Politička propaganda vrednovanja zločina

MUP je obnovio praksu informativnih razgovora s bivšim partizanima o ratnim zločinima počinjenim poslije Drugog svjetskog rata, piše Novi list. Predsjednica Saveza antifašističkih boraca Hrvatske (SABH) Vesna Čulinović-Konstantinović rekla je listu da su policajci u civilu u drugoj polovini siječnja posjetili dva bivša partizana, člana SABH-a, u Zagrebu i Glini, i "bez puno objašnjavanja kazali da su iz policije te da bi htjeli razgovarati".Ispitivani su o ratnome putu te o postrojbama u kojima su ispitivani ratovali. Ispitani drže da su razgovori obavljeni u sklopu istraga o ratnim zločinima. Savez antifašističkih boraca Hrvatske (SABH) zatražio je objašnjenje od ministra unutarnjih poslova Berislava Rončevića zašto se provode takvi informativni razgovori."Podatke koje je tražila policija je mogla naći i u literaturi, ali valjda im je bilo jednostavnije posjetiti ljude i osobno ih pitati", kazala je predsjednica SABH-a, koja kaže da nisu ispitivani u svojstvu osumnjičenika.U MUP-u kažu kako će pojedinosti vezano za ova ispitivanja priopćiti nakon provjere podataka u Ravnateljstvu policije.

Nevjerojatno je kako su se predstavnici Saveza za zaštitu antifašističkih boraca, zbog nekoliko upućenih pitanja "digli na zadnje noge" i upalili zvona za uzbunu! I letimično poznavanje materije omogućuje donošenje jasnoga zaključka, a to je da su ovdje spomenuta ispitivanja(ako ih se tako uopće može nazvati) zapravo vrlo simbolična i bez ikakvoga važnijeg značaja za bilo koga, a ponajmanje za nekoliko osamdesetogodišnjih starčića koji su danas valjda u ovoj državi i nakon toliko godina u strahu da će im netko za nešto suditi. Gluposti. Da su se zločini htjeli procesuirati već bi to odavno bilo učinjeno, a sada - nakon što je prošlo više od pola stoljeća i ozbiljniji bi pokušaji da se utvrdi istina od ovih nekoliko pitanja upućenih sklerotičnim starcima zapravo bili beznačajni i smiješni. Stoga ovakva predramatična i preburna reakcija "antifašista" nije u cilju zaštite te nekolicine ljudi koje apsolutno nitko nije ni ugrozio, već obično "pokazivanje zubiju" i na najmanji mogući pokušaj ili pomisao da su "slavni" partizani krajem Drugoga svjetskog rata možda počinili neke zločine i pobili nekih tričavih stotinjak tisuća ljudi. Ne daj Bože tako nešto uopće i pomisliti, a kamoli izreći.

Naime, dobro je poznata činjenica kako se danas u Hrvatskoj ti isti ratni zločini skrivaju pod maskom antifašizma, a partizanski vođa i jedan od najvećih zločinaca sa ovih prostora, čiji je lik i djelo u najmanju ruku dvojben i diskutabilan sve više se spominje kao najveći hrvatski političar i diplomat kojeg je Hrvatska imala. Pa ako se ta titula zaslužuje na način da se pobiju desetci tisuća vlastitih sunarodnjaka, onda ju je svakako i zaslužio. Takvome stanju svijesti ljudi u Hrvatskoj danas ne treba se mnogo čuditi ako se u obzir uzme retorika aktualne političke elite koja velikim dijelom otvoreno podržava partizanske tekovine iz Drugoga svjetskog rata i pritom sramotno šuti o strašnim zločinima koji su u ono vrijeme nad hrvatskim narodom počinjeni. Pridoda li se tome i velika uloga «demokratskih» medija, čije perjanice poput, primjerice Latina i Šprajca neumorno i danonoćno rade kako bi laž pretvorili u općeprihvaćenu istinu, ne treba čuditi da mnogo ljudi u ovoj zemlji danas, jednu hvalevrijednu građansku inicijativu poput one koja se u želji za promjenom imena zagrebačkog trga Maršala Tita u Kazališni trg, smatra i doživljava bespredmetnim gubitkom vremena i nepotrebnim vraćanjem u prošlost.

Mnogo ljudi u Hrvatskoj danas, pritisnuto svakodnevnim brigama i materijalnom egzistencijom vjerojatno smatra kako su pitanja poput ovih manje bitna i sekundarna. No, tako ne misle svi. U stvari, velika je vjerojatnost da bi se, pod uvjetom da je Lijepa Naša zaista demokratska država sa slobodnim medijima, većina ljudi u provedenim anketama (kad bi iste bile podobne i dopuštene) izjasnila za preimenovanje jednog od najljepših gradskih trgova koji na žalost nosi ime po jednom od najvećih zločinaca u hrvatskoj povijesti.Ovako, na televiziji, radiju i u novinama govore samo oni koji «znaju» kako govoriti pa se na temelju viđenoga i pročitanog stvara određeno kolektivno mišljenje. Da su u ovoj državi svi ratni zločini, i oni partizanski i oni ustaški rasvijetljeni, istraženi i procesuirani na odgovarajući način, danas bi ovakva rasprava bila suvišna. Naime, sporni se zagrebački trg u tom slučaju više zasigurno po ubojici Hrvata iz vremena Drugog svjetskog rata već dugo ne bi zvao, niti ikad ponovno mogao zvati. S druge strane,  sve dok se u Lijepoj Našoj Tito na sva usta hvali i slavi, kome bi onda i zašto uopće palo na pamet osuditi njegove junačke "borce"?

M.M.B.

{mxc}