Povjerenik EK za proširenje, Olli Rehn, upozorio je jučer Hrvatsku da mora brzo riješiti problem ZERP-a ako želi nastaviti i ubrzati pregovore s EU. "ZERP je vrlo ozbiljno pitanje koje Hrvatska treba riješiti u kontekstu pristupa EU. Ono donosi oblake na hrvatskom putu prema EU i ukoliko se to pitanje ne riješi u kratkom roku, moglo bi dovesti do ozbiljnih odgoda u procesu pristupanja EU" - rekao je Rehn novinarima nakon sastanka s premijerom Ivom Sanaderom. Nakon toga Sanader je sazvao hitan sastanak s koalicijskim partnerima Đurđom Adlešić i Josipom Friščićem, koji je naglasio da HSS ne namjerava dići ruke od glavnog izbornog obećanja žuto-zelene koalicije: ZERP-a.

Friščić je u Osijeku rekao da je HSS spreman zatražiti referendum hrvatskih građana o njegovoj primjeni. Kako postaje sve očitije da do najavljivanog kvadrilateralnog sastanka između Hrvatske, Slovenije, Italije i Europske komisije ipak ne će doći Sanader je izgleda svakim danom sve bliži odluci o ponovnom, četvrtom zamrzavanju primjene zaštićenoga pojasa na zemlje članice Europske unije, barem dok Hrvatska ne postane članicom iste. Što se tiče HSS-a, usprkos najavljenoj mogućnosti da izađe iz Vlade, to se najvjerojatnije ne će dogoditi (zbog znatnog gubitka novca i stečenih privilegija) već će se vjerojatno samo suzdržati kod glasovanja. No, na temelju svega rečenoga i viđenog, postavlja se pitanje na temelju čega bi hrvatska politička elita ovoga puta trebala vjerovati Europskoj uniji, nakon što je spomenuta već toliko puta do sada pogazila svoja obećanja Hrvatskoj i nastavila postavljati uvjet za uvjetom u svezi s mogućim pridruživanjem. Kao prvo, Hrvatska je politikom koju vodi svakoga dana sve više bliže političkoj kategoriji ili formaciji takozvanoga Zapadnog Balkana (drugim riječima, države bivše Jugoslavije no umjesto Slovenije sa Albanijom).

Drugo, ako nas pamćenje ne vara – a ne vara nas, puna suradnja Hrvatske sa Haaškim sudom oko uhićenja generala Gotovine, navodila se kao posljednji i glavni preduvjet za konačno otvaranje i rješavanje svih spornih poglavlja u postupku pridruživanja. Hrvatska ne samo da je po tom pitanju surađivala, nego je Gotovina 2005. godine i uhićen, međutim ni to, kao ni brojni ultimatumi od toga vremena od kojih je ovaj sa zamrzavanjem primjene ZERP-a samo posljednji (ali vjerojatno ne i zadnji) nije bilo dovoljno da Europa ispuni svoju riječ. Iz tih razloga opravdano se može zaključiti kako se po tom pitanju u zadnjih nekoliko godina nije (barem ne na bolje) promijenilo baš ništa, osim što sa zapada prema Hrvatskoj dolaze sve teže ucjene i pritisci koje je hrvatska politička elita do sada, a izgleda da će ih i u bliskoj budućnosti nastaviti bezpogovorno izvršavati, a zauzvrat dobiti malo ili ništa.

Ustvari, dobit će mo i više no što smo tražili – Hrvatska će biti gurnuta u asocijaciju Zapadnoga Balkana, sa čijim će državama zajedno ušetati u EU-ju, kad to već bude prema planu i rasporedu. A sudeći prema dosadašnjem iskustvu, do tad će još morati učiniti tko zna koliko i tko zna kakvih ustupaka da bi se to i dogodilo, što na žalost nije problem, jer ako je ova država u zadnjih nekoliko godina išta pokazala, pokazala je da ne zna pokazati zube, ali ih može čvrsto stisnuti i primiti udarac. I tako u nedogled, dok ne završi na koljenima.

M.M.B.

{mxc}