Težak je put do informacije, još je teži bez nje

Evo nas u EU. Ispunili smo sve uvjete i prije i poslije pregovaranja: 1. detuđmanizirali smo „središnju nacionalnu stranku" i kompletnu hrvatsku Hrvatsku i od regionalne sile postali regionalni objekt, 2. Srbe smo privilegirali i zakonima ugradili kao takve u hrvatsku vlast ma gdje bila u srpskim oblastima na prostoru međunarodno priznate hrvatske države, i 3. odrekli smo se gospodarskoga, političkoga, pravosudnoga i ukupnoga nacionalnog dostojanstva.

Uvjete pristupa pregovorima prihvatio je Račan, usavršio Sanader s Kosorovom, a na entu potenciju zakukurikao ih je Milanović. Ipak, o tome što nas očekuje u EU ne znamo ništa, no pouzdano znamo kako je ovdašnja Partija očekivala da ćemo ući u regionalnom paketu, kad već nismo prije dvadeset i tri godine ušli u EZ kao Jugoslavija kako bismo spasili nesposobni Savez komunista Jugoslavije.

Ulazimo samostalno umjesto u Partiji prihvatljivom bratstvu i jedinstvu, što je veliki uspjeh maloga hrvatskog čovjeka s obzirom na sve igmanske inicijative, „izvinjenja", haaško izjednačavanje agresora i žrtve, gustu domaću haašku mrežu i uopće mentalno stanje društvenopolitičkih radnika Pantovčaka, Banskih dvora, Trga sv. Marka, najvećeg dijela tzv. oporbe, osobito pak i vodećih medija na čelu s HRT-om.

Glavni pregovarač s EU sedam je godina drobio, a mi danas ne znamo u što smo udrobljeni. Da znamo, vjerojatno bi referendum o pristupu bio još manje posjećen. Bilance pozitivnih i negativnih aspekata ulaska nema. I bolje! Jer i bez nje boli glava od uspješnih otvaranja i zatvaranja. Poglavlja. Sadržaj ulaska ostao je zamagljen.

Vrhunska literatura Europskoga edukacijskog foruma

Iz informativne magle ipak nešto proviruje... Recimo ovo: „Odnos EU-a i država je dinamičan i neprestano se razvija – tko je mogao prije 20 godina predvidjeti da će jednoga dana zaživjeti Inicijativa europskih građana kojom milijun Europljana peticijom mogu pozvati europsku komisiju da predloži novi europski propis?". Što se, međutim, događa ako poslije milijun potpisa tuzemna Partija odluči da peticija za nju nije obvezujuća, kao što ni Europski uhidbeni nalog u kontekstu zločina njezine tajne policije nije obvezujući jednako kao i zahtjev 750.000 birača za referendum?

UlazakUlazimo samostalno umjesto u Partiji prihvatljivom bratstvu i jedinstvu, što je veliki uspjeh maloga hrvatskog čovjeka s obzirom na sve igmanske inicijative, „izvinjenja", haaško izjednačavanje agresora i žrtve, gustu domaću haašku mrežu i uopće mentalno stanje društvenopolitičkih radnika Pantovčaka, Banskih dvora, Trga sv. Marka, najvećeg dijela tzv. oporbe, osobito pak i vodećih medija na čelu s HRT-om.Da je doista riječ o dinamičnom odnosu EU i država članica, ilustracije radi podsjećam na nacrt pozdravnoga govora prvog nam europarlamentarca koji je zahvaljujući gospođi Štefici procurio u javnost, a iz kojega je razvidno da mentalni komunizam još dominira u našim partitokratskim politelitama (vidi na poveznici).

Citat o dinamici u Uniji skinut je s večernjakove Eučionice, preciznije, nalazi se u publikaciji „Sve što ste htjeli znati o ulasku Hrvatske u EU". Publikacija se može „skinuti" na računalo, što sam i napravio budući da toga dana nisam imao pametnijeg posla. Nije mi žao. Vrhunska literatura. Poticajna i nadahnjujuća, o čemu će biti više riječi iduću srijedu na ovome istome mjestu! Potrošio sam i zadnju kap tinte pisača ne bih li „Sve što ste htjeli znati o ulasku Hrvatske u EU" imao i otisnutu na papiru. Ni to mi nije pomoglo...

Publikacija je dio projekta Eučionica kojega financira Europska unija. Projekt provodi Europski edukacijski forum. Predgovor publikaciji („Uvod") potpisala je jedna od tri urednice spomenute publikacije, dr. sc. Irena Đokić (na uredničkim poslovima iskazale su se još i dr. sc. Nataša Beširević i Mihaela Jurić, a postoji i glavni urednik – Filip Tanay). Predgovor je nevjerojatno zanimljiv i prava je šteta što ga nije pročitalo ni 0,001 posto Hrvatica i Hrvata!

Tko može neka pročita kompletnu publikaciju, svih 226 stranica pdf-a. Preporučam, ali ne pod obvezatno. Riječ je o opsežnom „projektu" od izuzetnog značaja za proizvodnju pristanka, čije autorstvo potpisuje čak trideset (brojkom: 30) informiranju odanih autora okupljenih u „projektni tim". Zbog ekonomije prostora ne ću ih sve nabrajati, samo naglašavam da su zaslužili javnu objavu s obzirom na opseg posla pomnožen s informativnom kakvoćom.

Informiranje putem udruge građana

Što je Europski edukacijski forum? Udruga. Udruga građana na pipi EU. 30. studenoga 2012. proslavila je 10. obljetnicu osnutka. Već nas 11 godina kontinuirano informiraju o EU. Kažu, uspješno, što se očitovalo najnižim europskim odzivom na referendum o pristupu EU. U prigodnom tekstu s proslave 10. obljetnice uzalud sam tražio podatak koliko je udruga prihodovala eunijskih sredstava za svoj propagandni rad.

Nema podataka ni o tome je li sufinancirana i hrvatskim kunama. Ali mi je odmah sinulo kako će Hrvatska uplaćivati u proračun EU iz kojega će se u nekoj drugoj državi kandidatkinji za pristup u EU financirati slične udruge. One samo trebaju prevesti materijale hrvatskog Europskog edukacijskog foruma i uskladiti ih s pravopisnim preporukama Jovanovca. Dotični Forum preveo je materijale od braće blizanaca uhljebljenih u državama posljednjeg proširenja EU. To se zove lanac sreće.

O sebi EEF kaže i ja mu vjerujem: „Udruga je u prošlom desetljeću uspješno provela brojne projekte vezane za područje edukacije i informiranja o EU, usklađivanje hrvatskog i europskog zakonodavstva, EU fondove, prvenstveno namijenjene lokalnim zajednicama, socijalno osjetljivim skupinama, nacionalnim manjinama, organizacijama civilnog društva, državnim institucijama, ali i široj zainteresiranoj javnosti". Spadam u „šire zainteresiranu javnost", međutim, do mene ništa konkretnog od tih projekata nije došlo. Pitam susjeda je li upoznat s uspješnim provedenim projektom EEF-a vezanim za područje EU fondova namijenjenim široj zainteresiranoj javnosti. Odgovor – kaj ti se pogoršalo, loše zgledaš – i nastavi kositi dvorište.

Još smo na proslavi 10. obljetnice EEF: „U okviru programa predstavljene su teme počeci EEF-a, Ususret EU fondovima – informativne i edukativne aktivnosti, Pružanje pravih informacija u pravo vrijeme i Projekt EUčionica – Informiranje javnosti pri velikoj odluci. Tom prigodom predstavljen je i projekt EUčionica II: Moj dom u EU i publikacija EUčionica – Sve što ste htjeli znati o EU. Na kraju programa je uslijedila moderirana diskusija nakon koje je održana Skupština EEF-a". Skupštini nisam nazočio, jer nisam član Udruge – zašto nisam pročitajte koji redak niže, a sve programe EUčionica II dostupne široj zainteresiranoj javnosti sam pročitao. I ostao sam neinformiran o tome kako će mi biti u EU i što uopće tamo tražim.

U tijeku je izmjena uvjeta kriterija

Zašto sam ostao neinformiran unatoč tome što sam prošao kroz tečaj EUčionice? Zato jer susjedu, onome koji mi kaže da loše zgledam i da mi se pogoršalo, nisam u stanju zdravorazumski EEFŠto je Europski edukacijski forum? Udruga. Udruga građana na pipi EU. 30. studenoga 2012. proslavila je 10. obljetnicu osnutka. Već nas 11 godina kontinuirano informiraju o EU. Kažu, uspješno, što se očitovalo najnižim europskim odzivom na referendum o pristupu EU. U prigodnom tekstu s proslave 10. obljetnice uzalud sam tražio podatak koliko je udruga prihodovala eunijskih sredstava za svoj propagandni rad. Nema podataka ni o tome je li sufinancirana i hrvatskim kunama.objasniti temeljno pitanje – zašto Hrvatska ide u Europsku uniju. Trudim se, citiram mu dosege EUčinioce, Račana i Tomčića, Sanadera i Kosorovu, Bebića i Šeksa, Pusićku i Čačića, Jakovčića i Kajina, Josipovića i Mesića i tolike znane i neznane partijaše Saveza za Europu, ali susjedu ništa nije jasno i zbog te nejasnoće nije ni otišao na referendum o pristupu. A i meni je sve manje jasno što više relevantnih izvora navodim i citiram. Na kraju velim mejašu, čuj, znaš kaj, evo ti svih 226 stranica materijala EEF-a pa ih lijepo pročitaj. Kad pročitaš nastavljamo raspravu.

Dok susjed malo kosi, malo čita, ja ću se učlaniti u udrugu EEF i sve skužiti. Kliknem na rubriku članstvo. Tamo me dočekala informacija: „Trenutno smo u postupku izmjena kriterija za članstvo u udruzi, a koji će uskoro biti objavljeni na ovim mrežnim stranicama. Molimo Vas da ponovo posjetite naše stranice od 1. lipnja, razmislite udovoljavate li kriterijima za prijavu te popunite prijavnicu ukoliko ste i dalje zainteresirani učlaniti se".

Dok ovo pišem prošla je i sredina lipnja, stranice EEF-a posjećujem štreberski redovno, a na stranici je i dalje ista poruka iz koje je razvidno da su potrebni stanoviti kriteriji za prijavu u članstvo u EEF. Kriteriji su nepoznati – u izradi su, a bez njih ne želim popuniti pristupnicu da se ne nađem u krivom društvu. Tako sam i dalje ostao nedostatno informiran. K tome, susjed mi ne vraća onih 226 stranica formata A4.

Zbog nedostatne informiranosti bio sam i protiv ulaska u EU. Temeljni kriteriji za ulazak u pregovore Hrvatske s EU nisu mi se sviđali: Dekroatizacija, srbizacija i pokorno odricanje od zdrave pameti. Tko je zaokružio da za EU zaokružio je, po mojem mišljenju, i za dotadašnju, detuđmanizaciju, srbizaciju i ispiranje mozga, ali je istodobno zaokružio i za srednjoročnu nemogućnost sklapanja umjetnog jugopaketa, jer sad nam Beograd gleda u leđa, što se od 1918. dogodilo samo u strašnim okolnostima Tuđmanova desetljeća i kratkotrajne Pavelićeve epizode.

Partija će, međutim, unatoč hrvatskom ulasku u EU preživjeti zajedno sa svojim jugoboljem, ali to je druga tema. Od Beograda moglo se pobjeći i na druge načine. Ulazak u EU je preskupo plaćeni bijeg, ako je o njemu kao glavnom motivu ulaska riječ.

Slučajnim klikom do spasonosnog prozora EUčionice

Susjed nema računalo, zato sam mu dao ispisanu publikaciju kako bi se mogao barem jednostrano informirati. U međuvremenu zanimala me tema i poglavlje Kultura i religija u EU. Evo me opet (Ne)informiranostZbog nedostatne informiranosti bio sam i protiv ulaska u EU. Temeljni kriteriji za ulazak u pregovore Hrvatske s EU nisu mi se sviđali: Dekroatizacija, srbizacija i pokorno odricanje od zdrave pameti. Tko je zaokružio da za EU zaokružio je, po mojem mišljenju, i za dotadašnju, detuđmanizaciju, srbizaciju i ispiranje mozga, ali je istodobno zaokružio i za srednjoročnu nemogućnost sklapanja umjetnog jugopaketa, jer sad nam Beograd gleda u leđa, što se od 1918. dogodilo samo u strašnim okolnostima Tuđmanova desetljeća i kratkotrajne Pavelićeve epizode.u virtualnoj EUčionici. U kazalu publikacije EEF-a ta se tema nalazi na str. 163. Skočim, dakle, mišem na virtualnu 163. stranicu publikacije kad tamo piše naslov „Hrvatskoj rok od dvije godine za ulazak u schengen". Ni riječi o kulturi i religiji niti stranicu prije, a niti stranicu poslije. Jedan gl. urednik, tri urednice, a kazalo ne štima, ne možeš se na njega osloniti, umjesto u kulturu odvelo me u schengen s dvogodišnjom zadrškom! Tako sam djelomično schengeniziran i dalje ostao nedostatno informiran.

Vraćam se na Uvod dr. Đokić. Ona se čitateljima obraća s „Dragi EUčenici". Pristajem biti i eučenikom. Sve, samo da se informiram o meritumu EU. Uvod je, međutim, toliko uopćen koliko i sadržaji pojedinih poglavlja. Primjećujem da se vrtim u krugu agitacije. I propagande. Netko me vuče za nos. Zloupotrebljava dobru volju i krade mi vrijeme. Ne dam se isprovocirati, makar ne znam kriterije za članstvo u Udruzi, makar susjed misli da mi se pogoršalo, makar na proslavu dolazi vojvoda Nikolić sa svojim uvjetima, pardon – „uslovima". Nekakvo rješenje, nadam se, na kraju ću pronaći.

U beznadežnom stanju ni sam ne znam kako i zašto kliknuo sam, na časnu riječ, slučajno. I otvorio se pred mojim umornim očima – novi prozor EUčionice. Znao sam da mora postojati nekakav kreativan izlaz iz sveopće dezinformiranosti i, posljedično, nedostatka euro-orijentacije. U Hrvatskoj su trenutno na dnevnom redu rodna, pedofilska, zoofilska, istospolna, kršćanofobna i njima slične orijentacije. S njima mutikaše dezorijentiraju narod u vremenu i prostoru, identitetu i zdravoj pameti, i sve to u vlastitoj mu državi.

Do EUnaočala bez liste čekanja

Već sam krenuo prema toliko puta spasonosnom x, gore desno na zaslonu, kadli vidim u dnu teksta da dijele publikaciju EEF-a „Sve što ste htjeli znati o ulasku RH u EU". Kako se moj ispisani primjerak publikacije i dalje nalazi kod susjeda na posudbi, odlučih se dokopati tiskanog izdanja. U kućnoj biblioteci s ponosom čuvam i prethodno objavljenu državnu propagandnu publikaciju „EU for YOU", kojom je Savez za Europu prije nekoliko godina indoktrinirao hrvatske osnovnoškolce, mimo mojega znanja i moje potomstvo, koji su baš u godini održavanja referenduma o ulasku navršili 18 godina. Na sve se mislilo. Pa i na to da saborska većina eventualno nepovoljan ishod referenduma proglasi neobvezujućim.

Osim toga tiskao izdanje potrebno mi je i zato što me čitanje sa zaslona dosad skupo koštalo i prije članstva u EU u kojoj će cilindri običnih i EUnaočala navodno pojeftiniti i moći će se nabaviti bez liste čekanja. Iz istoga sam razloga, primjerice, kupio i besplatan institutski tzv. pravopis. Jovanovac, naime, kojega je trafikantica ispravno izložila među bižuterijom. No, u slučaju EEF-ove publikacije „Sve što ste htjeli znati o ulasku RH u EU", možda mi se do 30. lipnja posreći tako da po nju ne ću morati ići u tri kilometra udaljenu trafiku.

Nenad Piskač

(Kraj pročitajte iduće srijede u Brisanom prostoru, pet dana prije ulaska Hrvatske u EU)