanje. Pitanje prvoga reda jest smjena Milanovićeve ekipe.

Nenad Piskač