Julijansko hrkanje odnarođenih predsjednika

Odnos odnarođenih demokratskih legitimiteta prema neupitnim mjestima i događajima velikosrpske agresije i domovinskog odgovora na nju, već je više od jednoga desetljeća nepodnošljiv. Kad se na nepodnošljivost ukaže onda to upozorenje partijski mediji i vladajuća manjina žigošu – incidentom. Tako je bilo i ovoga Uskrsa na Plitvicama gdje se komemorirala pogibija Josipa Jovića, prvog ubijenoga hrvatskog redarstvenika u velikosrpskoj agresiji. I te je nedjelje prije dvadeset i dvije godine bio Uskrs...

Toga dana bilo je savršeno jasno da ćemo se morati braniti svim raspoloživim, oskudnim, sredstvima, jer pobunjeni Srbi nisu namjeravali stati s provokacijama, a JNA je tada pokazala na čiju se stranu svrstala dušom, tijelom, gusjenicama i cijevima. Dvadeset i dvije godine kasnije definitivno je jasno da moramo mijenjati predsjednike i ministre, jer izgleda više su svačiji negoli naši. Kao i ondašnja JNA. Ne možeš se ozbiljno na njih osloniti.

Je li im Hrvatska domovina ili nužno zlo?

Na plitvičku komemoraciju jednoga od nezaobilaznih događaja povijesti Domovinskoga rata, događaja koji je ujedinio Hrvatsku, PredsjedniciRazumjeli bismo i da su Uskrs proveli na poplavama ugroženim područjima, ali ni tamo ih nije bilo, a sjećamo se da je čak i Jadranka Kosor sklona broševima i bižuteriji u takvim situacijama oblačila gumene čizme i otišla među ugroženi narod. Braniteljski, katolički i ugroženi hrvatski narod predsjednicima nije po mjeri, oni bi neki drukčiji narod – pokor(e)ni a ne braniteljski hrabar, ateistički a ne kršćanski uljuđen, eurovirtualni a ne croatorealni.naši su predsjednici Sabora, Vlade i Republike poslali „izaslanike". Svi su nam predsjednici toga dana imali pametnijeg posla. Kojega?

Čovjek bi pomislio da su sva trojica otišla u svoju župu na uskrsnu sv. misu. Ali onda se sjetimo da sva trojica dolaze iz SDP-a, koji je po tradiciji čista ateistička oaza sreće bolje budućnosti s dvije-tri namjerno pripuštene iznimke. Od toga se trojca Josipović prometnuo u agnostike. Ne, sv. misa nije mogla biti razlogom nedolaska na Plitvice. Umor? Razumjeli bismo umor i pospanost da su bili na ponoćki, ali nisu bili na ponoćki.

Razumjeli bismo i da su Uskrs proveli na poplavama ugroženim područjima, ali ni tamo ih nije bilo, a sjećamo se da je čak i Jadranka Kosor sklona broševima i bižuteriji u takvim situacijama oblačila gumene čizme i otišla među ugroženi narod. Braniteljski, katolički i ugroženi hrvatski narod predsjednicima nije po mjeri, oni bi neki drukčiji narod – pokor(e)ni a ne braniteljski hrabar, ateistički a ne kršćanski uljuđen, eurovirtualni a ne croatorealni.

Tamo gdje bi sa stajališta nepokorene, slobodne, nacionalne države hrvatskoga naroda i domovini odanih nacionalnih manjina trebali biti, nema ih, ali tamo gdje se, primjerice, cementira Jugosfera, komemorira četnički ustanak protiv hrvatskoga naroda i države, veliča totalitarni komunistički režim, ili protuustavno raspreda o federalnoj Europi, dolaze s veseljem u prvom licu jednine. Izaslanike šalju na drugorazredne događaje. Pa u koju su se onda mišlju rupu skrili o Uskrsu ove godine? Je li Hrvatska njihova domovina ili samo nužno zlo? Slanjem izaslanika na Plitvice poslali su jasnu poruku – mi nismo s vama na istim temeljima. Temelj je u Titovom Jajcu, a ne na Tuđmanovim Plitvicama.

Tko je zadovoljan plitvičkim ignoriranjem

Logično je da je hrvatskim braniteljima jednom moralo prekipjeti pred nasrtajem predsjedničkih omalovažavanja. I odmaknuli su se negodujući što umjesto šefa države govori njegov izaslanik, savjetnik za „politički sustav". Meni je, osobno, prekipjelo još prije više od deset godina, kad je Račanova ekipa (čiji su omladinci sada na vlasti) do temelja raskopala „politički sustav" Hrvatske, ustrojivši ga po ideološkoj mjeri o čemu sad na Pantovčaku skrbi Siniša Tatalović.

I tu braniteljsku reakciju na predsjedničke omalovažavajuće akcije nazvati braniteljskim incidentom?! Incident je to što nijedan od tri predsjednika nije došao na Plitvički temelj hrvatske države! To je incident dovoljno škandalozan da se postavi pitanje odgovornosti sve trojice. Osvećuju li se predsjednici hrvatskim braniteljima i njihovim obiteljima zato što su jasno stali na branik latinice, službenoga pisma Republike Hrvatske?! I usprotivili se nametanju ćirilice, službenoga pisma Republike Srbije?

Pogledajmo kojim snagama nedolazak trojice predsjednika na komemoraciju „krvavog Uskrsa" sigurno ne predstavlja incident, već izraz „pravoga puta" s kojega se „ne skreće" kad je riječ o „građanskom ratu" i izjednačavanju krivnje agresora i žrtve. Nedolazak Leke, Milanovića i Josipovića sigurno su pozdravili i oni koji bi pozdravili ćirilicu u Vukovaru: Goran Hadžić, Vojislav Stanimirović, Sava Štrbac, Milorad Pupovac, Vesna Pusić, vojvoda Tomislav Nikolić, Stjepan Mesić i Boris Tadić.

Izgleda da su i sve parlamentarne stranke zadovoljne predsjedničkim ignoriranjem Plitvica, nijedna nije uputila prosvjed. Srpska pravoslavna crkva i Srpska akademija znanosti i umjetnosti također su zadovoljne plitvičkim (ne)ponašanjem hrvatskih predsjednika, jer ono sto posto odudara od nastupa hrvatskih branitelja prije 22 godine i odlično se podudara s aktualnim Memorandumom 2.

Josipovićevo ozračje i simbolika

Sudeći prema vijestima na službenim internetskim stranicama predsjednik Josipović je 31. ožujka – hrkao. Nije imao nikakav prijam, nije se nigdje pojavio, nije ništa izjavio, dakle, SkandalBraniteljsku reakciju na predsjedničke omalovažavajuće akcije nazvati braniteljskim incidentom?! Incident je to što nijedan od tri predsjednika nije došao na Plitvički temelj hrvatske države! To je incident dovoljno škandalozan da se postavi pitanje odgovornosti sve trojice. Osvećuju li se predsjednici hrvatskim braniteljima i njihovim obiteljima zato što su jasno stali na branik latinice, službenoga pisma Republike Hrvatske?! I usprotivili se nametanju ćirilice, službenoga pisma Republike Srbije?predsjednički je hrkao.

I dan ranije je odmarao jer se 29. ožujka umorio budući da je s Pantovčaka uputio dvije klimave rečenice uskrsne čestitke msgr. Želimiru Puljiću, nadbiskupu zadarskom i predsjedniku Hrvatske biskupske konferencije i kardinalu Josipu Bozaniću, nadbiskupu zagrebačkom: „Želja mi je da u ovim kriznim vremenima blagdansko ozračje Uskrsa ohrabri katoličke vjernike kao i sve ljude dobre volje u Hrvatskoj i ojača nadu u bolju budućnost. Želim da ih simbolika Uskrsa dodatno potakne na ustrajnu izgradnju sigurnijeg, solidarnijeg i pravednijeg života za sve građane naše domovine".

Da nas ojača „blagdansko ozračje" i da nas potakne „simbolika Uskrsa"? Dogurali nas dotle da i čestitke treba pažljivo čitati. O Uskrsu fućka se vjernicima i za ozračje i za simboliku. Uskrsna je stvarnost nešto puno više. Uskrs je konačna pobjeda. Ali, kako da to predsjednik (spo)zna, kad mu tu materiju treba rastumačiti savjetnik za „politički sustav" Siniša Tatalović, koji na Pantovčaku odrađuje posao još od Mesićevih vremena, pa se više ne zna tko je domaćin Pantovčaka, prolazni demokratski legitimiteti ili postojani Tatalović.

Ne nosi li i ta činjenica neko obeshrabrujuće „ozračje" i „simboliku"? I onda se čude što branitelji ne žele slušati Tatalovićeve „političke nauke". Je li Josipović 31. ožujka potajice doma uz šunkicu slavio Uskrs, tiho da ga Partija ne čuje, pa je zato izostao s Plitvica?

Ošini po gregorijanskom kalendaru

Predsjednik Milanović također je na Uskrs nestao. Dva dana ranije, kao i Josipović, čestitao je Uskrs „vjernicima koji Uskrs slave prema gregorijanskom kalendaru". U čestitki je ustanovio na što Uskrs „potiče" i „podsjeća". Zaželio je mir, zadovoljstvo i radost. Službene stranice Vlade glede nadnevka 31. ožujka ne navode nikakav događaj kojemu bi nazočio predsjednik Vlade. I on je, dakle, odhrkao „krvavi Uskrs".

Na vlas isto je i na stranicama Hrvatskoga sabora. Dok ovo pišem posljednja vijest je uskrsna čestitka predsjednika Leke od 29. ožujka, upućena „vjernicima u Hrvatskoj koji Uskrs slave po gregorijanskom kalendaru". To s gregorijanskim kalendarom može u čestitku uvaljati netko kome su hrvatski katolici teška ideološka smetnja. Tako da je i ta čestitka na razini Josipovićeve i Milanovićeve. Od tri predsjednika, nijedan državnik.

Nevjerojatno je da sva tri predsjednika nisu u stanju uputiti normalnu, katolicima primjerenu, uskrsnu čestitku. Nevjerojatno je da sva trojica nisu došla na Plitvice obilježiti dvadeset i drugu obljetnicu pogibije Josipa Jovića od strane velikosrpskih terorista. Nevjerojatno je da su sva tri predsjednika na Uskrs kolektivno hrkala. Svu trojicu treba smijeniti. Što prije, to će štete biti manje.

Usput, ali ne i manje važno, tko je ubio Josipa Jovića? Krivnju za ubojstvo treba individualizirati. U suprotnom kriv je pobunjeni pa amnestirani srpski puk, a nije to malo ljudstvo. Gdje je Jovićev ubojica? Ministar MUP-a Ostojić, umjesto da roni suze zbog toga što branitelji ne žele slušati „političko vaspitanje", treba tražiti Jovićevog ubojicu, ubojice Franka Lisice i tolikih znanih i neznanih branitelja i civila stradalih u velikosrpskoj agresiji.

Post festum uskladba mišljenja

Naknadne izjave ministra od registra (hrvatskih branitelja), o tome tko je kome okrenuo leđa tijekom tropredsjedničkog incidenta na Plitvicama odrađenoga prema julijanskom kalendaru, ne UbojicaUsput, ali ne i manje važno, tko je ubio Josipa Jovića? Krivnju za ubojstvo treba individualizirati. U suprotnom kriv je pobunjeni pa amnestirani srpski puk, a nije to malo ljudstvo. Gdje je Jovićev ubojica? Ministar MUP-a Ostojić, umjesto da roni suze zbog toga što branitelji ne žele slušati „političko vaspitanje", treba tražiti Jovićevog ubojicu, ubojice Franka Lisice i tolikih znanih i neznanih branitelja i civila stradalih u velikosrpskoj agresiji.treba komentirati s obzirom na to da je i on poslao svoju zamjenicu. Ali treba komentirati izjavu pomoćnika ministra Bojana Glavaševića, ponajviše zato jer je riječ o mladom čovjeku za kojega se treba boriti, jer bi bila šteta da završi u bespućima punjenih ptica.

„Stajalište je Ministarstva branitelja da 'ne treba napuhavati' negodovanje branitelja na komemoraciji na Plitvicama, rekao je Glavašević. 'Okretanje leđa izaslaniku predsjednika Republike Siniši Tataloviću je nepriznavanje institucije predsjednika RH, a to nije lijepo. Mi smo sigurni da to uopće ne odražava stavove branitelja. Radilo se o jednom malom broju branitelja koji je sudjelovao u tome i sa sigurnošću možemo reći kako oni ne predstavljaju cjelinu braniteljske populacije'" (dnevnik.hr). Možda bi Ministarstvo bilo zadovoljnije nekim drugim braniteljima, recimo „braniteljima vascelog srpstva", ili bi se punjene ptice bolje osjećale da u sastav Ministarstva uđu i amnestirana i neamnestirana peta kolona?

Slažemo se, ne treba ništa napuhavati, već odnarođene elite smijeniti. S braniteljskog stajališta je nedvojbeno da je nedolazak sva tri predsjednika nepriznavanje temelja moderne hrvatske države, što, slažemo se, nije lijepo. Branitelji su sigurni da trostruko predsjedničko ignoriranje temelja hrvatske države ne odražava stajalište hrvatskih branitelja i većine hrvatskoga naroda. Radi se o malom broju demokratskih legitimiteta, svega tri čovjeka, koji su sudjelovali u ignoriranju komemoriranja nezaobilaznog događaja iz Domovinskog rata i sa sigurnošću možemo reći kako njihova ignorantska stajališta ne odražavaju cjelinu braniteljske populacije i hrvatskoga naroda. Amen.

Radilo se užurbano na koordinaciji Ministarstvo – Pantovčak. U naknadnom priopćenju, naime, i Pantovčak je okrenuo pilu naopako i optužio „dio nazočnih" za „političku demonstraciju" i uvrjedu uspomene na Josipa Jovića. Valjda bi se trebalo nepolitički demonstrirati, onako kako je on nedolaskom demonstrirao čast Jovićevoj uspomeni. Milanović i Leko nisu se oglasili ni naknadnim priopćenjem.

Nenad Piskač