Projekt političkih elita

Od atrija Banskih dvora do svečano urešene čerge Klovićevih dvora povorka pozvanih eurofila nalikovala je na sprovodnu. Josipović i Milanović oko vrata nataknuli su iste napadno crvene kravate, bez petokrake. Iako smo u tzv. parlamentarnoj demokraciji, šef parlamenta, Leko, bio je poput smetala u trećem planu, vjerojatno zato jer šef Hrvatskoga sabora barem na simboličkoj razini predstavlja hrvatski narod.

Menu u Klovićevim dvorima, međutim, bio je fantastičan, dok se vinskoj karti ne može naći ni najmanja zamjerka! Kao na karminama kakvoga odlično stojećeg pokojnika. Srećom pa uzvanici iz europskih država nisu morali i na poklonstvo pred obnovljeni spomenik u Srbu! Program na Trgu bana Jelačića bio je takav kakav je bio, uglavnom sam drijemao, pa ne mogu biti objektivan. Razbudio sam se kad je počela Ave Maria.

Sve je s programom na Trgu više-manje bilo uredu osim što je nedostajao narod. Hrvatice i Hrvati. To i ne čudi, jer EU nije njihov projekt. EU je „projekt političkih elita". Napokon su nam to priznali u noći ulaska u njihov projekt. Ta neoprezna javno izrečena istina najveći je dobitak TV prijenosa fešte.

Zločini i Beograd, stupovi politike europske Hrvatske

Nikad nisam čuo u zadanoj jedinici vremena toliko ispraznih fraza koliko sam ih čuo 30. lipnja i 1. srpnja 2013. u prigodničarskom non-stop programu javne dalekovidnice. Počeo sam JugoslavijaHrvatskoj i u novoj „zajedničkoj kući" nije dopušten odmak od bivše „zajedničke kuće", jer to ne dopušta London, posljedično i Beograd, a niti ovdašnja širokopojasna Partija. Samo nekoliko dana prije ulaska u EU Partija je usvojila turbobalkanski zakon po kojemu su ubojstva jugoslavenskih političkih elita nedodirljiva i u EU, uključujući tu i masovne pokolje nekažnjene i neosuđene još od Bleiburga!instinktivno drijemati kad sam u studiju HTV-a ugledao predstavnika Otvorenog društva, Sorosove ispostave revitalizirane poslije Josipovićeva i Milanovićeva utvrđivanja gradiva u Londonu. Nevjerojatno na koju su se razinu spustili za tu prigodu probrani hateveovi novinari. Ni riječi zdravorazumske kritike. Panegirici. Hvalospjevi. Laude. Nekompetentni gosti...

Zaboravili su nas podsjetiti na bitne točke našega „europskog puta". Primjerice, neki su se svojedobno nadali da će ulazak u projekt političkih elita za Hrvatsku značiti definitivan razlaz s balkanskom birtijom i istodobno uvođenje „europskih standarda". Zbog toga su na referendum otišli začepljenog nosa i zaokružili da. Kako su se prevarili!

Hrvatskoj i u novoj „zajedničkoj kući" nije dopušten odmak od bivše „zajedničke kuće", jer to ne dopušta London, posljedično i Beograd, a niti ovdašnja širokopojasna Partija. Samo nekoliko dana prije ulaska u EU Partija je usvojila turbobalkanski zakon po kojemu su ubojstva jugoslavenskih političkih elita nedodirljiva i u EU, uključujući tu i masovne pokolje nekažnjene i neosuđene još od Bleiburga! Ovaj udar na zakonodavstvo EU, koje je iznad nacionalnog zakonodavstva, predstavlja dovoljan razlog za trenutnu smjenu Milanovića, Leke i Josipovića.

Potom još jedan šok iz kuhinje balkanske birtije – nema stvarnog razlaza od Beograda – i kao članica EU s njim ćemo se još dugo, dugo, kao i s komunističkim zločincima, šeprtljati na valu partijskog bratstva i jedinstva! To su stupovi politike „europske Hrvatske" kako ih je Partija utvrdila na seminaru jugoslavenske obnove u Londonu. Kompletna Partija sa značajnim dijelom konsolidirane saborske oporbe u tim je pitanjima složna i jedinstvena.

Ravnanje klempavih ušesa

Prvoga dana u EU europska Hrvatska održala je balkanski doručak sa čelnicima bratskih republika i pokrajina, a odmah potom i balkanski objed kod Josipovića na kojemu se igmanskim maršem zagovaralo „proširenje EU", ne na Tursku ili Makedoniju, već na kompletan „prostor bivše Jugoslavije" s neskrivenim naglaskom na Beograd.

Više se, dakle, tijekom ulaska Hrvatske u projekt političkih elita zborilo o tome kako otvorenim jugoslavenstvom anulirati činjenicu da je Hrvatska samostalno postala dio EU, negoli o tome što ćemo i kako ćemo s tom EU, ovako jadni, siromašni, prezaduženi i na globalnom planu bačeni u smeće. Čini se da će Hrvatska kroz EU prije postati sastavnim dijelom obnovljene Jugoslavije, negoli europski uljuđena država prava i blagostanja.

U prva tri dana članstva u EU Partija je pokazala da je spremna za utemeljenje balkanskog „pokreta nesvrstanih", što je pogubno za Hrvatsku, ali i za normalne članice EU. Kako se pri ulasku u projekt političkih elita mislilo i na najmanje sitnice, dobro je zabilježiti činjenicu da je europarlamentarac s najviše osvojenih glasova, pedesetdvogodišnji Tonino Picula prirodno izrasla klempava ušesa operativnim zahvatom – izravnao, ne bi li bio simpatičniji Europi! Proslavio se prvim nastupom u Europskom parlamentu i Andrej Plenković repliciravši jednom britanskom euroskeptiku na razini spike iz balkanske krčme.

U Europi otvorili Europsku kuću!

Umjesto da sad prema susjednim državama izvan EU gradi politiku temeljenu na nacionalnim interesima i LondonPartiji je s Titom i bez njega bilo bolje u jugoslavenskim okolnostima, pa ih sada pokušava reinkarnirati i u okolnostima EU. U Londonu, kao i na Pantovčaku, vjerojatno skaču od veselja što su u Hrvatskoj uspjeli uspostaviti mentalno stanje od prije 1990. Sljedeća je na udaru hrvatska tužba za genocid protiv Srbije.međunarodnom pravu, Partija uvodi jugoslavenske odnose prema „prevashodno" Beogradu, a onda posljedično i drugima u „regionu", pokušavajući dokazati Europskoj uniji, a zapravo Berlinu, kako je nepotrebno dopustila raspad Jugoslavije i kako je nepromišljeno priznala međunarodni subjektivitet hrvatske države.

Partiji je s Titom i bez njega bilo bolje u jugoslavenskim okolnostima, pa ih sada pokušava reinkarnirati i u okolnostima EU. U Londonu, kao i na Pantovčaku, vjerojatno skaču od veselja što su u Hrvatskoj uspjeli uspostaviti mentalno stanje od prije 1990. Sljedeća je na udaru hrvatska tužba za genocid protiv Srbije.

Projekt političkih elita odmah je 1. srpnja otvorio u Zagrebu Europsku kuću! Riječ je o gluposti kakvu predstavlja i utemeljenje Društva Zagrepčana u Zagrebu, ili Društva Zaprešićana u Zaprešiću.

Fešta po mjeri Londona i Beograda, gubitnici su Zagreb i Berlin

Velika je nepravda učinjena Ivi Sanaderu, dugogodišnjem čelniku ovdašnjega Saveza za Europu. Bilo mu je mjesto PrešućivanjeSanader je bio za projekt političkih elita. Zato je bio slavljen i hvaljen za razliku od Tuđmana. Sanader je neopravdano prešućen, baš kao i Carla del Ponte. Tuđman je opravdano prešućen samo sa stajališta odnarođenih elita, a branitelji su prešućeni da ne pokvare dojam „najdražem gostu" četniku Tomislavu Nikoliću.među uzvanicima zagrebačke fešte, jer je njegov prinos projektu političkih elita – rekla bi Jadranaka Kosor – „izniman", višestruko dalekosežniji i od Drobnjakova i od Kosorove, o Račanu da i ne govorimo. Uz brojne zaslužne a nepozvane na fešti su prešućeni i hrvatski branitelji i predsjednik Franjo Tuđman.

Tuđman koji je izveo Hrvatsku iz prethodnog projekta političkih elita, Tuđman koji je Hrvatsku uveo u Ujedinjene narode i Vijeće Europe i zalagao se za članstvo Hrvatske u europskoj zajednici suverenih država. Tuđman nije bio za projekt političkih elita, već za savez suverenih država. Sanader je bio za projekt političkih elita. Zato je bio slavljen i hvaljen za razliku od Tuđmana. Sanader je neopravdano prešućen, baš kao i Carla del Ponte. Tuđman je opravdano prešućen samo sa stajališta odnarođenih elita, a branitelji su prešućeni da ne pokvare dojam „najdražem gostu" četniku Tomislavu Nikoliću.

Od zagrebačke fešte Saveza za Europu zbog ulaska u projekt političkih elita najviše je profitirao Beograd i London. Najmanje Zagreb i Berlin. Ostalima je svejedno, kao i početkom devedesetih. No, za razliku od devedesetih Hrvatska danas nema „jedinstvo hrvatskoga naroda", nema „jedinstvo domovinske i iseljene Hrvatske", nema „pomirbu", nema oslonca na „moralnu snagu hrvatskoga naroda". Nema Tuđmana.

Osiromašenje Hrvatske sastavni je dio projekta političkih elita

Nije neki uspjeh ulazak u jedinstveno tržište od 500.000 milijuna Europljana kad se na umu ima podatak da su ga Hrvati svojim ulaskom povećali za ogromnih 0,87 posto, pa su u pravu oni koji se zalažu za što brže punopravno članstvo svih jugoslavenskih republika i pokrajina - to je ipak dvadesetak i više milijuna potrošača. Osim bajadere, jurišne puške, vegete i jedinstvenoga u svijetu pravopisa IHJJ, mi tom tržištu ne možemo ništa ponuditi, jer paralelni projekt političkih elita bio je i svekoliko osiromašenje Hrvatske, kako bi i u tom pogledu bila što bliža srbijanskim prilikama.

Šteta je što nemamo ponudu za tržište EU. Zato imamo povjerenika. Kako bi zaštitio Europljane od možebitnih hrvatskih proizvoda pobrinut će se europski povjerenik za zaštitu potrošača, Neven Mimica, stimuliran plaćom od 20.000 eura. Njegova osobna metamorfoza od komunista do europskog povjerenika zavrjeđuje dubinski psihološki roman budući da predstavlja paradigmu pretvorbe komunista u europsku politelitu.

Projekti političkih elita bez demokratske kakvoće

Zagrebačka fešta bila bi na vlast ista, da je Hrvatska 1. srpnja 2013. ušla u novu Jugoslaviju. Iste bismo govore slušali, iste ispraznice, floskule i face, iste novinare, komentatore, političare, isti dekor, osiguranje, menu, ista poput muha dosadna igmanska inicijativa, iste čestitke i isti četnici, isti „naši" gospodarstvenici u silnoj potrebi balkanskog udruživanja umjesto da se uhvate u koštac s europskim „jedinstvenim tržištem".

ProjektiProjekt iz 1918. nije prošao nikakvu verifikaciju hrvatskoga naroda. Projekt iz 1945. temeljio se na partijskom metku u zatiljak u ime naroda. Ovaj najmlađi projekt političkih elita prošao je kroz sramno naštimani referendum tako da je na njemu mogla odlučiti i ona manjina koja nikad nije željela hrvatsku državu, ali je zato dušom i srcem bila za projekte političkih elita iz 1918. i 1945.Sve bi bilo isto i proglašeno „povratkom kući", štoviše „našoj zajedničkoj kući". Zato je zagrebačka fešta održana bez Hrvatica i Hrvata, kao i 1918. ulazak u jugoslavensku zajednicu, kao i „oslobođenje" Zagreba 1945. Sve te ključne projekte političkih elita hrvatski narod nije doživio kao svoje projekte.

Projekt iz 1918. nije prošao nikakvu verifikaciju hrvatskoga naroda. Projekt iz 1945. temeljio se na partijskom metku u zatiljak u ime naroda. Ovaj najmlađi projekt političkih elita prošao je kroz sramno naštimani referendum tako da je na njemu mogla odlučiti i ona manjina koja nikad nije željela hrvatsku državu, ali je zato dušom i srcem bila za projekte političkih elita iz 1918. i 1945. Što je isto kao da se referendum nije ni održao.

Definitivno je jasno da projekti političkih elita ni 1918., ni 1945., niti 2013. nisu demokratski projekti hrvatskoga naroda. Partija i njezini vanjski pokrovitelji trude sad ne bi li dokazali da su i 1918. i 1945. i 2013. neraskidive i jednakovrijedne za prošlost, sadašnjost i budućnost hrvatskoga naroda i njegove države.

Tuđman je 2000. Hrvatsku ostavio kao regionalnu silu spremnu za europski savez suverenih država. Iako je sad postala punopravna članica EU, Hrvatska je istodobno i dalje balkanski zarobljenik, kreditno smeće, visokoideologizirano društvo bez nacionalnog konsenzusa o bilo čemu i država bez jasne perspektive u kojoj odnarođena vlast bez ikakva razloga maltretira čak i kumice na placu. Taj kaos otvara mogućnost lova u mutnom što je i smisao projekata političkih elita „na ovim prostorima", koji, da stvar bude još gora, u Hrvatskoj nemaju nikakvu političku jasno artikuliranu alternativu.

Nenad Piskač