Kandidat za gradonačelnika Splita, nezavisni kandidat Željko Kerum u nedjelju je osvojio 40,4 posto glasova, a njegov glavni protukandidat SDP-ov Ranko Ostojić 34,6 posto, te će tako Splićani u drugom krugu odlučiti o svom gradonačelniku. Uspjeh ovog bogatog hrvatskog poduzetnika mnoge vjerojatno nije iznenadio. Kerum je svakako pomalo kontroverzna osoba - manjak obrazovanja uspješno nadomješta velikom količinom zarađenog novca kojeg za razliku od većine ostalih hrvatskih «tajkuna» potrebnima dijeli ponešto češće i ponešto obilnije. Je li u njegovom slučaju riječ o istinskoj empatiji prema potrebnima ili odličnoj samopromociji ne može se sa sigurnošću ustvrditi. U svakom slučaju, onima kojima su njegovu pomoć u obliku novca ili zaposlenja dobili, njegovi motivi i nisu osobito bitni. Iako mnogi sumnjaju u podrijetlo njegova bogatstva, Kerum je svojom metodom «što na umu to na drumu» očito pridobio velik dio birača koji nisu skloni pojedinim stranačkim opcijama, u koje su povjerenje zbog loše i nepromućurne politike izgubili već odavno. A Kerum je tu činjenicu iskoristio i uspješno okrenuo sebi u korist, prozivajući svakog od svojih protukandidata za sve grijehe koje su počinili i to na sebi svojstven «zdravo seljački» način.(mmb)

 

 

Rezultati lokalnih izbora održanih u nedjelju 17. svibnja 2009. najavljuju da se unutar hrvatskog biračkog tijela događaju ozbiljni pomaci. Ako bi se u dvije ili tri rečenice htio dati kratak i sažet presjek rezultata na nacionalnoj razini, zaključak bi bio da je HDZ nekako izbjegao katastrofu, pri čemu iz toga SDP nije izvukao nikakvu korist, dok su znatan iskorak učinile pojedine nezavisne liste i kandidati. Drugim riječima, iz rezultata lokalnih izbora mogu se iščitati naznake ozbiljnijih promjena sada već duže vremena ustaljenog sustava podjele izbornog «kolača» između dvije najveće političke stranke u Hrvatskoj, HDZ-a i SDP-a. No, uzroci i posljedice, a možda i opipljiva predviđanja mogućih trendova na izborima koji će tek uslijediti postaju još jasnije ako se pažljivo razmotre uzroci i posljedice većeg ili manjeg uspjeha ili neuspjeha pojedinih političkih opcija na netom održanim lokalnim izborima. Za početak, ono što se malo spominje po medijima dan iza održanih izbora je to što je odaziv na izborima bio je tek oko 50 posto, iako su izbori bili personalizirani i zbog toga barem na papiru privlačniji glasačima. No, krenimo redom.(mmb,mm)

 

 

Od kako je ovih dana Hrvatska biskupska konferencija (HBK) objavila poruku biskupa u kojoj vjernicima poručuju kako neposredno predstojećim lokalnim izborima u Hrvatskoj treba pristupiti savjesno i odgovorno od strane većine medija i dežurnih društvenih dušobrižnika podigla se velika prašina. Najglasnija u svojoj «zgroženosti» ponašanjem Crkve i ovoga je puta bila «Bogata udruga građana» u javnosti poznatija kao Gong. Gong u informativnim emisijama Javne televizije koje su o navedenoj temi u ponedjeljak izvijestile dobio jednaku ili veću minutažu nego sami biskupi i ono što su oni građanima poručili, kao da je autoritet Gonga i Crkve uopće primjereno stavljati u istu ravan. O dosljednosti spomenute Udruge dovoljno pak govori podatak da unatoč velikoj galami koju su digli na račun biskupa ni najmanju zabrinutost ni oni, a ni Izborna komisija na čelu s predsjednikom Vrhovnog suda Brankom Hrvatinom nisu pokazali zbog još prije više tjedna najavljenog sindikalnog prosvjeda koji bi se trebao održati baš na sam dan predizborne šutnje. Nije li to upravo najbolji primjer zlouporabe autoriteta i političke manipulacije, odnosno negacije i nepoštivanja samog smisla demokracije - jer dok jedni mogu vikati i za vrijeme izborne šutnje, drugi moraju šutjeti - uvijek.(mmb)

 

 

Mediji prenose kako je ovih dana, među posljednjima kandidaturu za Gradsku skupštinu predao i umirovljeni general Ljubo Ćesić Rojs, nositelj liste stranke Jedino Hrvatska - Pokret za Hrvatsku. Uz njegovu, zagrebačko Gradsko izborno povjerenstvo do sad je zaprimilo ukupno 27 lista za Skupštinu Grada Zagreba, od kojih je 10 nezavisnih, a 17 stranačkih (pojedinačnih i koalicijskih). Iako u duhu demokracije valja konstatirati kako apsolutno svatko ima jednako pravo na kandidaturu, postavlja se pitanje – ne postiže li se s velikim brojem nezavisnih lista zapravo suprotan učinak, a glasače prepušta na milost i nemilost današnjoj vladajućoj eliti. Naime, o čemu je riječ. Već godinama je itekako primjetan trend kako se neposredno prije izbora – parlamentarnih ili lokalnih – sasvim svejedno, pojavi veliki ili bar značajan broj nezavisnih lista. Još ako se pritom u obzir uzme činjenica da veliki broj njih pretendira na isto biračko tijelo, njihov jedini stvarni učinak je da disperzijom glasova građana direktno postižu «pogotke» upravo za – suprotnu stranu. Ovo naravno ne bi trebalo shvatiti kao kritiku bilo koje nezavisne liste, kako onih koje inkliniraju «ljevici» tako ni onih koje svrstavamo u onu «nacionalnu», obično po listama znatno brojniju struju, već kritiku načina na koji politička scena u Hrvatskoj općenito funkcionira.(mmb)

 

 

Tijekom proteklih nekoliko dana svjedoci smo sve učestalijih pregovora na relaciji Nezavisne inicijative studenata koja je manje ili više uspješno u posljednja dva tjedna blokirala nastavu na brojnim fakultetima širom Hrvatske i Ministarstva obrazovanja koja je u «znak dobre volje» najavilo prihvaćanje nekih od studentskih zahtjeva. Da bi se dobio potpuni uvid u činjenicu hoće li ili neće ishod studentskih prosvjeda u konačnici biti zadovoljavajući potrebno je na jednom mjestu sagledati što su to studenti na kraju krajeva točno tražili i što su ili će od Ministarstva zaista i dobiti.(mmb)

 

 

Kakvo je trenutno stanje svijesti, a onda i razina općeg morala i osjećaja solidarnosti u hrvatskom društvu odlično je dočarao događaj na proslavi Međunarodnog praznika rada koja je i ove godine održana u zagrebačkom Parku Maksimir, gdje je, sada već također tradicionalno zagrebački gradonačelnik Milan Bandić s članovima Gradskog poglavarstva dijelio besplatne porcije graha. Pa iako je graha, kao uostalom i majica koje su se besplatno dijelile bilo i više no dovoljno okupljeni građani, mahom pripadnici starije populacije pokazali su zabrinjavajuću količinu netolerancije, nekulture pa čak i spremnosti na fizički obračun u kolektivnom naguravanju koje se odigralo pred kotlovima hrane. Dogodilo se pritom čak i da je jednom čovjeku pozlilo i da se onesvijestio, no osim nekolicine prisutnih novinara ne samo da nitko nije reagirao i priskočio upomoć nego je čak i jedna gospođa koja je stajala u blizini odbila posuditi svoju ručnu torbicu da se unesrećenom podmetne pod glavu. Baš kao da nije riječ o kultiviranim ljudima nego o čoporu bijesnih životinja u borbi za dragocjenim plijenom, u ovom slučaju zamislite - grahom, koji u trgovinama stoji tek nekoliko kuna. No, nije naravno bitan grah, bitna je kolektivna netolerancija, sebičnost i samoživost koja se u ovoj mjeri ni približno još prije nekih petnaestak, dvadeset godina nije mogla ni zamisliti.(mmb)

 

 

Od kad je demokratskih izbora u Hrvatskoj sada već gotovo dva desetljeća, hrvatski su građani navikli da se u onom ključnom, predizbornom vremenu u javnost sa svih strana iznose velike količine «prljavog rublja». U toj se hrpi naravno uvijek svašta nađe – od raznoraznih vijesti, informacija, nekih istinitih, nekih poluistinitih, a nekih samo tendencioznih. I normalno je da je tako, jer tako je svugdje u civiliziranom svijetu, pogotovo pred izbore. Ono što je već manje uobičajeno, i više bi se moglo nazvati «hrvatskim specijalitetom» jest činjenica da se afere o kojima se piše argumentirano i potkrijepljeno, nakon što izbori prođu, jednako tako brzo i zaborave i smetnu s uma. Tako će najvjerojatnije biti i s onom, o kojoj je vezano uz kandidata za zagrebačkog gradonačelnika Josipa Kregara, devet godina nakon što se dogodila iz određenih razloga baš sada dobio priliku progovoriti Pere Smiljanić, donačelnik bivše službe Financijske policije Ispostave Zagreb – iako je zbog te istrage koju je proveo u udruzi Posmrtna pripomoć još 2000. godine ostao bez posla.(mmb)

 

 

Predsjednik Stjepan Mesić u nedjelju je 26. travnja 2009. na komemoraciji povodom 64. obljetnice proboja logoraša u Jasenovcu još jednom svim građanima Hrvatske u «punom sjaju» pokazao svu jad i bijedu politike koja iza njega stoji i koju već godinama sustavno i uporno zagovara. Mesić uoči predstojećih lokalnih i predsjedničkih izbora izgleda nije želio propustiti prigodu iskoristiti svoj zadnji službeni posjet Jasenovcu u funkciji predsjednika države kako bi se još jednom «obračunao» s hrvatskom prošlošću, a sve u čast jedne propale, zločinačke ideologije. Tako se ne znamo po koji put predsjednik Republike Hrvatske na krajnje zadrti način politički obračunao sa svim nevinim žrtvama Bleiburga i Križnog puta, ali čineći to iz Jasenovca, obezvrijedio je i ponizio ujedno na najgrublji način i žrtve kojima je tamo dignut spomenik. Mesić se tako, kao da živimo u komunističkom vremenu, koristeći krilaticu iz Španjolskog građanskog rata (neće proći), pravim revolucionarnim riječnikom obrušio na one koji, po njegovim riječima «pod krinkom obračuna s komunizmom, zapravo do kraja i jednom za svagda – osobito u očima mlade generacije – kompromitiraju antifašističke borce, ali i žrtve fašizma». Na žalost, svaka je Mesićeva teza iz jasenovačkog izlaganja samoj sebi zapravo najbolja antiteza, odnosno, da bi se do prave istine došlo potrebno je tek svaku njegovu misao jednostavno – obrnuti.(mmb)