Tko o čemu, SDP o natalitetu i demografskom slomu u Hrvata. Održali SDP-ovci tako prošloga tjedna tribinu pod nazivom "Depopulacija u Republici Hrvatskoj" na kojoj su izrazili «veliku zabrinutost» za pad nataliteta u Hrvatskoj. Činjenica jest da je to pitanje u Lijepoj Našoj gorući problem posebice posljednja dva desetljeća, i daleko od toga da  ta stranka snosi  isključivu krivnju za takvo stanje jer uzrok je mnogo dublji, no činjenica je isto tako da  upravo SDP-ovci već duži niz godina demonstriraju katastrofalno loš i nezainteresiran odnos spram raznoraznih pokušaja osmišljavanja i provođenja kvalitetnih mjera pronatalitetne politike.

Prisjetimo se samo posprdnih izjava na račun don Ante Bakovića koji je o spomenutoj problematici govorio još početkom devedesetih. Njega se tada proglašavalo «vjerskim fanatikom i nacionalistom» kojeg ne treba shvaćati ozbiljno. A kako to «oni rade» SDP-ovci su najbolje pokazali 2000 godine, kad je jedan od prvih poteza koalicijske Vlade bio drastično smanjenje porodiljnih naknada zaposlenim i nezaposlenim ženama, s u Hrvatskom saboru tada tako često ponavljanom «izlikom» kako se djeca ionako rađaju iz ljubavi. A mi bismo dodali – i žive od zraka.

Danas SDP ima ponešto drugačiju viziju rješenja pada nataliteta u Hrvatskoj, koju su na svojoj prošlotjednoj tribini iznjeli, a čini se, radi toga je i održali. «Maestralan» prijedlog Vidovića, Kurečića, Mrsića i ostatka ekipe iz SDP-ovih saborskih redova svodi se na vrlo jednostavno «rješenje» - a to je «organiziran i planski uvoz ljudi, koji će ovdje raditi i rađati, ma koliko to grubo zvučalo». To bi se prvenstveno odnosilo na one s «barem srednjom stručnom spremom u dobi do 35 god.» i to je čini se jedini kriterij. «Uvezimo» dakle 300 000 Kineza i stvar je «riješena». Činjenica kako posljednja istraživanja pokazuju kako je u posljednjih par godina koliko je bilo potrebno da se anuliraju posljedice SDP-ove «pronatalitetne politike» iz 2000.zabilježen i pozitivan pomak odnosno trend smanjenja pada nataliteta, njih izgleda uopće ne zanima.

Čini se kako je SDP-u opcija uvoženja stranaca u Hrvatsku u bilo kojem obliku i s bilo kakvim kriterijima (ili bez njih) prihvatljivija od mogućnosti da se stvore povoljniji materijalni uvjeti koji bi potakli porast nataliteta. Dovoljno je samo zamisliti kakve bi to posljedice imalo za samo nekoliko godina, a kamo li dugoročno za udio Hrvata u ukupnom broju stanovnika u državi. Jer Hrvati su brojčano mali narod, čije pučanstvo u domovini i ono diljem svijeta broji najviše do osam milijuna ljudi, s trendom njegovog brojčanog opadanja zbog pada nataliteta, i zbog asimilacije s većinskim narodom unutar kojeg živi kao manjina u svijetu. Ali možda je upravo baš to i pravi cilj ovakovih prijedloga.

Onih koji nemaju istinsku hrvatsku dušu i istinski ne osjećaju bilo vlastitog naroda, nego rade upravo suprotno kako bi ga utopili u čaši vode i pretvorili u nezainteresiranu bezličnu masu lišenu bilo kakvih nacionalnih osjećaja, pogodnu za političko upravljanje i manipulaciju. Ne treba zanemariti ni činjenicu da iskustva drugih zemalja u svijetu (primjerice Turaka u Njemačkoj) dokazuje kako su upravo ti strani državljani skloniji dati svoj glas mahom lijevim političkim opcijama koje im u svojevrsnu zamjenu osiguravaju mogućnost dobivanja državljanstva, zaposlenja i slično. Čista politika interesa. No kad onda ti i takvi pričaju priče o «zabrinutosti» za demografsku sliku društva, demagogija dobiva novo značenje i predstavlja vrhunac neukusa. Jer ako je i od njih – previše je.

M.M.B.

{mxc}