Euroizbori: Opet moramo glasovati protiv manjeg zla

Imamo 28 lista za Europski parlament. Počinje službena kampanja, iako se već zahuktala vladinim manevrima skretanja pozornosti s bitnih domaćih i europskih tema na nebitnu, kako kažu - „nacionalističku retoriku“. Milanović se u svemu tome toliko izgubio da i najbližim mu suradnicima postalo jasno kako je najpametniji kad šuti ili hrče. Karamarko je najavio da će HDZ krenuti u ofenzivu 2. srpnja ove godine, tek kad ostvarimo „strateški cilj“. Dao je Milanoviću još tri i pol mjeseca mirne plovidbe, toliko je, naime, taj 1. srpanj važan Savezu za Europu, da država može slobodno pod Milanovićevim vodstvom i propasti, važno je da ono što od nje eventualno preostane, „uđe u EU“. No, može li Milanović mentalno izdržati još tri i pol mjeseca?

Europski izbori održati će se 14. travnja. Iduće godine čekaju nas i redovni euroizbori. Predsjednik Josipović navodno je samostalno donio odluku o razdvajanju europskih od lokalnih izbora. Ta je odluka teška dodatnih osamdesetak milijuna kuna. Prije negoli je Josipović donio odluku o razdvajanju europskih od lokalnih izbora, Milanović je pred stranim diplomatima kazao da će izbori biti 14. travnja, te je i tim potezom pokazao kako je loš diplomat i katastrofalan premijer. Josipovićeva je odluka zapravo Milanovićeva. Ona je odluka Partije.

Neki su se, sjećate se, javno pohvalili i poticali pučanstvo da na referendum o pristupu EU uđu sa začepljenim nosom i zaokruže da. Naravno da ih onda nisam poslušao, pa mi je nos ostao odčepljen do danas, te još mogu razlučiti miriše li što ili pak smrdi. Ali sad ako i odem na euroizbore, mogu otići samo začepljenog nosa.

Europske teme nisu teme Milanovićeve vlade

Dvanaest veličanstvenih hrvatskih pregaoca u velikom konglomeratu Europskog parlamenta bit će važan čimbenik u manjoj mjeri negoli su to bili hrvatski predstavnici u jugoslavenskim institucijama u Beogradu. Odande smo se iščupali u zadnji čas. Kako ćemo se iskoprcati iz EU kad počne rikavati, nemam pojma, nadam se mirnodopskom rješenju, a spremam se za ono drugo.

Najkrupnije ribe s izbornih lista su zapravo tipični predstavnici jednoumnoga Saveza za Europu. Oni su tijekom žicanja „avisa“, pokorničkih otvaranja i frustrirajućih zatvaranja poglavlja i na druge načine pokazali i dokazali kako im je svejedno kakva je EU i kako će Hrvatskoj biti u EU. Ta, oni su i Ustav promijenili ne bi li nas što lakše žedne preveli Hrvatske "EU" temeObrazac na kojemu počiva današnja EU poznat je Europi i o njemu u njoj više se ne raspravlja. U Hrvatskoj je prava rasprava o EU totalitarno začepljena. U Europi se već vode rasprave o posteurounijskoj eri, a u Hrvatskoj se raspravlja o „poticanju nacionalne mržnje“ i „verbalnom deliktu“. Dvije teme koje je nametnula „ova vlada u ovoj zemlji“ i kroz njih pokazala svoje pravo, komunističko i jugoslavensko lice. Partija u Hrvatskoj nikad nije bila proeuropska. Nikad. Pa ni onda kad je ušla u Sanaderov Savez za EUpreko vode u neprirodnu tvorevinu, uglavnom nedemokratsku i merkantilnu oazu sreće. Bezbožnu.

Obrazac na kojemu počiva današnja EU poznat je Europi i o njemu u njoj više se ne raspravlja. U Hrvatskoj je prava rasprava o EU totalitarno začepljena. U Europi se već vode rasprave o posteurounijskoj eri, a u Hrvatskoj se raspravlja o „poticanju nacionalne mržnje“ i „verbalnom deliktu“. Dvije teme koje je nametnula „ova vlada u ovoj zemlji“ i kroz njih pokazala svoje pravo, komunističko i jugoslavensko lice. Partija u Hrvatskoj nikad nije bila proeuropska. Nikad. Pa ni onda kad je ušla u Sanaderov Savez za EU.

Europske teme nisu teme Milanovićeve nesposobne vlade, kao što nisu bile relevantne teme ni u Sanader-Kosorovim vladama. Hrvati su uskraćeni za elementarno informiranje o vlastitoj poziciji unutar EU. Jer da su valjano informirani, mislim da ni ona šačica, teška manjina poduprta skupinom sa začepljenim nosom, ne bi glasovala za ulazak u EU. A u tom slučaju kompletan Savez za Europu izgubio bi razlog postojanja. Kad se počne šmrcati i kihati začepljenog nosa, Hrvatska u pravilu dobije temperaturu (vrućicu, fibru) i onda više ne pomaže obična kamilica.

Europska ideologija u Hrvatskoj nema oporbu

Polazište eurounijske ideologije je ekonomizam (merkantilizam). Satrti državne suverenitete, a potom i nacionalne države. Veći jedu manje. U budućnosti umjesto države glavnu riječ voditi će multinacionalne kompanije i geoekonomske regije. Gospodarstvu smeta puno malih država. One su same u sebi izolirane, pa ih treba povezati u jedno snažno tržište. Snažna tržišta formiraju regionalnu naddržavu koja zamjenjuje nacionalnu državu. I tako ukrug.

Očito je sa stajališta nacionalnih interesa da zdrava hrvatska pamet treba poduprijeti one snage u Europi koje se odupiru dominantnoj euroideologiji i nastoje spasiti nacionalnu državu. Ali koga doma poduprijeti – kad takvih u Savezu za Europu nema? Ni Bruxelles još nije odgovorio na pitanje je li EU federacija ili savez država, kao što ni u Hrvatskoj još nije jasno je li ona suverena država, „dio prostora bivše Jugoslavije“, socijalistička republika bivše i buduće SFRJ, buduća federalna jedinica EU ili sadašnja država Finaca i aboliranih gostiju. Ni o čemu bitnom se u Hrvatskoj dosad nije raspravljalo, pa se ne će i tijekom ove „predizborne kampanje“. Ne dopušta jednoumni Savez za Europu. Na planu euroideologije hrvatskih dvanaest predstavnika u EP ne mogu ništa promijeniti, a fore o međunacionalnoj mržnji tamo baš i nisu na nekoj cijeni.

Utjecaj Europskoga parlamenta na politički i zakonodavni život EU je zanemariv. EP je demokratski ures EU više negoli stvarni čimbenik. I inače su političke strukture EU nedemokratske, ne možete ih nadzirati, nema sustava demokratskog nadzora. Kako će Hrvati nadzirati enormni zakonodavni okvir i njegovu opravdanost ili utjecaj na svakodnevni život? Hoće li hrvatski europarlamentarci zatražiti raskid s bruxelleskom politikom birokratskog hipernormativizma? Sustav odlučivanja u EU jest – većina glasova. Veće države imaju više glasova. I tu je priči o demokraciji i savezu suverenih država kraj. Postoje samo dvije vrste europarlamentaraca – oni koji podupiru takvo stanje i oni koji ga ne podupiru i traže nova demokratskija i pravednija rješenja. Koja od hrvatskih 28 eurolista odgovara drugom modelu? Nijedna, gospodo, nijedna. Dominantna euroideologija u Hrvatskoj nema oporbu, barem ne organiziranu. I zbog toga se na ove izbore ide začepljenog nosa. Na referendumu nismo imali hrabrosti biti neovisni.

Ljevica nema kampanju za europske izbore

Kako nema gotovo nikakvoga sadržajnog soka u predkampanji i budućoj kampanji, raspravlja se i o formalnostima tipa – kako će izgledati glasački listić, kako se treba zaokružiti i listu i kandidata, naime, olovka može kružić napraviti ako se njome krene u smjeru kazaljke na satu i obrnuto. I tako dalje, kao da smo kreteni. Prosječan Hrvat, međutim, nema pojma ne samo o tome kako funkcionira EU, nego i o tome zašto funkcionira baš tako a ne, recimo, više demokratski. Naš Hrvat nema pojma ni o tome što je dogovorio glavni hrvatski pregovarač Vladimir Drobnjak. Sedam godina je pregovarao s EU, a ne znamo o rezultatima pregovor gotovo ništa, pa ni to kako će se dogovoreni sadržaj reflektirati na naše živote i hrvatsku budućnost kad uđemo u punopravno članstvo. Mi, nadalje, ne znamo koje su danas najvažnije teme u Bruxellesu.

Vlada i predsjednik Republike, suprotno europskom trendu spajanja lokalnih i europskih izbora kako bi se osigurala veća izborna izlaznost, razdvojili su europske od lokalnih izbora, povećali im cijenu koštanja i maksimalno skratili rok predizborne kampanje. Sve to zato da prave teme ne uspiju isplivati na površinu i kako se onda ne bi pokazalo da hrvatska ljevica s elementima neumirovljene i umirovljene jugoslavenske desnice (SDP, HNS i HSU) nemaju nikakva europska rješenja i vizije osim sisanja europskih fondova, baš kao što nisu imali, nemaju niti će uskoro imati bilo kakva rješenja na unutarnjem planu (zato ih treba skinuti odmah, a ne čekati 2. srpnja!). To je stupanj demokratske kulture vladajuće crvene Hrvatske, ali i Saveza za Europu. Da nema Zorana Mamića i Ruže Tomašić crvena Hrvatska ne bi imala nikakvu kampanju za izbore za EP. Zato se u velikoj mjeri moraju osim politički nebitnih izjava Mamića i Tomašićeve, držati i provjerenih zaključaka Pete zemaljske konferencije Komunističke partije Jugoslavije.

Ako ću izaći na euroizbore bit će to ponajviše zato da (začepljenog nosa) ne dam glas eurolisti vladajuće koalicije. Ona mora biti poražena do nogu zbog mlatimudanske politike bez politike kojom nas doma vrijeđa iz dana u dan. Nema od toga, nažalost, većega izlaznog motiva. I dalje moramo glasovati protiv, jer nemamo za koga glasovati za. To se zove izborni očaj.

Što nude naši socijalisti utopisti i pučani bez puka

Koliko se može nazrijeti iz dosadašnjeg tijeka događaja Milanović, Čačić i Hrelja nude demagogiju o tome da je EU „prostor mogućnosti a ne zadanih rješenja“ (T. Picula). Oni su za „obnovu Europe“, jer se u zadnjih deset godina Europa izgubila u neoliberalnom konceptu, zato će SDP, HNS i HSU biti za „projekt afirmacije socijalnog tržišta“, „radnih mjesta“ i borit će se za „reindustrijalizaciju“ Europe i Hrvatske, pri čemu će u Hrvatskoj važnu ulogu imati strukturni fondovi, kao jedini pravi novac koji će ući u Hrvatsku.

Naravno, upravo neoliberalnu politiku koja je Europu zakopala u krizu, Milanovićeva vlada provodi u Hrvatskoj, pa je nejasno kako će u Hrvatskoj provoditi neoliberalni koncept, a u EU će se zalagati protiv toga koncepta. Stvar je potpuno nevjerodostojna, da ne velim bedasta i potpuno na tragu premijerovih bauljanja koja su ovih dana kulminirala do višestruko zabrinjavajućih razmjera.

HDZ kaže da je za jaku Hrvatsku u EU. No, to je u našem slučaju više-manje drveno željezo – jer Hrvatska je ekonomski, industrijski, bankarski, socijalno, demografski i budućnosno isisana tijekom „hrvatskoga europskog puta“. HDZ, slično kao i SDP, polazi od toga da „članstvo u EU može pomoći da strukturne reforme budu efikasnije“ (D. Stier). Kampanju temelje na temama kao što su uspješno korištenje europskih fondova, zapošljavanje – osobito mladeži, potpora poljoprivredi i ribarstvu, infrastrukturno povezivanje Hrvatske (Pelješki most...) i promicanje hrvatskog jezika i kulture u EU. Zvuči nešto suvislije od SDP-ove gole nevjerodostojne demagogije.

Jučer se borili za neovisnost, a danas ju preziru

Lijeva eurodemagogija korespondira sa socijalističkim utopijama koje u pravilu vode u krize i totalitarizme, no ta šuplja demagogija može unaprijed računati na 20 posto izborno discipliniranoga odnarođenog i ako treba i protuhrvatskoga biračkoga tijela. Hadezeova euroretorika nacionalno je konkretnija, ali nije motivacijska u onoj mjeri koja bi na izbore povukla većinu malaksaloga biračkog tijela hrvatskoga naroda. No to su tek dvije liste od 28 legitimnih lovaca na zastupničku plaću od 8.000 eura. Tako i istarski somelieur Jakovčić već pomalo crvenoga nosića ima svoju listu na kojoj je on, istarski župan, prvi, dakako, jer bi sa zastupničkom plaćom od 8.000 eura lakše otplaćivao više stotina tisuća eura kredita.

Ima i drugih egzibicionističkih lista što dokazuje staru tezu eurorealista o tome kako je jedan od ciljeva merkantilnih eurointegralista – ukinuće političkog života kao preduvjet ukinuća nacionalne države. Ta teza s obzirom na kakvoću izbornih lista za europske izbore, bere svoje pogubne rezultate i u 28 članici demokratski i identitetski sumnjive tvorevine. U njoj će Hrvatska objektivno postati manje neovisnom državom negoli je sad. Još do nedavno borili smo se za neovisnost, danas ju cijela politička scena euroideološki prezire... Začepljeni nos nije trajno rješenje, ali u kontekstu izlaska na euroizbore drugo se rješenje ne nazire.

Nenad Piskač