Ova vlada u ovoj zemlji ne štuje rad, radnika i sv. Josipa

Imamo više od milijun i tristo tisuća siromašnih. Imamo i tristo i osamdeset tisuća nezaposlenih. Ostvarujemo gubitke tamo gdje drugi ostvaruju profite. Okruženje nam izlazi iz krize, mi još tonemo. Socijalna slika je nepodnošljiva. Kontejneri smeća postali su suvremene menze. Vlada se češlja.

Istina, dobili smo javni Registar hrvatskih branitelja. Vlada radi i na drugim značajnim „papirima, dokumentaciji" (ministar Grčić) zato da bi sljedeća vlada „imala što raditi".

Imamo i dvadeset ministarstava od kojih se nekoliko njih po definiciji treba baviti svijetom rada, ali isto bi nam bilo i da ih nemamo. Vlada se češlja.

Većinu ministarskoga kolegija drže još samo frizure

Prvoga svibnja ove godine u Maksimiru i na Marjanu porcije graha napokon nisu u prvome planu. Isplivalo je na površinu nezadovoljstvo radnika, sindikata, obespravljenih, VladaDa se popela svojom nesposobnošću na glavu svima, nije neka tajna. Od iluzija Plana 21 se ne živi. Od Čačićevih brzopoteznih investicija nema ništa. Od investicija javnih poduzeća ni traga. Poreze je Vlada češljajući se, s lakoćom podigla, ali prihod u državnu blagajnu bio je veći s nižim porezima.nezaposlenih, zaposlenih bez plaće i onih s nedostojanstvenom plaćom. Razloga za zabrinutost ima, razloga za slavlje nema. Vlada se i dalje češlja.

Da se popela svojom nesposobnošću na glavu svima, nije neka tajna. Od iluzija Plana 21 se ne živi. Od Čačićevih brzopoteznih investicija nema ništa. Od investicija javnih poduzeća ni traga. Poreze je Vlada češljajući se, s lakoćom podigla, ali prihod u državnu blagajnu bio je veći s nižim porezima. Politika čvrstog proračuna, porezna politika, socijalna politika, gospodarska politika i politika „investicije, investicije, investicije" propale su prije negoli su zaživjele. Vlada se fenira.

Jedno je sigurno „ova vlada u ovoj zemlji" otići će u ropotarnicu povijesti kao počešljana. Sudim po frizuri premijera. Nije to premijerska frizura nego Milanovićeva. Narod pak od očaja čupa kosu. Linić s njom nema problema, pa svoju kroničnu nesposobnost ne može sakriti pod frizuru. U prvom naletu s Račanom prije desetak godina nesposobnost je još mogao oskudnom frizurom kako-tako prikriti. Većinu ministarskog kolegija drže još samo frizure. A i to uz obilnu pomoć laka za kosu. Ministri bez frizure nemaju se gdje sakriti.

U Hrvatskoj se raspao svijet rada

Vladi je doista preostalo još samo češljanje i lakiranje. Sve ostalo što vladu čini vladom Milanović je potrošio. I što da s tom vladom radimo pitam sv. Josipa Radnika na njegov blagdan prvoga svibnja. Znamo, sv. Josip slavi se 19. ožujka. Papa Pio XII. godine 1955. u katolički kalendar uveo je i blagdan svetoga Josipa Radnika. Sveti Josip odavno je i zaštitnik Hrvatske. Dakle, i njezine KulturaKad već ne ide s radnicima i seljacima, očekivalo bi se da će se počešljana vlada okrenuti kulturi. Kad ono, ministrica kulture Zlatar-Violić počela je češljati križeve. Propisuje koliko smiju biti visoki križevi na lokalnim razinama. Zbog njezina primitivnog normativizma kršćanska se uljudba u Hrvatskoj hoćeš-nećeš zagrcnula. Toliko je naime njezina predizborna knedla partijski tvrda.„radničke klase".

Trebao bi stoga biti blizak socijaldemokratskoj opciji. Ali, nije. Hrvati ga proglasiše svojim zaštitnikom (1687.) dva stoljeća prije negoli je postao zaštitnikom sveopće Crkve, što je u partijskoj frizerskoj butigi protumačeno kao svojevrsna diverzija i „elementarna nepogoda". Uvijek smo bili ispred vremena, napredni. A sad imamo nazadnu vladu. Ali, počešljanu.

O Josipu prema židovskom zakonu ocu Isusovu malo znamo, no zato smo danas sigurni u to da se u Hrvatskoj sto posto raspao svijet rada. Prema tom pokazatelju trebalo bi očekivati porast štovanja sv. Josipa Radnika. „Ova vlada u ovoj zemlji" ne štuje elementarni rad, pa ni sv. Josipa zanatliju, kamoli hrvatskog radnika – „kao takvog" dodao bi ministar poljoprivrede Jakovina. Pa kad već ne štuje radnika bilo bi logično da štuje seljaka. Valja zato da ne ispadnu nepočešljani seljaci ministri ove vlade prezreli su i „individualnog poljoprivrednika".

Kad već ne ide s radnicima i seljacima, očekivalo bi se da će se počešljana vlada okrenuti kulturi. Kad ono, ministrica kulture Zlatar-Violić počela je češljati križeve. Propisuje koliko smiju biti visoki križevi na lokalnim razinama. Zbog njezina primitivnog normativizma kršćanska se uljudba u Hrvatskoj hoćeš-nećeš zagrcnula. Toliko je naime njezina predizborna knedla partijski tvrda.

U Hrvatskoj nije moguće biti radom čovjek?

Kud god okreneš, što god dotakneš, počešljana vlada uspjela je uprskati. Zaštitnik Hrvatske i subjekta hrvatskoga svijeta rada sigurno sve to odozgo gleda i čudi se. Zabrinjava ga ne toliko počešljana vlada ogrezla u vlastitu nesposobnost, koliko oni koji nesposobnost, taj pogubni znak vremena „ove vlade u ovoj zemlji", ne znaju na vrijeme prepoznati. Evo, sindikati su tek sad shvatili da s ovom vladom nema ozbiljnoga socijalnog dijaloga, da je Milanovićeva vlada zapravo liberalna a ne socijaldemokratska i da joj je više stalo do ćirilice negoli do novih i postojećih radnih mjesta.

Od proizvodnje važniji je golf. Od radnika važniji joj je proračun (kao takav) shvaćen kao klijentelistička krava muzara. Uz Milanovićevu vladu već smo zaboravili što je to biti radom čovjek, onako kako je to u svoje doba bio židovski zanatlija Josip. O tome ni ministar Maras, specijalni ministar za obrt i malo poduzetništvo, nema pojma.

Da je na prošlim državnim izborima došlo do velikoga nesporazuma prethodno su otkrili hrvatski branitelji, koji pak štuju sv. Mihaela i sv. Juraja, jednako mi dragih svetaca. Sad su frizuru ove vlade u ovoj zemlji, i ono što se pod frizurom skriva, pročitali i sindikati. Oni nemaju nekog svojega posebnog sveca, ipak su većinom proistekli iz socijalističkog sindikata prošloga režima (zato i imaju kasno paljenje kad je u pitanju partijska vlada friziranja). Ali sindikati su, o sv. Josipe Radniče, zato uvijek imali dovoljno malih bogova velikih riječi, skromnih djela i debelih plaća. S nekima od njih ministar Mrsić, zadužen za češljanje džepova radnika, bio je u dobrim odnosima. Onda je i njih prevario za najmanje tri posto. I hladnokrvno otišao na frizuru.

Jesen stiže dunjo moja

Hrvatska poslovično kasni. Tako ove godine u njoj proljeće započinje s prvim svibnjem. Vlada će, međutim, počešljana dočekati i 1. srpnja kad će Hrvatsku dokraja uvesti uz europski bok Grčke, Cipra, Španjolske, Portugala, Slovenije,Rumunjske i Bugarske. U tijeku su po provincijama pripreme za feštu u povodu „povratka kući". Na siromaštvo i kontejnere ljetos će se ucijepiti novi šokovi. Oni su „ispregovarani". Ali lovu iz Bruxellesa počešljani ne će dočekati, jer „jesen stiže dunjo moja", a s njom zatvara se i Milanovićev frizeraj na Gornjem gradu.

FrizerajNa siromaštvo i kontejnere ljetos će se ucijepiti jesen novi šokovi. Oni su „ispregovarani". Ali lovu iz Bruxellesa počešljani ne će dočekati, jer „jesen stiže dunjo moja", a s njom zatvara se i Milanovićev frizeraj na Gornjem gradu.Realno je po zatvaranju partijskog obrta očekivati čerupanje unutar strančarskih frakcija aktualne vlade. Ćelavi esdepeovci navaliti će na zalizane, zalizani na ćelave. Komadina na Linića, Linić na Milanovića, Milanović na Marasa, Maras na Grčića i tako dalje. U HNS-u već se čerupa Čačićeva klijentela s klijentelom pod zaštitom Pusićeve. HNS ima svoju „sveticu". Ostali čimbenici „ove vlade u ovoj zemlji" nisu važni kako god počešljani i lakirani bili.

Partijski frizeraj podsjetio me na onaj vic o brijačkom šegrtu, koji se prihvatio prvog brijanja, pa mušteriju zarezao kod lijevog uha, a ovaj jadan jauknuo. Gazda šegrta odmah pljusnuo tako snažno da je odletio u zid i ispričao se mušteriji. Malo poslije šegrt je britvicom zarezao desno uho, a mušterija od bola skočila sa stolca. Opet je šegrt zaradio zidarsku pljusku od koje se strovalio na pod... Kad je šegrt mušteriji odrezao cijelo uho, mušterija stisnula zube, odrezano uho brzo gurnula u džep i šapnula šegrtu – mali, šuti i pazi da gazda ne vidi... Tako nekako vic se sa stvarnošću stopio. Obrijali nas šegrti. A nama neugodno.

Vladine frizure od jesenskog provjetravanja ni debeli sloj laka ne će spasiti. Hrvatski radnik, poput sv. Josipa, treba se naučiti ponašati onako kako to Bog od njega traži, a socijalni nauk uči. Sve ostalo potrebno za nužan iskorak, krije se u imenu sv. Josipa koje u prijevodu znači – „Bog će dodati".

Nenad Piskač