I ovoga je ponedjeljka u sad već za komentiranje nezaobilaznoj emisiji Hrvatskoga radija «S predsjednikom uz kavu» urednika Maria Harapina, predsjednik Mesić u relativno kratkom vremenu uspio iznijeti nekoliko pojedinosti koje vjerojatno kod svake osobe mogu izazavati oprečne reakcije, no ovakav sajam taštine koji nam vodeći ljudi države ovih dana demonstriraju nikoga ne može ostaviti ravnodušnim. Tako je, nakon prekjučerašnje samohvale premijera, na red jučer došao predsjednik Mesić. I on je kao i Sanader iznio mnoštvo teško probavljivih upakiranih fraza o velikom uspjehu hrvatske diplomacije, odličnim odnosima s Amerikom i svim divotama koje nas sve zajedno ( a prvenstveno hrvatske vojnike) očekuju u NATO-u.

No, Mesić je pritom uspio otići i korak dalje i požaliti se da je dio medija prema njegovu mišljenju, umanjio njegovu ulogu u posjetu Georgea Busha i da su više ugađali Vladi i premijeru. Strašno, kako su se samo usudili. Taština našega predsjednika koji je inače naviknut da bude glavna medijska zvijezda svih događaja, tiskovina i emisija nikad im tako nešto ne će moći oprostiti. A koliko ga je zapravo činjenica da se u protekla tri dana Sanaderovo prezime u javnosti ponovilo nekoliko puta više od njegova pogodila najbolje pokazuje što se najvjerojatnije usprkos savjetima marketinških stručnjaka upustio u medijsko kritiziranje medija. Jednostavno, to je jače od njega. Da nije žalosno bilo bi smiješno. A da ne će tako lako oprostiti ni svome medijskom rivalu Sanaderu, moglo se vidjeti iz izjava koje je predsjednik da vezano uz najavljene sindikalne prosvjede.

«Ako me predstavnici sindikata pozovu i ako budem imao vremena, pridružit ću se prosvjedima sindikata protiv Vlade» - rekao je. Šteta je samo što ga sindikalni vođe tamo ne žele. «Protivnik sam toga da se poziva predsjednika, to ne dolazi u obzir. Kada bi predsjednik došao na prosvjed, bilo bi logično da se i obrati prosvjednicima, a to bi bilo u suprotnosti s odlukom da nema politike na prosvjedu» - rekao je Ozren Matijašević. A ništa. Mediji ga «ne vole», sindikalci «ne žele», pa Mesiću izgleda ne preostaje ništa drugo nego da na kraju svog zadnjeg predsjedničkog mandata pročita nedvosmislene znakove i polako se uputi prema zalasku sunca njegove političke karijere. Naime, bio bi to jedini logičan potez. No, ako mi poznajemo predsjednika Mesića, prije će na vrbi roditi grožđe.

M.M.B.

{mxc}