Osamdeseta godišnjica života Zlatka Boureka

Povodom osamdesete godišnjice života i rada slikara, lutkara, stvaratelja crtanih filmova, kultne osobe hrvatske kulture Zlatka Boureka Zagrebačko kazalište lutaka@Bejahad producirali su lutkarsku predstavu „Jedini neuspjeh Adolfa H.“ (Endlösung) nastalu prema motivima kazališnog komada „Mein Kampf“ Georgea Taborija. Taborijev tekst, parodijsku parafrazu Hitlerove programatske knjige, koji je u cijelosti preveo Nikica Petrak, „za kazalište nakaza“ sažeo je i priredio Zlatko Bourek, on je također napravio skice za figure lutaka i njihovu izradu te je režirao predstavu. Iz obimnog Taborijevog kazališnog komada, prepunog crnog humora, ironije i sarkazma, Bourek je odabrao dio koji se bavi Hitlerovim prijamnim ispitom na Bečkoj Umjetničkoj akademiji i njegovim poznanstvom sa Židovom Herzlom, koji se ne slučajno zove kao osnivač Cionizma. Herzl mu ponudi i Adolf H. prihvaća da dijele ležaj u siromašnom prenoćištu na kojem će Adolf H. spavati noću, a Herzl danju (jer noću prodaje Biblije). Herzl savjetuje mladog, neurednog provincijalca kako da se građanski uljudi, nagovori ga na kupanje, šišanje i podrezivanje brkova i tako Adolf H. poprima svoj povijesno prepoznatljiv izgled. Pokušava ga naučiti i ljubavi, tjelesnoj i duhovnoj, podučava ga o smrti i ljubavi, erosu i thanatosu.

Umjesto prihvaćanja Herzlovih vrijednosti, ljubavi i razumijevanja života, Adolf H. je usredotočen na svoju misiju koja će Teutone, Nijemce izdići iznad svih rasa i dati im tisućgodišnje svjetsko carstvo. U tom grandioznom poslu ometa ga neredovito pražnjenje crijeva pri čemu mu je od velike pomoći Goebbels, prodavač toaletnog papira. Treći glavni lik ove groteskne lutkarske igre je Gospođa Smrt koja za sebe želi pridobiti Adolfa H. , jer u njemu prepoznaje svog budućeg marnog pomoćnika, Velikog kosca smrti. Adolf H. pristaje, rastaje se s Herzlom i na odlasku mu, u znak prijateljstva, obećaje kako će za njega naći neko buduće konačno rješenje (Endlösung). Gledatelji razumiju komad još mnogo slojevitije, jer ga promatraju iz budućnosti i dodaju mu značenja iz svog poznavanja povijesti, koja se dogodila nakon Hitlerova neuspjeha na Bečkoj Umjetničkoj akademiji i prosudbe da je slikar bez dara, diletant. U Hitlerovoj budućnosti, a gledateljevoj prošlosti događaju se nacizam, rasni zakoni, klaonica Drugoga svjetskog rata, holokaust i „Konačno rješenje“, Endlösung, iz te poznate budućnosti gledatelji promatraju i razumiju sav sarkazam i crnohumorni odnos Adolfa H. i Herzla.

Predstava je malo predugačka, jednolična ritma, siromašne mizanscene, s glumački dobrim tumačenjima Herzla Đure Roića i Gospođe Smrt Žarka Savića, dok je Adolf H. Mladena Čuture jednoznačan, s previše visokih tonova. Ipak i takva Bourekova predstava je vrijedna novina u zagrebačkom kazališnom događanju, njegove „nakazne lutke“ su izražajne, groteskne i šteta je što ih nema više, što priča nije složenija i scena bogatija događanjem. Dosjetka s tzv. „guzovozima“, malim sjedalicama na kotačićima koje omogućavaju protočan dolazak i odlazak glumaca s lutkama te dinamičan mizanscen ( Bourek ih je upotrijebio u svom nenadmašnom „Hamletu“ u Teatru ITD), ovdje nije pomogla dinamici predstave, ali i s tim zamjerkama lutkarska predstava za odraslu publiku i seniore dobrodošla je zamisao i s nestrpljenjem očekujemo u „Zagrebačkom kazalištu lutaka“ nove večernje lutkarske projekte. Jedna napomena, osnov svake lutkarske predstave za odrasle mora biti duhovita i začudna podloga za igru, tekst koji poput Taborijevog izaziva gledateljev intelekt i osjećaje.

Miroslav Međimorec