KPJ pravopis i njegovi pokretači

U više javnih nastupa Predsjednik IHJJ izjavio je da je njegova inicijativa pisanje novoga, tzv. konačnog, povijesnog i jedinstvenoga pravopisa (u daljnjem tekstu KPJ pravopisa) hrvatskoga jezika. Tvrdnja o autorstvu inicijative nije točna. Predsjednik je moguće zaveden jer je još prošle godine promoviran u lažnoga apostola inicijative pisanja KPJ pravopisa.

Promoviralo ga je, ne slučajno, kontroverzno partijsko priopćavalo 28. lipnja 2012.: „Njegova prva inicijativa je prijedlog za izradu novoga pravopisa, koji će biti besplatan i za koji vjeruje da će zamijeniti nekoliko dosadašnjih, koliko ih je sada zapravo u službenoj upotrebi. Jezičnu praksu svojedobno je 'brusio' i kao lektor u Jutarnjem listu" (vidi na poveznici). Vremenski slijed događaja najbolji je demanti. Zato krenimo kronološkim tragom, kako bismo došli do pravoga pokretača KPJ pravopisa.

Partijska pravopisna diktatura

S obzirom da sam pročešljao hodogram dostupan zainteresiranom pučanstvu mogu odmah otvoreno reći - inicijativa o kojoj je riječ potekla je od jedne drugarice. ApartčiciNavodni pokretač prethodno je prihvatio formuliranu inicijativu kako bi postao predsjednikom. Vremenski slijed događaja nameće upravo takav zaključak. Time se samolansirao u protezu partijske jezično-pravopisne diktature. Između ideološke inicijative i provoditeljskoga rada, velika je razlika. Uvijek lako dođe do zabuna kad mali diktatori (aparatčici) moraju ispuniti neki veliki ideološki cilj. Partija u ovome povijesnom trenutku ima tri takva operativna cilja koja obuhvaćaju jezik, djecu i branitelje. Dakle, temelje i budućnost moderne hrvatske države.Partije. Ona zna - u povijesti hrvatskoga jezikoslovlja i u povijesti Partije uvijek se, istina, našlo dovoljno partijskih lingvista, koji su krčili put odnarođivanju hrvatskoga jezika. Ne čudi da se danas puše i na hladno, prije negoli je KPJ pravopis ugledao svjetlo dana. Naginjalo se pri odnarođivanju jezika, a kome drugome negoli i dan danas počasnom građaninu Zagreba Vuku Stefanoviću Karadžiću. Sumnjam da će Predsjednik, sve da i jest autor inicijative KPJ pravopisa, postati počasnim građaninom Novoga Sada, kamoli Beograda.

Navodni pokretač prethodno je prihvatio formuliranu inicijativu kako bi postao predsjednikom. Vremenski slijed događaja nameće upravo takav zaključak. Time se samolansirao u protezu partijske jezično-pravopisne diktature. Između ideološke inicijative i provoditeljskoga rada, velika je razlika. Uvijek lako dođe do zabuna kad mali diktatori (aparatčici) moraju ispuniti neki veliki ideološki cilj. Partija u ovome povijesnom trenutku ima tri takva operativna cilja koja obuhvaćaju jezik, djecu i branitelje. Dakle, temelje i budućnost moderne hrvatske države.

Sjetimo se kako je ministar Matić prisvojio kao svoju neprijateljsku inicijativu o željkovanoj objavi registra „ustaša" što je isti dan po realizaciji pozdravio tajnik vlade Republike srpske Krajine u „rasejanju", Sava Štrbac. Ministar Jovanović prisvojio je kao svoju inicijativu svjetskog pedofilskog i homoseksualnog pokreta o spolnom preodgoju najmlađih naraštaja kroz tzv. zdravstveni odgoj. Čak i za Jovanovićev revolucionarni kapacitet previše bi bilo da mu se pripiše još i autorstvo nad jezičnom diktaturom.

Predsjednik se, dakle, precijenio. On nije pokretač KPJ pravopisa hrvatskoga jezika. On je Predsjednik pod nadzorom s precizno utvrđenim zadatkom i još uvijek otvorenom mogućnošću da se relativno na vrijeme emancipira iz partijske zamke.

Kontinuitet partijske jezične orijentacije treba osnažiti

Da je Partija revolucionarnom odlučnošću zasjela na svoje povijesno promašena jezična stajališta bilo je jasno po prvom potezu ministra Jovanovića kad je šport u imenu Ministarstva preveo u vukovski sport, a jedan od tri vladina ministra Ostojića, zdravstvo prepjevao u regionalno vukovsko zdravlje. Ministri su promjene radili misleći kako time rješavaju jedno buduće jezično pitanje, usklađeno s budućim KPJ pravopisom. Da nije riječ o izoliranim incidentima već o trajnoj partijskoj jezičnoj orijentaciji dokazao je ubrzo Zoran Milanović. Predsjednik vlade 16. siječnja 2012. imenovao je tri posebna savjetnika. Među njima je i onaj za kulturu, diskutabilni Slavko Goldstein (vidi na poveznici).

SavjetnikKontroverzni Posebni savjetnik šefa vlade odmah se udarnički primio posebnog partijskog posla na planu kulture i utvrdio jezično i pravopisno stanje, izradio strateški razvojni plan i analizu hrvatskoga jezika i postojećih pravopisa hrvatskoga jezika, pripremio prijedlog o KPJ pravopisu hrvatskoga jezika i uskladio svoje stare vukovske inicijative s provedbom novog vukopisnog projekta. Goldsteinu je trebalo samo mjesec dana od imenovanja do javnog predstavljanja inicijative kojom se kasnije hvali Predsjednik

Uzgred, taj rigoroz, pače enciklopedist hrvatske povijesti, jezika i kulture za Milanovića sada navodno piše i gospodarski program – ali se još ne zna osoba koja će prihvatiti autorstvo nad njegovom gospodarskom inicijativom.

Imenovanje Posebnog savjetnika je legalno i legitimno, makar je održivo samo s partijskog stajališta kulture bratstva i jedinstva. Naime, odredbom članka 23. Zakona o Vladi Republike Hrvatske utvrđeno je da predsjednik Vlade može imenovati posebnog savjetnika radi utvrđivanja stanja, izrade strateških razvojnih planova i analiza, pripreme prijedloga i usklađivanja provedbe pojedinih projekata iz programa Vlade te za pojedina pitanja stalne ili povremene prirode od značaja za obavljanje dužnosti predsjednika Vlade.

Kontroverzni posebni savjetnik šefa vlade odmah se udarnički primio posebnog partijskog posla na planu kulture i utvrdio jezično i pravopisno stanje, izradio strateški razvojni plan i analizu hrvatskoga jezika i postojećih pravopisa hrvatskoga jezika, pripremio prijedlog o KPJ pravopisu hrvatskoga jezika i uskladio svoje stare vukovske inicijative s provedbom novog vukopisnog projekta.

Goldsteinu je trebalo samo mjesec dana od imenovanja do javnog predstavljanja inicijative kojom se kasnije hvali Predsjednik (vidi na poveznici). U članku Ivane Kalogjere objavljenom u, naravno, partijskom jutarnjem priopćavalu 17. veljače 2012. pod naslovom: „Goldstein nudi rješenje Jovanoviću: Ministre, moramo imati jedinstveni pravopis, i to onaj koji ljudi žele" – autorstvo inicijative postavljeno je za sva vremena. O autorstvu inicijative i samo o tome je ovdje riječ. Sredinom veljače 2012. nigdje se ne spominje Predsjednik niti lingvisti predviđeni za odlazak na omladinsku radnu akciju pisanja KPJ pravopisa hrvatskoga jezika.

Kakav inicijator, takva metodologija i pokazatelji

Iz članka je jasno tko je pokretač. Goldstein a ne struka. Ali Goldstein se s inicijativom pronašao u sukobu interesa. On je „osoba koja je izdavač i koja je 2001., nakon StegaKakav inicijator, takva metodologija i takvi pokazatelji. Učenici i nastavnici će odrediti budući pravopis? To se zove neposredna lingvistika! Ili možda jezikoslovna jogurt revolucija? Uz njezinu pomoć dobit ćemo pravopis „kakav ljudi žele" (S. Goldstein). Nema li tu ponešto atavizama koji podsjećaju na sjajne elemente „antibirokratske revolucije"- „jedan čovek – jedan glas"? Za takav neposredan, jogurt i antibirokratski pravopis doista nije potrebna struka, tradicija, Vijeće... Potreban je samo visoki stupanj partijske stege umreženih aparatčika.ukidanja prvoga Vijeća za normu, na tržište izbacila Anić-Silićev pravopis, koji je javnost prepoznala kao preživjeli i odumrli odvjetak novodsadskog pravopisa iz 1960. (Sanda Ham, usporedi na poveznici  i poveznici).

Očito je trebalo malo doraditi partijsko načertanije (plan, nacrt) i obrtničku inicijativu o konačnom, povijesnom i... što će se ubrzo i ostvariti partijskim imenovanjem nakladnika, predsjednika te dva upravna nadziratelja, ali i nužnom pretvorbom stvarnoga inicijatora u lažnog privatiziranog inicijatora kako bi se stekao krivi dojam da je struka idejni začetnik budućega apsolutnog i totalnog rješenja. Zadatak je Predsjednika pokriti Partiju zametanjem tragova i prekriti njezinu umiješanost u prostor koji joj u demokratskom društvu ne pripada.

U članku JUL-a iznesen je kompletan plan, koji je, kao rješenje „aktualne pravopisne zavrzlame", pokretač Goldstein već predložio ministru Željku Jovanoviću, a u kojemu se najavljuje u nakladi Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa stanoviti Osnovni pravopisni rječnik: „Korištenje tog rječnika bit će obvezno za sve učenike i nastavnike, a u njemu će se ravnopravno tretirati obje varijante razrađene u postojećim pravopisima. Drugim riječima, učenici i nastavnici i dalje će slobodno moći koristiti i ne ću i neću i strelica i strjelica, s tom razlikom što će Ministarstvo sada egzaktno pratiti koja se od spomenutih inačica učestalije koristi, ne samo u školama nego i u javnoj uporabi. Temeljem tih pokazatelja, najkasnije krajem 2014. definirat će se jedinstveni pravopis".

Kakav inicijator, takva metodologija i takvi pokazatelji. Učenici i nastavnici će odrediti budući pravopis? To se zove neposredna lingvistika! Ili možda jezikoslovna jogurt revolucija? Uz njezinu pomoć dobit ćemo pravopis „kakav ljudi žele" (S. Goldstein). Nema li tu ponešto atavizama koji podsjećaju na sjajne elemente „antibirokratske revolucije"- „jedan čovek – jedan glas"? Za takav neposredan, jogurt i antibirokratski pravopis doista nije potrebna struka, tradicija, Vijeće... Potreban je samo visoki stupanj partijske stege umreženih aparatčika.

Tako im dva veka Vuka

Javno objavljenome partijskome planu i Goldsteinovoj inicijativi Predsjednik će nešto kasnije dodati još jednu notu koja se eventualno može pripisati njegovu JovanovićMinistar Jovanović na izuzetno kreativan način obilježio je prošlogodišnju obljetnicu „oslobođenja" Zagreba i obljetnicu pokopa „druga Tita". Ukinuo je 8. svibnja 2012. Vijeće za normu hrvatskoga standardnog jezika, stručno jezikoslovno tijelo Vlade Republike Hrvatske. U obrazloženju revolucionarnoga oslobođenja hrvatskoga jezika od okupatora i domaćih izdajica piše: „Zato što smatramo da se jezikom na stručnoj i znanstvenoj razini trebaju baviti znanstveni instituti i visokoškolske ustanove (primjerice Institut za jezik i jezikoslovlje), koje je za to osnovala država koja ih i financira".autorstvu – KPJ pravopis bit će dostupan na Internetu i besplatan. No ni taj revolucionaran potez nije valjan razlog da se prisvoji autorsko pravo na pokretanje izradbe KPJ pravopisa. Ne vjerujem da će Goldstein tužiti Predsjednika zbog nepoštivanja autorskih prava, jer sve kontroverze uokolo partijskih načertanija moraju ostati unutar Partije. Tako je još od Lenjina.

Plan posebnoga savjetnika premijera Milanovića bio je toliko genijalan da je ministar Jovanović tri tjedna poslije njegova javnog predstavljanja putem partijskoga priopćavala u vlasništvu nekadašnjeg urednika lista Komunist, za svoju savjetnicu imenovao novinsku promotoricu koja je u JUL-u objavila partijski plan i u javnosti afirmirala inicijativu posebnog savjetnika Slavka Goldsteina (vidi na poveznici). Još se, međutim, ni toga 7. ožujka 2012. nigdje ne spominje Predsjednik.

Načertanije ne smije stati – kao što ni revolucija ne smije stati! Ministar Jovanović na izuzetno kreativan način obilježio je prošlogodišnju obljetnicu „oslobođenja" Zagreba i obljetnicu pokopa „druga Tita". Ukinuo je 8. svibnja 2012. Vijeće za normu hrvatskoga standardnog jezika, stručno jezikoslovno tijelo Vlade Republike Hrvatske. U obrazloženju revolucionarnoga oslobođenja hrvatskoga jezika od okupatora i domaćih izdajica piše: „Zato što smatramo da se jezikom na stručnoj i znanstvenoj razini trebaju baviti znanstveni instituti i visokoškolske ustanove (primjerice Institut za jezik i jezikoslovlje), koje je za to osnovala država koja ih i financira".

I tu se prvi put, koliko mi je poznato, u javnosti spominje IHJJ u kontekstu partijskog načertanija, premda su revolucionari Institut skratili za glavu izostavivši ključnu odrednicu „hrvatski". Da je kojim slučajem, a moglo je i tako svršiti „na prostoru bivše Jugoslavije", riječ o Institutu za srpskohrvatski jezik i jezikoslovlje, „revoljuciji" (J. B. Tito) i Jovanoviću omaška s ispuštanjem ne bi se mogla dogoditi. Tako im „dva veka Vuka"!

Lažni pokretač ulazi u javnu igru tek u svibnju

Ukinuto Vijeće, podsjetimo se, imenovano je 14. travnja 2005., na čelu bio je akademik Radoslav Katičić. U Vijeću s razlogom nije bilo nijednoga pravopisca, pa tako ni Goldstenovih uzdanica vukopisa. Ukinućem Vijeća gospođa Partija dala je do znanja – vraća se utjecaj jezičnog goldsteinizma s pripadajućim vukopisom - smrt fašizmu, sloboda narodu!

ZaključciNa službenim stranicama Milanovićeve, Goldsteinove i Jovanovićeve manufakture poslije imenovanja nestaju i nepoželjni zaključci Vijeća za normu hrvatskoga standardnoga jezika. Partijskom načertaniju smetaju i Vijeće i zaključci. A kad se uklone zajedno s pravopisom Babić – Finka – Moguš, što preostaje? Partijska rješenja i Goldsteinove inicijative.Raspuštanje Vijeća svaki dobronamjerni jezikoslovac mogao je doživjeti samo kao akt primitivnog partijskog nasilja. Umjesto Vijeća o standardu će ubuduće skrbiti Internet, nastavnici i učenici, koje će nadgledati Ministarstvo jezične istine. Kundaka im, ako nije tako! Tijekom ožujka, travnja i svibnja jezikoslovni nadrimudraci Milanović, Goldstein, Jovanović i Kalogjera tražili su prikladnog nakladnika i prikladnu osobu, po mogućnosti sa sposobnostima i kvalitetama aparatčika, koja će provesti partijsku jezičnu politiku i Goldsteinovu inicijativu.

I pronašli su spasonosnu Odluku! Naime: „Temeljem članka 38. Zakona o ustanovama (NN 76/93, 29/97, 47/99 i 35/08) i članka 40. Statuta Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Upravno vijeće Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje na sjednici održanoj 15. svibnja 2012. donijelo je ODLUKU o imenovanju (...)". Jednom odlukom dvije muhe. Partijska manufaktura i predsjednik. Puna tri mjeseca živjela je Goldsteinova inicijativa o KPJ pravopisu, a onda je tek došla Odluka o Predsjedniku manufakture. Tko je onda stvarni pokretač?

Na službenim stranicama Milanovićeve, Goldsteinove i Jovanovićeve manufakture poslije imenovanja nestaju i nepoželjni zaključci Vijeća za normu hrvatskoga standardnoga jezika. Partijskom načertaniju smetaju i Vijeće i zaključci. A kad se uklone zajedno s pravopisom Babić – Finka – Moguš, što preostaje? Partijska rješenja i Goldsteinove inicijative.

Da ne bi nakladnik, partijska manufaktura i Predsjednik zabludjeli pri provedbi partijske jezične politike i Goldsteinove inicijative u Upravno vijeće manufakture, kao dijalektički viši oblik Goldsteinova obrta, Partija je postavila dva svoja provjerena igrača iz stare garde s kojom je stvarni inicijator Goldstein surađivao na svojim pravopisnim krivopisima i novosadskim vukopisima (vidi na poveznici).

S ta dva imenovanja u Upravno vijeće Partija je poslala poruku o tome da još nema do kraja izgrađeno drugarsko povjerenje u Predsjednika. Stoga za njega ima nade! Sve nabrojano je dovoljno, kažem, da se puše i na hladno kako se ne bi s KPJ pravopisom usred samostalne hrvatske države približili poznatom stajalištu da „ni u glasovima ni u oblicima ni u tvorbi riječi ni u sintaksi... nema dovoljno građe da bismo o hrvatskom mogli govoriti kao posebnom jeziku".

Na udaru su jezik, djeca, branitelji...

Što partijska politika i Goldsteinova inicijativa želi postići? Predsjednik kaže: „Svoj prijedlog, nakon što prođe mišljenje Znanstvenog vijeća Instituta, stavit ćemo na javnu raspravu, a pozvat ćemo i sve dosadašnje pravopisce da kažu svoje mišljenje o našem prijedlogu. Očekujem da ćemo postići konsenzus, odnosno da ćemo dobiti podršku..." (Večernji list, 23. veljače 2013.). Zar nemamo i sad dovoljno pravopisa koji mogu poslužiti kao predložak javnoj raspravi?

ZakonNe bismo li prije nepotrebnog natezanja oko KPJ pravopisa trebali prethodno usvojiti Zakon o hrvatskom jeziku? Ništa od početka partijskog nasrtaja na pravopisanje ne stoji kako treba. Pa tako pri IHJJ nema nigdje, primjerice, zavedenoga ili odobrenoga projekta pisanja KPJ pravopisa hrvatskoga jezika, pa nije jasno ni odakle se taj posao financira, a pouzdano se zna da ga ne će financirati riznica Partije. Predsjednik veli da ga autori pišu „besplatno"!Ne bismo li prije nepotrebnog natezanja oko KPJ pravopisa trebali prethodno usvojiti Zakon o hrvatskom jeziku? Ništa od početka partijskog nasrtaja na pravopisanje ne stoji kako treba. Pa tako pri IHJJ nema nigdje, primjerice, zavedenoga ili odobrenoga projekta pisanja KPJ pravopisa hrvatskoga jezika, pa nije jasno ni odakle se taj posao financira, a pouzdano se zna da ga ne će financirati riznica Partije. Predsjednik veli da ga autori pišu „besplatno"!

Uključimo li besplatnu zdravu pamet nametnut će nam se pitanje treba li najprije napisati pravopis pa onda tražiti konsenzus ili pisanju pravopisa prethodi konsenzus struke? Htio sam reći - tamo gdje caruju partijska politika i goldsteinovske inicijative nema mjesta zdravoj pameti. Tamo gdje vlada zdrava pamet i građanski moral teško prolaze partijske smicalice s pripadajućim inicijativama.

Projekt KPJ pravopisa spada u ideologizirane strateške podvale „ove vlade u ovoj zemlji", pa nije ni čudo da su se partijsko načertanije i ilegalni projekt sveli na već viđenu razinu nasilnog uvođenja četvrtog modula zdravstvenog odgoja i veleizdajničku objavu registra hrvatskih ratnih veterana Domovinskog rata. Sva tri „projekta" držat će vodu dok majstori s vlasti ne odu.

Što se tiče Predsjednika, mislim da mu treba pomoći kako ga povijest ne bi zauvijek negativno obilježila. Onako kao što će to opravdano učiniti s ministrom Željkom Jovanovićem i smjestiti ga, samo zbog drugoga partijskog ukidanja Vijeća, uz bok biranoga društva Khuena Hédervryjá, Božidara Maksimovića Kundaka, Miloša Žanka, Stipe Šuvara i Hrvoja Kraljevića.

Nenad Piskač