Još o Jovanovcu...

Dio sam svih jezika
Ali progovaram svojim kojem pripadam
Star je kao i mi sami
Korijen mu se gubi u vremenu
Cvijet se njegov drži na suncu
I opire se vjetrovima.
M. Slaviček

Voditelj emisije Hrvatskog radija (Prvi program) U mreži Prvog (10. lipnja) ugostio je dr. Natašu Bašić i dr. Željka Jozića. Tema je, dakako, institutski pravopis, a jutarnja kava još je vruća. Povod je ovome tekstu nevjerojatno bezobziran odnos voditelja emisije prema slušateljima, koji su se željeli kritički osvrnuti na pravopis. Doslovno je sjekirom odsjekao svakoga slušatelja za kojega je procijenio da bi mogao reći suvislu rečenicu. Iz onoga što je pripušteno eteru bilo je razvidno da bi prema kritici slušateljstva institutski pravopis prošao kao bos po trnju. Da bi netko sjekirom odalamio jutarnju mi šalicu još uvijek vruće „pravopisne" kave, nisam se nadao.

Stoga, kao nadomjestak za sustavno gušenje javne riječi o tako važnoj temi kao što je pravopis (o tom partijskom novoeuropskom projektu rekao sam što sam imao za reći na poveznici), navest ćemo ovdje, da se ne ponavljam i ne zamaram čitateljstvo, samo neke izjave čimbenika predstavljenog pravopisa, kako bismo osvijetlili kontekste i cilj Jovanovca, koji je, kako je već poznato široj javnosti, domaćoj i onoj zainteresiranoj u „regionu", promašio „ceo fudbal" (cit. Milojko Pantić).

O ravnopravnosti i dostupnosti

"Pravopis će biti na internetu, bit će javno dostupan i besplatan i želimo ga podastrijeti stručnoj i široj javnosti na ocjenu i mišljenje..." (poveznica).

BesplatnostInstitutski pravopis, nepopularni Jovanovac, proleterski je besplatan jer baš se besplatnošću može snažno izvršiti agitacija i propaganda. Besplatnost je marketinški trik u funkciji zavođenja. Svojedobno je S. Goldstein besplatno raspačao svoj Anić-Silićev pravopis iz 2001. po mnogim hrvatskim školama. Proleterska besplatnost se u hrvatskoj praksi i s pravopisima tradicionalno koristi zbog promidžbe vlastitih ideja i rješenja. Besplatnost nije jamstvo kvalitete.Pravopis na Međumrežju ne može biti ravnopravno dostupan korisnicima budući da Hrvatska nije, premda je trebala, uvela e-Hrvatsku. Klasično stolno računalo ima oko 50 posto hrvatskih kućanstava. Prijenosno računalo ima oko 26 posto kućanstava.

Priključak na Međumrežje ima 62 posto kućanstava. Od 134 države Hrvatska je po uporabi informatičke i komunikacijske tehnologije na 49 mjestu. Svaki treći Hrvat koristi računalo svaki dan. Prije ulaska u EU ne samo da nemamo dovoljno računala u odnosu na broj stanovnika, već nemamo ni učinkovitu strategiju informatizacije državnoga aparata i obrazovnog sustava. Argument ravnopravne dostupnosti na Međumrežju u Hrvatskoj ne može izdržati teret objektivnih činjenica.

Institutski pravopis, nepopularni Jovanovac, proleterski je besplatan jer baš se besplatnošću može snažno izvršiti agitacija i propaganda. Besplatnost je marketinški trik u funkciji zavođenja. Svojedobno je S. Goldstein besplatno raspačao svoj Anić-Silićev pravopis iz 2001. po mnogim hrvatskim školama. Proleterska besplatnost se u hrvatskoj praksi i s pravopisima tradicionalno koristi zbog promidžbe vlastitih ideja i rješenja. Besplatnost nije jamstvo kvalitete.

Besplatnost kao argument pravopisne politike je besmislena. Zar bismo trebali vjerovati da će i tiskano izdanje Jovanovca biti besplatno? Besplatnost je u nas u funkciji promidžbe kulturne revolucije ove vlade u ovoj zemlji. Besplatni su, naime, i ravnopravno dostupni u svojoj „zrelosti" i četvrti modul rodne ideologije zdravstvenoga odgoja, baš kao i Registar hrvatskih ratnih veterana. Besplatni su dakle partijski nasrtaji na jezik, djecu i branitelje. U realnom svijetu besplatan je samo sir u mišolovci.

O zrelosti nacije

"Htjeli smo pravopisne prijepore napokon zaključiti prije ulaska Hrvatske u EU kako bismo i sebi i drugima pokazali da smo zrela nacija koja će i najosjetljivija pitanja moći rješavati u modernom i demokratskom ozračju" (poveznica).

Je li novi Pravopisac došao na dužnost predsjednika Fabrike Jovanovca kako bi ocjenjivao nezrelost nacije, te uz pomoć pravopisa uveo naciju u zrelost? Institutski pravopis, Jovanovac dakle, nisu prihvatile HAZU, Matica hrvatska, struka, riječju - nitko osim naručitelja, ministra Ministarstva znanosti obrazovanja i športa kojemu je ideju dao S. Goldstein putem partijskoga glasila. To znači da su ustanove i jezikoslovci koji su negativno ocijenili Jovanovac, nezreli za ulazak u EU? Prihvaćenje pravopisa povezano sa "zrelošću" čista je politička nezrelost i krivo, neznanstveno, pravopisno polazište.

Polazišta kao što su „besplatnost" i „zrelost" može imati političar i politikant, ali kad pravopisac povezuje prihvaćanje nekog pravopisa sa zrelošću nacije, međumrežnom dostupnošću i proleterskom besplatnošću, više nije pravopisac već odaje poziciju produžene ruke političara „zrelog" za smjenu s kojim i takav pravopisac u ropotarnicu jedino još otići može. Jesu li sve nacije u EU zrele zbog svojih pravopisa? Zar je moguće da će Hrvati biti zreli za EU samo u slučaju da prihvate Jovanovac zdravo za gotovo? Zrelost nacije nije pravopisni argument. Hrvatska nacija je zrela, ali nisam siguran jesu li zrele i njezine političke elite na čelu s Partijom. U svakom slučaju Jovanovac je nezreo. Partija je pak zrela za smjenu.

O dopuštenju akademicima da pišu ne ću

"Ništa ne zabranjujemo, ali morali smo zbog škola reći što je preporučeno jer dvojna rješenja za škole nisu dobra, a akademici, ako žele, neka pišu ne ću odvojeno" (poveznica).

PolitikaPolazišta kao što su „besplatnost" i „zrelost" može imati političar i politikant, ali kad pravopisac povezuje prihvaćanje nekog pravopisa sa zrelošću nacije, međumrežnom dostupnošću i proleterskom besplatnošću, više nije pravopisac već odaje poziciju produžene ruke političara „zrelog" za smjenu s kojim i takav pravopisac u ropotarnicu jedino još otići može.Svaka čast! Dopustiti akademicima da pišu odvojeno ne ću, ne ću nikad zaboraviti budući da je od značaja za demokratsku „istoriju povesti". Gdje? Pa, „na ovim prostorima". Partija ne zna svoju jezičnu povijest tamo gdje bi je trebala znati. ZAVNOH je na zasjedanju u Topuskom odobrio baš Boranićev Pravopis gdje se niječnica pisala rastavljeno (ZAVNOH je u Ustavu, a ne Novi Sad!). Taj je pravopis funkcionirao nakon rata u cijeloj Hrvatskoj sve do novosadskog 1960.

U odnosu na novog Pravopisca bivši premijer Sanader bio je puno rigorozniji – izjavio je svojedobno da će on pisati neću, a to je značilo da će svi pisati neću, pa i akademici. Je li to izjavio besplatno, ravnopravne dostupnosti radi ili zato što je zreli pripadnik hrvatske nacije? Zanimljivo je kako su se na istoj pravopisnoj valnoj dužni pronašli jedan premijer „desničar" i jedan ministar „ljevičar". Novi Pravopisac nije nam pojasnio ovu zanimljivu usporedbu. I ne valja pojašnjavati. Više nije oportuno pozivati se i skrivati iza Sanadera. Partija i bez njega ima široka leđa. Samo silnik u diktaturi proleterijata može nekome dopustiti takvu slobodu, kakvu je novi Pravopisac dopustio akademicima Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

O trajanju tematskih sjednica u Fabrici Jovanovca

"Održali smo sedam tematskih sjednica Znanstvenog vijeća Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, od kojih su neke znale trajati i po sedam sati. Kako je pravopis stvar dogovora, na njima smo izlagali sva pravopisna pravila, usuglašavali stavove te potom dolazili do konačnih rješenja" (poveznica).

Možda bi bolje bilo da je održano manje tematskih sjednica i da su trajale kraće? Pitanje kabinetskoga dogovora i metodologija rada unutar Fabrike Jovanovca, kao i sastanci kolektiva uz logorsku vatru s pripadajućim koračnicama na omladinskim radnim akcijama, nije pravopisno pitanje s kojim treba zamarati govornike hrvatskoga jezika. Puno bi svrsishodnije bilo da smo izvješteni o sporazumu IHJJ sa strukovnim i kulturalnim ustanovama o tome da se postigao pravopisni konsenzus. Kako se iz svega može iščitati novi Pravopisac dosegnuo je konsenzus jedino s Ministrom, a IHJJ s MZOŠ.

Za jedan pravopis koji je najavljivan kao „konačni, povijesni i jedinstveni" (KPJ pravopis) postignuti konsenzus je potpuno irelevantan, dok nepostignuti konsenzus sa strukom i kulturalnim ustanovama govorniku hrvatskoga jezika kazuje da piše onako kako je i dosad pisao, bez obzira na to koliko trajale da trajale tematske sjednice po kabinetima, medijima, logorskim vatrama i, napokon, u samoj proizvodnji Fabrike Jovanovca.

O propisivanju službenosti i obvezatnosti

"Autori upravo dovršavaju rječnik i pojmovnik te će se cjeloviti, besplatni pravopis za petnaestak dana pojaviti na internetskim stranicama IHJJ-a. Tada će ga predstaviti i javnosti, a potom će (...) zatražiti od Ministarstva znanosti i obrazovanja da Hrvatski pravopis propiše kao službeni i obvezujući za sve škole" (poveznica).

Kratko i jasno - javnosti nije predstavljen potpun pravopis. Obvezujućim u pravnoj državi Jovanovac može postati samo tada kad bude ukinut prethodni Babić-Finka-Mogušev službeni pravopis. Previše je ukidanja tijekom nekoliko godina. Pravopiščev je posao napraviti cjelovit pravopis, a ne tražiti od politike da ga, kakav bio da nebio, „propiše kao službeni i obvezujući za sve škole".

O neautorskom pravopisu uvaženih autora

"Pravopis ima nekoliko prednosti: načinila ga je grupa stručnjaka, nije autorski, iza njega stoji institucija, donesen je nakon opširne javne rasprave i bit će javno dobro, besplatan i dostupan svima na internetu" (poveznica).

Tako! Dobili smo neautorski pravopis (s nekoliko prednosti, besplatan, ravnopravno dostupan i zreli). Može li pravopis biti neautorski ako su službeno najavljeni njegovi autori: M. Birtić, G. Blagus Bartolec, J. Budja, L. Hudeček, Ž. Jozić, B. Kovačević, K. Lewis, I. Matas Ivanković, M. Mihaljević, A. Milković, I. Miloš, E. Ramadanović, T. Stojanov, K. Štrkalj Despot (v. poveznica)? Je li ovdje riječ o uvrjedi uvaženih autora ili o prisilnoj kolektivizaciji djelatnika Tvornice, koji pjevaju kako Partija svira, jer ih ona i „besplatno" financira?

O profitu bez lipe troška do Nobelove nagrade za ekonomiju

"Svi ti dežurni kritičari imali su vremena godinama da riješe dvojbe koje smo imali. Nisu to učinili, a reći ću vam i zašto. Zato što je u pozadini svih interesa i dvojbi s pravopisom JovanovićMinistar poduzetništva, ispričavam se, ministar Jovanović, zapravo tvrdi da su svi oni koji su kritički sudjelovali u institutskoj raspravi i izvan nje, uključujući "obične" govornike hrvatskoga jezika, slušatelje i gledatelje javnih medija, pa i akademike HAZU, samo "dežurni kritičari" koju imaju "profit".bio profit koji se ostvarivao tiskanjem različitih pravopisa što sada više nije moguće jer je Institut ovaj posao obavio na način da je pravopis dostupan svima pod jednakim uvjetima i bez ijedne kune troška", ističe Jovanović (poveznica).

Ministar poduzetništva, ispričavam se, ministar Jovanović, zapravo tvrdi da su svi oni koji su kritički sudjelovali u institutskoj raspravi i izvan nje, uključujući "obične" govornike hrvatskoga jezika, slušatelje i gledatelje javnih medija, pa i akademike HAZU, samo "dežurni kritičari" koju imaju "profit". To je ta vrsta dijaloškog monologa svojstvenog partijašima za kojega smo, naivno, mislili da je 1990. otišao u ropotarnicu kad smo umjesto partijskog sustava veselo prihvatili demokratski. Teorija o stvaranju profita bez kune troška zavrjeđuje Nobelovu nagradu za ekonomiju.

Autorima Jovanovca nije samo uskraćen osobni autorski identitet, već su izgleda uskraćeni za plaću što je izravno kršenje i Zakona o radu i Zakona o udruženom radu. Bi li završili na Zavodu za nezapošljavanje da nisu pristali na oduzimanje identiteta i plaće? Otkad je ove vlade u ovoj zemlji plaća je tretirana kao nepotreban trošak, a identitet kao izmišljotina „klasnih neprijatelja".

O apsolutu partijskog konsenzusa

"Nadamo se da će u javnoj raspravi doći do konsenzusa. Ovo je pravopis koji nastoji objediniti sve hrvatske pravopisne kodifikacije, a predstavlja spoj tradicije i upotrijebljenosti u praksi" (poveznica).

I vukovci su, nažalost, dio tradicije. Kakav je to, međutim, konsenzus postignut ako ni jedna strukovna i kulturna ustanova ili udruga nije podržala Jovanovac? Postignuti konsenzus unutar Partije sigurno nije i ne smije biti obvezujućim u demokratskom društvu. Partijski konsenzus nije pravopisni. Partija neka piše kako god hoće. Nacija kojoj bi u 21. stoljeću Partija propisala pravopis objektivno nije „zrela".

O sastavljanju rastavljenog ne ću

"U hrvatskoj pravopisnoj tradiciji češće je sastavljeno pisanje niječnice, no pojavljuje se i rastavljeni oblik ne ću, koji ne preporučujemo, ali dopuštamo" (poveznica).

Na koju se tradiciju sastavljenoga pisanja niječnice oslanja uvažena kroatistica iz Fabrike Jovanovca nije sasvim jasno. Vjerojatno je u pozadini simpatija prema proglašenju (1929.) šestojanuarske diktature kad Dragutin Boranić, pokoravajući se tadašnjemu "ministru prosvete" Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca i tzv. pravopisnim uputstvima, uvodi u svoj pravopis sastavljeno pisanje niječnice? Ili na Belićev pravopis iz 1923.? Ili na novosadski pravopis iz 1960. (Pravopis hrvatskosrpskog književnog jezika s pravopisnim rječnikom), kad su unitaristi ponovo uveli sastavljeno pisanje.

Usput, da malo odahnemo, V. S. Karadžić koristio je rastavljeno pisanje niječnice. Koliko je poznato, rastavljeno pisanje niječnice nalazimo u Veberovoj Gramatici iz 1871. (Slovnica hèrvatska za srednja učilišta), u pravopisu Ivana Broza iz 1892., te u daljnjim izdanjima Brozova, Broz-Boranićeva te Boranićeva Pravopisa. Rastavljeni je način pisanja trajao od Banovine Hrvatske sve do tzv. Novosadskoga dogovora koji je na diktatorski način opet ukinuo hrvatsko rastavljeno pisanja niječnice.

O nepreporučljivoj potvrđenosti u uporabi

"Zbog potvrđenosti u uporabi može se pisati grješka, krjepost, pogrješka, strjelica i vrjedniji, ali to nisu rješenja koja preporučujemo" (poveznica).

Ako su te riječi "potvrđene u uporabi" zašto ih onda pravopisci Jovanovca ne preporučuju? Zato jer te riječi udaljuju hrvatski od nepostojećega Partiji milog srpskohrvatskoga/hrvatskosrpskoga? Norma je uvijek ili prečesto izbor između inačica. Pravopis nije savjetnik.

O sjajnom poslu zbunjivanja novim generacijama udžbenika

"Hrvatskoj je potreban jedinstveni pravopis koji neće izazivati prijepore te u djece, osobito školske dobi, stvarati zbunjenost. Drago mi je što donosimo pravopis prije ulaska u EU. To je sjajan posao – izjavio je ministar Jovanović, koji je već najavio da će nova generacija udžbenika 2014. godine biti usklađena s novim pravopisom. Ministrica Andrea Zlatar istaknula je da na pravopisu treba raditi kako bi razina javne uporabe i obrazovanja imale ujednačenu praksu" (poveznica).

Imamo li danas "konačni, povijesni i jedinstveni (KPJ) pravopis" ako je javna rasprava pokazala da su svi relevantni pravopisni čimbenici ostali na svojim dosadašnjim stajalištima? Većina uredništava pa i kulturnih ustanova te udruga ne će promijeniti svoju pravopisnu praksu što se očito vidi npr. u izjavi Matice hrvatske (poveznica). Sve znanstvene, istraživačke i strukovne ustanove (osim MH i Razreda HAZU) i udruge te kulturne i vjerske institucije tzv. javnoj raspravi odazvale su se šutnjom. Šutnja je pametnomu nevjerojatno glasna i jasna reakcija na sve ono što se događa s Jovanovcem i uokolo njega.

O hijerarhiziranim dvostrukostima i naznakama partijskog zakona o jeziku

"Dvostrukosti koje su ostale normativno su hijerarhizirane: posve je jasno kojoj se inačici daje prednost u neutralnoj i službenoj uporabi, tj. koju inačicu treba upotrebljavati u udžbenicima, administrativnim tekstovima i javnoj komunikaciji" (poveznica).

Dosad administracija i javna komunikacija u odsutnosti nužno potrebnoga zakona o jeziku nisu poštivale nijedan pravopis, uključujući i službeni. Dokaz je ministar Jovanović koji je šport prekrstio u bhs-u bliži sport iako i u Ustavu stoji riječ šport (sic!), te ministar Ostojić koji je Ministarstvo zdravstva prekrstio u bhs-u bliže zdravlje. Gdje je jamstvo da će novi pravopis biti poštivan i dosljedno sprovođen? Slijedi li poslije partijskog pravopisa i partijski zakon o jeziku? Bila bi to totalna katastrofa jedne „nezrele" nacije koja si dopušta da joj Partija soli pamet samo zato da se pravopisno približi braći Srbima preko Novoga Sada.

Pad u šalicu vruće kave

Da ne duljimo, ako je postojala javna institutska rasprava o Jovanovcu onda možda treba otvorili i jednu novu javnu raspravu u kojoj bi javnost donijela besplatan, ravnopravan, PartijaPartija je najprije pripremila uzletište, platformu za pravopisni uzlet. Ukinula je sve što joj smeta na putu stvaranja nove svijetle komunističke budućnosti hrvatskog pravopisanja. Ukinula je Vijeće za normu, Upravno vijeće Instituta, likvidirala ravnateljicu, izabrala novo Upravno vijeće i predsjednika od povjerenja i za svaki slučaj izbrisala zapisnike Vijeća za normu da ih nitko ne čita. S tako pripremljenog uzletišta partijski pravopis je uzletio. Lebdeći kratko u oblacima bez pogona općeprihvatljive sloge, Jovanovac je pao u šalicu kave s početka teksta.dostupan i zreli vjerodostojan sud o tome mogu li se Goldstein, posebni savjetnik premijera Milanovića, Jovanović, ministar četvrtoga modula o rodnoj ideologiji i KPJ pravopisa, Predsjednik Fabrike Jovanovca i Kalogjera, savjetnica za nešto ministra četvrtoga modula o rodnoj ideologiji i KPJ pravopisa, igrati pravopisom i slagati ga prema partijskom nahođenju. S njihovim rezultatom, koliko se može vidjeti, zadovoljna je samo Partija. Dobro partijsko rješenje nije nužno i dobro za pravopisno opće dobro. Naprotiv, partijska rješenja za hrvatski narod pokazala su se katastrofalnima.

Teško je očekivati da netko s tako malo pravopisnoga iskustva poput navedene četvorke shvati svu odgovornost pravopisanja u Hrvata. S pravopisanjem najbolje je bilo kad su se Hrvati odrekli novosadskoga. Tada su jako pazili da pišu što bolje. I znali su što je hrvatska norma i bez pravopisa. Mislim da bi Jovanovac, o tome zapravo jedino postoji konsenzus, trebalo smatrati konačnom, povijesnom i jedinstvenom (KPJ) prirodnom nepogodom i strpjeti se do lijepa, sunčana vremena. Tzv. javna rasprava o pojedinim pravopisnim rješenjima je, naime, završila (15. svibnja) prije negoli je počela.

Ministrovo pismo nakladnicima u kojemu očekuje da do 3. lipnja novi udžbenici moraju biti usklađeni s institutskim pravopisom, najbolji je dokaz. Kako bi na vrijeme odradila zadanu udarničku normu partijska Fabrika će morati u pomoć pozvati neprofitne dostupne omladinske brigade iz drugih republika i pokrajina! Bude li se priključila i Republika Srbija, pokazat će svoju zrelost s obzirom na činjenicu da će i ona, kad-tad, pristupiti u EU. Partijski Jovanovac na tom putu Srbiji može samo pomoći.

Mali podsjetnik za sam kraj. Partija je najprije pripremila uzletište, platformu za pravopisni uzlet. Ukinula je sve što joj smeta na putu stvaranja nove svijetle komunističke budućnosti hrvatskog pravopisanja. Ukinula je Vijeće za normu, Upravno vijeće Instituta, likvidirala ravnateljicu, izabrala novo Upravno vijeće i predsjednika od povjerenja i za svaki slučaj izbrisala zapisnike Vijeća za normu da ih nitko ne čita. S tako pripremljenog uzletišta partijski pravopis je uzletio. Lebdeći kratko u oblacima bez pogona općeprihvatljive sloge, Jovanovac je pao u šalicu kave s početka teksta.

Nenad Piskač

Bilješka:

O natuknicama koje se pojavljuju u tekstu kao što su: „IHJJ", „Jovanovac", „KPJ pravopis", „Pravopis", „Tvornice radnicima", „Omladinska radna akcija", „Sanader, Ivo" više se može pročitati u Izvodu iz Pojmovnika ove vlade u ovoj zemlji, koji je također besplatan, neprofitan, dopušta dvostrukosti, uvažava tradiciju hijerarhizirane političke gluposti, nije cjelovit, potvrđen je u uporabi, bio je na javnoj raspravi, a nalazi se na djelomično ravnopravno dostupnoj poveznici Međumrežja. (np)