Čija je to vojska zapravo bila?
Obrana generala Gotovine, nakon što je u prosincu doznala za pripremu spomenutih poziva, podnijela je zahtjev raspravnom vijeću za hitnom zaštitom svojih svjedoka ocijenivši da takav poziv tužiteljstva u stvarnosti predstavlja pritisak na svjedoke obrane. Odvjetnik Luka Mišetić je u podnesku podsjetio da je haaško Tužiteljstvo završilo sve istrage te da stoga ne postoji mogućnost ni da se neke nove osobe tretiraju kao osumnjičenici. Izlaznom strategijom Haaškog suda koju je propisalo Vijeće sigurnosti UN-a nije predviđena mogućnost podizanja novih optužnica, pa time ni novih osumnjičenika. Postavlja se pitanje po kojoj su onda pravnoj osnovi spomenuti časnici bili uopće vođeni kao osumnjičenici, odnosno po kojoj osnovi oni danas moraju davati iskaze haaškom tužiteljstvu? Što to u tužiteljstvu "ne znaju" i "ne razumiju"?
Svi procesni rokovi za stavljanje osoba u status osumnjičenika i eventualno podizanje optužnice odavno su protekli. Činjenicu da su haaški tužitelji na izlaznim vratima što se rada suda tiče potvrdila je u petak i odluka nizozemskoga suca Alphons Oriea, koji je, pritisnut rokovima i željama svojih poslodavaca iz UN-a, želje tužiteljstva o trajanju suđenja i broju svjedoka - više nego prepolovio s ciljem ubrzavanja megaprocesa, početak kojega hrvatski generali i javnost čekaju godinama. Međutim, ne treba se zavaravati kako je zadnji potez nizozemskoga suca Alphonsa Oriea izraz bilo kakve simpatije prema obranama generala, jer se primjerice unatoč nepripremljenosti novih branitelja Markača i Čermaka početak suđenja planiran za 10. ožujak.
Podsjećamo, istraga o “Oluji” traje - desetak godina. Dolaskom Carle del Ponte, bivše glavne tužiteljice, “Oluja” je postala ključna točka za optužbe koje je, po svojoj politikantskoj strategiji, tužiteljica namijenila Hrvatskoj. Odabrana su dva generala - Mladen Markač (specijalne policijske jedinice) i Ivan Čermak (kninski upravitelj). Uhićenjem Ante Gotovine (najpoznatiji vojskovođa), procesi su spojeni. Optužnica je obimna i sadrži tzv. zajednički zločinački pothvat, poticanje na ubojstva, etničko čišćenje, prekomjerno granatiranje i slično.
Od hrvatskih se dužnosnika, prvenstveno predsjednika Mesića kao vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga Republike Hrvatske, kao ni od ministra obrane Branka Vukelića, nikakve izjave na temu ispitivanja niza umirovljenih i aktivnih časnika Hrvatske vojske se ne mogu čuti. Postavlja se pitanje zašto je to tako, zašto se hrvatski dužnosnici ponašaju kao da to njih ne tiče. Čija je to vojska – koju su vodili časnici koje se danas poziva na ispitivanje – bila? Ne može se ni zamisliti da bi se u bilo kojoj od drugih država svijeta moglo dogoditi da njezine časnike ispituju strane međunarodne organizacije bez jasne pravne osnove, a da dužnosnici te države ničim ne reagiraju.
Istovremeno, Šljivančanin koji simbolizira vukovarska stradanja danas mirno šeće po Srbiji. Zlo i naopako. A svako zlo ima posljedice.
M.M.B.
{mxc}