Suđenje generalima Rahimu Ademiju i Mirku Norcu, optuženima za ratni zločin u akciji Medački džep, nastavljeno je jučer u istom stilu kao i do sad čitanjem vojne dokumentacije te iskaza dvojice zaštićenih srpskih «svjedoka», koji su krajem ožujka "iza zatvorenih vrata" ispitani videovezom, a od kojih je jedan izjavio da mu je otac bio masakriran. Bivši stanovnik Divosela ispričao je da je prilikom napada Hrvatske vojske na srpska sela u Medačkom džepu 1993. sa skupinom mještana pobjegao iz svoje kuće. Nekoliko dana kasnije, na identifikaciji poginulih u Korenici, prepoznao je leš svog oca koji je, kako tvrdi, bio masakriran.

Drugi je svjedok, bivši pripadnik srpske vojske, videovezom svjedočio iz SAD-a. I on tvrdi da je pobjegao nakon što je Hrvatska vojska krenula u napad te da, kao ni sedmorica njegovih suboraca s kojima je bio na položaju, nije pružao otpor. "I u povlačenju smo imali oružje, ali ga nismo upotrebljavali da ne otkrijemo gdje smo", kazao je svjedok. Dodao je da je vidio kako pripadnici HV-a u zauzetim srpskim selima pale kuće i kamionima odvoze stoku. Dakle, rezimirajmo. Nakon spaljivanja i nabijanja na kolac, izmišljenoga sukoba s kanadskim vojnicima, na red je došlo i masakriranje.

Pa iako ni toliko puta do sad već spomenuti Aneks VII koji je izradila Stručna komisija UN-a osnovana temeljem 780. Rezolucije Vijeća sigurnosti radi istraživanja kršenja ratnoga prava na području Hrvatske i Bosne i Hercegovine, izričito napominje da glede civila (kojih uostalom u medačkom džepu nije ni bilo ili ih je bilo vrlo malo, jer su naime svi bili naoružani) nikakvoga kršenja međunarodnoga prava nije bilo, srpski «svjedoci» uporno tvrde drugačije. Štoviše, svakoga puta pokazuju i zavidnu količinu mašte, baš kao i kanadski vojnici, koji u svakom novom razgovoru za novine o svojoj navodnoj bitci s hrvatima govore sa sve većim žarom i ponosom – iako ni o njoj Aneks VII, a koji ni najmanje nije napisan da bi išao na ruku Hrvatima ne spominje ni slova.

Da ironija bude veća, istragu je predvodio Kanađanin William Fenrick, pravni stručnjak za vojna pitanja koji je od 1974. do 1994. radio za kanadsku vojsku, dok mu je prvi savjetnik bio bojnik J.C. Holland, također pripadnik kanadske vojske. Što reći, svaki komentar je suvišan. Većinu vremena alkoholizirani bi kanadski vojnici, srpski zaštićeni «svjedoci» i prolupali dirigent Savo Štrbac za svaku pravednu i zakonitu instituciju trebali predstavljati običnu hrpu nepouzdanih i neuračunljivih ljudi koji nemaju apsolutno nikakvoga kredibiliteta da budu vjerodostojni svjedoci bilo čega, a kamoli da direktno utječu na sudbinu ljudi koji su časno i pošteno branili svoju domovinu.

Naravno, za međunarodni sud u Haagu, sudove u Hrvatskoj pa i hrvatske medije koji ovakve nebulozne iskaze ili bolje rečeno ispade u javnost prenose kao argumentirane pravne činjenice, oni su itekako vjerodostojni i pozvani da ispišu novu i lažnu povijest jednoga naroda, koja će mu biti na vječnu sramotu, umjesto na vječnu slavu. I sve se to odvija pred očima hrvatske političke elite i medija koji ne čine apsolutno ništa da to spriječe, štoviše, oni taj prljavi posao svojom potpuno pogrešnim pristupom i podupiru i na taj način ponovno guraju hrvatski narod u ponor. Sramota!

M.M.B.