Uz postojeće prijedloge jezičnoga zakona IHJJ najavljuje novi

U Hrvatskoj od ukupno 4.284.889 stanovnika njih 4.096.305 izjasnilo se da im je materinski jezik hrvatski (podatci Popisa stanovništva, 2011.). Fantomski hrvatsko-srpski desetljećima nametan Hrvatima materinski je jezik plemenu od 3.059 stanovnika Hrvatske. Bosanski je materinski - 16.856 hrvatskih građana, crnogorski – 876, romski – 14.369, slovenski – 9.220. Srpski je materinski jezik 52.879 stanovnika Hrvatske, a nepostojeći srpsko-hrvatski materinski je jezik (bezimenoga) naroda bez vlastite države koji broji 7.822 stanovnika.

Na takvu činjeničnu podlogu zasjeo je besplatno napisan, jedinstven u svijetu, neautorski pravopis i budući debelo zakašnjeli jezični zakon. Ali, u nas nije lako prirodnim putom doći do zakonitoga funkcioniranja hrvatskoga jezika i jedinstvenoga pravopisa, pa se i u jezičnoj politici koriste umjetne oplodnje i genetski modificirani organizmi.

Dodatna zaštita hrvatskoga jezika

Otkad je, naime, ukinuto Vijeće za normu hrvatskoga standardnoga jezika operativna poluga jedinstvena u svijetu postao je JozićNedavno je ravnatelj IHJJ, dr. Željko Jozić, najavio kako će Institut, nakon što je završio pisanje pravopisa prema već desetljećima ustaljenoj Goldsteinovoj novosadskoj ideji i Jovanovićevoj politnarudžbi, uskoro izaći s prijedlogom zakona o hrvatskom jeziku i to zato „kako bismo svoj jezik dodatno zaštitili". Na stranu činjenica što je IHJJ strukovno promašena adresa što se tiče pisanja zakona. Ali, inicijatorova „dodatna zaštita" bacanje je pijeska u oči na tragu već viđenih populističkih floskula upućenih s iste adrese.glavni ravnatelj Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje i sam Institut. Vijeće za normu hrvatskoga standardnog jezika formacijski je bilo iznad ravnatelja IHJJ i samoga IHJJ-a. Ono je bez obrazloženja ukinuto političkom odlukom. Hrvatska otad više nema središnje mjerodavno i stručno tijelo zaduženo za skrb o hrvatskom jeziku, a istodobno s likvidacijom Vijeća „otvoren je prostor nestručnjacima, amaterima i politikantima" (S. Ham, poveznica).

Riječ je o kontinuitetu SDP-ove jezične politike, jer: „Vijeće koje je sada ukinuto, drugo je Vijeće, dakle – dva dolaska na vlast SDP-a i dva ukidanja Vijeća za hrvatski jezik. Poslije prvoga ukidanja Vijeća, na tržište je stigao Anić-Silićev pravopis koji je izdao Slavko Goldstein" (S. Ham, isto). Goldstein je u međuvremenu na tržištu nestručnjaka, amatera i politikanata postao posebni savjetnik premijera Milanovića.

Poslije drugog ukidanja Vijeća (8. svibnja 2012.) na fiskalizirano tržište dolazi institutski pravopis, a na nefiskalizirano odnarođeno političko tržište stiže i nova inačica jezičnoga zakona. Nedavno je ravnatelj IHJJ, dr. Željko Jozić, najavio kako će Institut, nakon što je završio pisanje pravopisa prema već desetljećima ustaljenoj Goldsteinovoj novosadskoj ideji i Jovanovićevoj politnarudžbi, uskoro izaći s prijedlogom zakona o hrvatskom jeziku i to zato „kako bismo svoj jezik dodatno zaštitili" (poveznica).

Na stranu činjenica što je IHJJ strukovno promašena adresa što se tiče pisanja zakona. Ali, inicijatorova „dodatna zaštita" bacanje je pijeska u oči na tragu već viđenih populističkih floskula upućenih s iste adrese.

Sanader načeo, Jovanović toljagom ukinuo

Ukidanje Vijeća bila je prva pretpostavka prema novoj etapi centralizacije jezične politike. Da bi se moglo shvatiti ciljeve jezičnog centralizma Partije, ovo je bitno upamtiti: „Već prva priopćenja Vijeća o polazištima i načelima jasno su pokazala da Vijeće ne će ići na ruku tadašnjim zagovarateljima tzv. zapadnobalkanskih integracija. S obzirom na ugled Radoslava Katičića (predsjednika Vijeća, nap. a.), vjerojatno nije slučajno da je osporavanje normativnih odluka Vijeća otvorio krajem 2005. godine upravo tadašnji premijer RH Ivo Sanader. Izravan povod tomu bili su normativni zaključci Vijeća kojima se hrvatski pravopis i hrvatska norma udaljila od Novosadskoga dogovora, tj. od norme u Srbiji" (M. Grčević, poveznica).

Ono što je načeo Sanader, toljagom je riješio Jovanović. Izvrstan primjer sinergije navodne desnice i revolucionarne ljevice! Ona ide na ruku ne samo domaćim zagovarateljima i obnoviteljima umjetnoga bhs-a, već i onima u Europskoj uniji i zaostalom „regionu" (poveznica).

Ideološki centralizam jezične politike Milanovićeve vlade, kao i Račanove (Sanader-Kosorova ipak nije formalno ukinula Vijeće), zaključio je kako se lakše može „komandovati" poslušnim aparatčicima negoli akademicima i stručnjacima od formata Vijeća za normu. Takva je politika, međutim, dosad donijela samo nove prijepore. Najtočnije se to vidi na slučaju institutskoga pravopisa što je još jednom potvrdila Nataša Bašić u svojem članku U povodu mrežne objave Hrvatskoga pravopisa IHJJ-a objavljenom u Hrvatskom tjedniku (poveznica).

Ideolog gura, podčinjeni podmeće leđa

Kako bi se institutski pravopis mogao nametnuti ponajprije obrazovnom sustavu, a kasnije i svim drugim CentralizamIdeološki centralizam jezične politike Milanovićeve vlade, kao i Račanove (Sanader-Kosorova ipak nije formalno ukinula Vijeće), zaključio je kako se lakše može „komandovati" poslušnim aparatčicima negoli akademicima i stručnjacima od formata Vijeća za normu. Takva je politika, međutim, dosad donijela samo nove prijepore. Najtočnije se to vidi na slučaju institutskoga pravopisa što je još jednom potvrdila Nataša Bašić u svojem članku U povodu mrežne objave Hrvatskoga pravopisa IHJJ-a objavljenom u Hrvatskom tjedniku.službenim tijelima centralizam je shvatio da ipak mora donijeti zakon o jeziku. Jovanović, naime, nije u stanju, kao i njegova stranka i vladajuća odnarođena koalicija u cjelini, predložiti i odgovorno stati iza prijedloga zakona o hrvatskom jeziku. Pronašli su spas u podčinjenoj struci, zato su onu nezavisnu od Partije prethodno obezglavili. No, podčinjena struka pokazala se slabom što se očito vidjelo tijekom rasprave o radnoj inačici pravopisa, rasprava je odmah, čim je predstavljena konačna inačica, izbrisana s institutskih mrežnih stranica.

Glede primjene Institutskog pravopisa Jozić je najavio – „Što se pak tiče njegove primjene u nastavi, ovih ćemo dana uputiti molbu resornom ministarstvu da naš pravopis odobri za uporabu u osnovnim i srednjim školama" (poveznica). Naravno da pravopis bez zakona nije moguće oslužbeniti, k tomu Jovanović sad mora biti oprezan, jer se već opekao na svim područjima na kojima je demonstrirao osobnu revolucionarnost kroz europartijske diktate. U kontinuiranom je sukobu s pravnom državom.

Stoga je glavni ravnatelj, a tko drugi?, promovirao novu ideju da IHJJ „kao krovna znanstvena ustanova za skrb o hrvatskome jeziku (...) napokon iziđe s okvirnim prijedlogom takva zakona". IHJJ može biti „krovna" ustanova samo u okolnostima likvidiranoga Vijeća za normu.

Zbog povijesne istine treba reći da je IHJJ i u vrijeme ravnateljice Dunje Brozović predlagao pisanje pravopisa na temelju zaključaka Vijeća za normu, a ne politikantske ideje o djelomičnom povratku na novosadske temelje. Zato više nije glavna ravnateljica, postojala je, naime, realna opasnost da prije pisanja pravopisa izrazi neposluh jezičnome centralizmu, štoviše, i da, ne daj Bože, sastavi pravopis na osnovi zaključaka Vijeća.

Uhodana jo-jo špranca

Jozić želi da zakon „bude zajedničko djelo hrvatskih jezikoslovaca i svih kulturnih djelatnika koji su zainteresirani za donošenje takva zakona". Zašto? Zato jer iz Jovanovićeva ministarstva poručuju: „Što se tiče inicijative Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje o donošenju posebnog zakona o jeziku, takvu inicijativu načelno podržavamo. No, kao što je ministar više puta istaknuo, jezična pitanja nisu stvar politike. Dogovor o njima mora postići sama struka" (poveznica).

Istu su poruku, usklađenu s inicijativom čije autorstvo si pripisuje glavni ravnatelj kako bi se iza njega u javnosti lakše sakrila partijska jezična politika, poslali i kad je Jozić najavljivao novi pravopis. Sad je već riječ o uhodanoj jo-jo špranci.

Ako Ministarstvo načelno smatra da "jezična pitanja nisu stvar politike", zašto je Jovanović ukinuo Vijeće za normu? Zašto je političkom odlukom, bez konzultacije s Vijećem, iz naziva Ministarstva izbacio šport i ubacio sport i to bez odluke Vlade o preimenovanju imena Ministarstva? Riječ šport je inače i u Ustavu.

Mi ih financiramo, oni će to raditi

Da je primarna intencija pisanja institutskoga zakona nešto drugo od „zaštite hrvatskoga jezika", svjedoči i ova izjava: „I dok imamo jedan pravopis odobren za osnovne i srednje škole, nemamo pravopisa koji bi bio odobren ili preporučen na opće nacionalnoj razini, za što, objasnio je Jozić, ne postoje ni uvjeti jer nema zakona o javnoj uporabi hrvatskoga jezika, čije donošenje Institut podržava" (Ž. Jozić, isto). Osim toga: „Zato se, ako naš pravopis prihvate struka i javnost, on neće moći propisati na razini Republike Hrvatske dokle god nema zakona..." (Ž. Jozić, isto).

Očito je instalacija institutskoga pravopisa na nacionalnoj razini jedan od važnih razloga pisanja institutskoga prijedloga zakona. Floskula je da se institutski zakon piše „kako bismo svoj jezik dodatno zaštitili", glavni je razlog političke naravi – osigurati daljnje funkcioniranje kulturalne revolucije na planu jezične politike. Uloga IHJJ u tom pogledu je jasna. Sjetimo se izjave ministra Jovanovića: „Mi ih financiramo, oni će to raditi". „Komandi" nedostaje završni poklič – „smrt fašizmu, sloboda narodu".

Čeprkanje po dosadašnjim prijedlozima zakona

Hoće li Jozić kod pisanja domaće ljetne zadaće prijedloga zakona kao i kod pisanja pravopisa primijeniti RevolucijaOčito je instalacija institutskoga pravopisa na nacionalnoj razini jedan od važnih razloga pisanja institutskoga prijedloga zakona. Floskula je da se institutski zakon piše „kako bismo svoj jezik dodatno zaštitili", glavni je razlog političke naravi – osigurati daljnje funkcioniranje kulturalne revolucije na planu jezične politike. Uloga IHJJ u tom pogledu je jasna. Sjetimo se izjave ministra Jovanovića: „Mi ih financiramo, oni će to raditi".dosadašnju taktiku - od svega postojećega pomalo? Hoće li iz ladice izvući već pripremljeni prijedlog Zakona o hrvatskom jeziku predlagatelja saborskog zastupnika Vice Vukojevića iz godine 1995., ili će uvažiti argumentaciju prijedloga za donošenje Zakona o hrvatskom jeziku dr. Ive Škarića iz godine 2007., ili će pak rekonstruirati prijedlog Zakona o javnoj uporabi hrvatskoga jezika kojega je u saborsku proceduru godine 2010. uputio Klub zastupnika Hrvatskih laburista, ili pak preraditi već dorađenu novu inačicu toga prijedloga od strane Vijeća za normu?

Ili će od svega toga uzeti opće smjernice i uz njih u tekst ugraditi ono što od budućega zakona očekuje ideološka komisija? Dakako, moguće je inicijator samo glasnogovornik više ustanova prikriveno uključenih u projekt pisanja prijedloga zakona...

Što se novoga može ugraditi u prijedlog zakona, a da već nije obuhvaćeno u dosadašnjim prijedlozima? Više-manje ništa, ali se čeprkajući po postojećim materijalima mogu konstruirati „komandne ručice" koje sad nedostaju provedbi dosadašnjih rezultata centralizirane jezične politike i njezinih ciljeva.

No, više od čeprkanja zanimali bi nas prijevodi zakona o jeziku, recimo, onoga iz Francuske, ali i drugih država Europske unije, kako bismo mogli budući prijedlog institutskoga zakona usporediti i sa suvremenim europskim standardima i sa suvremenim jugounitarističkim standardima. Nešto mi govori da europske prijevode zakona nećemo vidjeti na mrežnim stranicama predlagatelja zakona.

Vijeće poduprlo, Vlada i Odbor odbacili

O Prijedlogu Zakona o javnoj uporabi hrvatskoga jezika Hrvatskih laburista raspravljalo je Vijeće za normu na svojoj 25. sjednici, na molbu Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa da se o njemu hitno očituje. Sjednica je održana 18. svibnja 2010. Nakon rasprave inicijalni je prijedlog Zakona donekle izmijenjen i poslan u službenu saborsku proceduru. „Vijeće je glasovanjem zaključilo da Prijedlog Zakona o javnoj uporabi hrvatskoga jezika treba poduprijeti. Za taj zaključak glasovali su svi članovi Vijeća, samo je dr. Mirko Peti bio suzdržan" (poveznica).

O Prijedlogu Zakona razmatrao je i Odbor za obrazovanje, znanost i kulturu Hrvatskoga sabora na 4. sjednici održanoj 19. travnja godine 2012. (poveznica). Odbor se pozvao na Mišljenje Vlade obrazloženo po predstavnicima Jovanovićeva ministarstva. Ono glasi - prijedlog je neprihvatljiv. S time se složio i Odbor sa šest glasova za i jednim protiv.

„Članovi Odbora većinom su glasova suglasni sa stavom Vlade Republike Hrvatske, posebno u dijelu kojim je ocjenjeno da u zakonodavnom okviru Republike Hrvatske postoji zakonodavna regulativa koja normira uporabu i položaj hrvatskog jezika. Također smatraju, da bi implementacija navedenog prijedloga kao općeg pravnog akta bila neprovediva, posebno u dijelu koji se odnosi na područje visokog obrazovanja u Republici Hrvatskoj" (isto).

Vlada i Odbor odbili su Prijedlog Zakona usklađen s mišljenjem Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika. Bit će zanimljivo pratiti koje će odredbe odbijenoga prijedloga koristiti novi zakonopisci.

Kome smeta program jezične politike?

Što bi to promašena adresa mogla napisati u svom prijedlogu zakona a što Vlada, MZOŠ i Odbor ne bi ocijenili „neprovedivim". Što bi se moglo još predložiti da bude PitanjeS obzirom na to da ne postoji nacionalni program jezične politike, postavlja se pitanje po čijem „programu" Partija provodi jezični centralizam? I po kojem „programu" se IHJJ prihvatio pisanja prijedloga zakona, kad nema odobren znanstveni projekt pisanja prijedloga zakona, kao što ga nije imao ni za pravopis? Tako se ne radi u uređenoj državi članici Europske unije.sadržajno provedivo u smislu „dodatne zaštite hrvatskoga jezika" i što bi nadišlo postojeću zakonsku regulativu „koja normira uporabu i položaj hrvatskoga jezika" i dosadašnje prijedloge zakona u tolikoj mjeri da budući prijedlog bude prihvaćen? Ništa, gospodo, pa i drugovi, ništa.

Među ostalim odredbama u odbijenom Prijedlogu Zakona, čl. 35., stoji i ovo: „Vlada Republike Hrvatske predložit će Hrvatskomu saboru nacionalni program jezične politike u roku od 6 mjeseci od stupanja na snagu ovoga Zakona". Očito je, dakle, da Hrvatska nema nacionalni program jezične politike i da ga kukuriku koalicija ne namjerava usvojiti.

S obzirom na to da ne postoji nacionalni program jezične politike, postavlja se pitanje po čijem „programu" Partija provodi jezični centralizam? I po kojem „programu" se IHJJ prihvatio pisanja prijedloga zakona, kad nema odobren znanstveni projekt pisanja prijedloga zakona, kao što ga nije imao ni za pravopis? Tako se ne radi u uređenoj državi članici Europske unije.

Suočeni smo s programiranim kaosom, unutarnjom (i jezičnom) agresijom agresivnog neprofesionalizma. Zato je realno očekivati oportunistički sadržaj, koji će Partiji omogućiti nastavak jezične agresije, a istodobno ne će smetati zapadnobalkanskim integracijama u bilo kom obliku. Uz pomoć ozakonjenih „komandnih ručica" osigurat će se bolja učinkovitost provedbe odluka centralizirane jezične politike Partije.

Kod Josipovića po blagoslov

Nedavno je predsjednik Josipović primio izaslanstvo IHJJ koje mu je predstavilo „rezultate rada na novom Hrvatskom pravopisu koji je nakon javne rasprave od prije tri tjedna dostupan na Internetu" (poveznica). „Ovo izdanje hrvatskog pravopisa potpuno je besplatno i opće je dobro svih govornika hrvatskoga jezika" pojasnio je Jozić. Jesu li pravopisi u svijetu objavljeni na mrežnim stranicama besplatni ili imaju cijenu? Koji naš pravopis nije opće dobro? Jozić je na Pantovčaku istaknuo da je u javnoj raspravi sudjelovalo više od 400 jezikoslovaca, ali je zaboravio reći koliko je od njih kroatista, a njih je bilo svega nekoliko, među njima nijednog pravopisca.

Prema riječima predsjednika Josipovića pitanje hrvatskog jezika i pravopisa dugi je niz godina bilo politizirano. "Nadam se da smo nakon dvadeset godina sporenja dobili pravopis s kojim ćemo se moći identificirati, kojim ćemo se moći služiti poštujući podjednako našu tradiciju, naš govor i našu struku". Sporenja su puno starija od dvadeset godina. Izražavajući nadu predsjednik je blagoslovio Goldsteinovu inicijativu, Jovanovićevu narudžbu i Jozićevu isporuku s kojom se struka, govornici hrvatskoga jezika i javnost nisu i ne će identificirati jer nije napisano u skladu sa zaključcima likvidiranoga Vijeća za normu.

Nastavak programirana kaosa i proizvodnje pristanka

Taj se pravopis može nametnuti samo političkim nasiljem. S njim se, osim Partije, lakše identificira 3.059 stanovnika Hrvatske kojima je materinski hrvatsko-srpski i 7.822 stanovnika kojima je materinski srpsko-hrvatski, negoli 4.284.889 Hrvatica i Hrvata kojima je materinski hrvatski jezik.

Nekoliko dana poslije Josipovićeva blagoslova stigla je medijska najava o tome da će Jovanovićevo ministarstvo ovih dana tijekom ljetnog zatišja dati preporuku institutskome pravopisu za školsku uporabu i lektoriranje školskih udžbenika (poveznica).

Kako preporuku Ministarstva već ima i pravopis Babić – Ham – Moguš, može se očekivati da će partijska jezična, pravopisna i udžbenička politika ući u novu etapu programirana kaosa i proizvodnje pristanka.

Nenad Piskač