Prije nekoliko dana mediji su donijeli vijest o smrti jednog od, široj javnosti možda i najpoznatijih ratnih zločinaca iz razdoblja nakon završetka Drugog svjetskog rata. Riječ je o Simi Dubajiću – partizanu i komunistu, čovjeku koji se javno hvalio kako je samo na Kočevskom Rogu osobno nadgledao ubijanje oko 13.000 Hrvata. A kako njegova, kako je on to volio kazati «mitološka ubojstva Hrvata i Ustaša» ne bi ostala nezabilježena, Dubajić se 2006. potrudio izdati autobiografiju 'Život, grijeh i kajanje: Od Kistanja do Kočevskog roga' u kojoj priznaje kako je sa svojim «suborcima» sudjelovao u ubijanju ukupno oko 30.000 ljudi. Ni izdavanje knjige Dubajiću očito nije bilo dovoljno pa je svoje zločine vrlo iscrpno priznao i opisao i u brojnim novinskim člancima kao i pred TV kamerama. No, usprkos zaista bogatoj arhivskoj građi i dokaznom materijalu, hrvatsko Državno odvjetništvo čak 3 godine nije nalazilo shodnim protiv «Titovog ljubimca» (citat iz Dubajićeve knjige) podignuti optužnicu. Tjeralica je raspisana tek proljetos, kada je već 86. godišnji Dubajić u Beogradu ležao teško bolestan, praktički na umoru. (mmb)

 

 

Na hrvatskoj političkoj sceni pojmovi takozvane «ljevice» i «desnice» u pravom smislu te riječi odista ne postoje. Jer, dvije trenutno najjače stranke u RH, od kojih se vladajući HDZ često voli pohvaliti kako su oni desniji(?), i opozicijski «ljeviji» SDP, ne zadovoljavaju osnovne kriterije te i takve podjele. Uostalom, nekakve značajne razlike između te dvije stranke često ni nema, što je za kvalitetu demokratske političke raznovrsnosti u državi više no poražavajuća činjenica. Ono što hrvatska, nazovimo je tako «ljevica» uporno ne shvaća (ili ne želi shvatiti) jest da biti «lijevo» ne znači automatski i jedino biti anacionalan, što oni danas itekako jesu i da je Hrvatskoj više no potrebna nacionalno osviještena politička ljevica i desnica. Ovo što umjesto toga imamo danas skupina je ljudi koji kao da ne znaju da već skoro dva desetljeća žive u samostalnoj Hrvatskoj i koji je izgleda takvom ili ne žele ili ne osjećaju ili, što je još i najvjerojatnije i jedno i drugo.(mmb)

 

 

Dr.Ivo Josipović službeni je predsjednički kandidat SDP-a. Pokazali su to unutarstranački izbori na kojima je Josipović uvjerljivo pobijedio svog protukandidata Ljubu Jurčića, osvojivši 64,78 posto glasova članova SDP-a. Predsjednik stranke Milanović čestitao je dr.Josipoviću, naglasivši kako je ponosan na način na koji je stranka riješila pitanje izbora svog kandidata. Nakon toga svi su se zajedno sa smiješkom na licu poslikali za novine i TV, ostavljajući dojam ljudi koji «mogu, znaju i hoće» riješiti nagomilane hrvatske unutarnje i vanjske probleme. Uz jednu veliku zamjerku – zaboravili su napomenuti kako to planiraju učiniti.Jer SDP je proteklih tjedana učinio sve da se hrvatskoj javnosti prikaže u svjetlu moderne lijeve stranke koja će se za razliku od aktualne vlasti znati uhvatiti u koštac i sa «Slovenijom i recesijom». Mediji su uredno u svakim vijestima i poluvijestima i u svim gledanim informativnim emisijama izvještavali o Josipoviću i Jurčiću, velikim SDP-ovim uzdanicama u utrci za predsjednika, suparnicima, ali istodobno i velikim prijateljima. Plan promocije bio je odličan, jedini kamen smetnje na koji nisu računali bila je ostavka dr. Ive Sanadera, koja im je otela značajan dio medijskog prostora. (mmb)

 

 

Sveopća kriza i financijski krah Hrvatske čiji  trenutni vanjski dug iznosi prestrašnih 40 milijardi eura, evidentne su posljedice dugogodišnje politike zaduživanja, koja je u svom današnjem obliku krenula s Račanovom, a jednako se «uspješno» nastavila za vrijeme Sanaderove vlade. Istovremeno se provodilo i obračunavanje ili rješavanje razmirica s unutarpolitičkim neistomišljenicima, davanjem raznoraznih ustupaka vlade na račun državne blagajne odnosno građana RH. Danas ti kumulirani dugovi više no ikad do sad, potencirano globalnom ekonomskom krizom, dolaze na naplatu i malo tko bi želio biti u koži aktualne premijerke Jadranke Kosor. No i mjere saniranja problema koje je najavila u svojim prvim istupima na novoj funkciji izgledaju više kao puko gašenje požara nego kao ozbiljno hvatanje u koštac s nagomilanim problemima. Problemima koji se više ne mogu «krpati» iz proračuna jer je došlo do toga da treba «krpati» i sam proračun.(mmb)

 

 

Prašina koja se u javnosti, a posebice među pripadnicima opozicijskih stranaka SDP-a i HNS-a podigla vezano uz ostavku sada već bivšeg premijera Sanadera još uvijek se nije slegla. I ne samo to, nego kao da se stalno pronalaze razlozi kako bi se potenciralo stanje svijesti o po riječima neumorne Vesne Pusić padu vlade i potrebi prijevremenih izbora, koji bi značili gubitak vremena od još barem dva mjeseca u trenutku kada vremena za gubljenje jednostavno nema. Ali ta činjenica navodno socijalno osviještenu oporbu, kad zamiriše mogućnost osvajanja vlasti izgleda ne smeta ni približno kao inače. A da SDP zaista ne misli odustati od svoje borbe dokazuje i nedjeljni istup uvijek prisutnog Nenada Stazića, koji se ovoga puta prigodno privremeno s afere «kamioni» prebacio i obrušio na HTV zato što se kao nacionalna televizija usudila emitirati posljednji govor premijera u ostavci.(mmb)

 

 

U skladu s predviđanjima koja smo posljednjih dana iznijeli na Portalu, 13. Opći sabor HDZ-a održan u subotu u zagrebačkoj Areni pokazao je kako je dr. Ivo Sanader doduše po svojim riječima napustio politiku, davši ostavku na svoje funkcije premijera i voditelja stranke, ali, kako je to isto tako i sam ustvrdio, politika nikako nije izašla iz njega. Pa iako se nije već sada kandidirao za predsjednika na predstojećim predsjedničkim izborima, iz njegova se nastupa i držanja na Saboru jasno moglo iščitati da je dojučerašnji hrvatski premijer, usprkos svojim javnim odlukama koje ukazuju na suprotno, zapravo itekako željan politike i kako je se ne namjerava samo tako odreći.(mmb,mm)

 

 

Ako se stara poslovica «po jutru se dan poznaje» može primijeniti na način na koji će se voditi još jedna predizborna kampanja u Hrvatskoj - ovoga puta za predsjedničke izbore, za očekivati je nastavak kroz minulo desetljeće ustaljenog «medijskog principa». A taj «princip» svodi se prvenstveno na odsutnost objektivnosti, ravnopravnosti i nepristranosti, od odabira sugovornika i gostiju u informativnim i drugim emisijama pa do tendencioznog i navijački nastrojenog pisanja u tiskanim i elektronskim medijima. Primjera je mnogo, no jedan od najsvježijih svakako je emisija Otvoreno urednice i voditeljice Dijane Čuljak Šelebaj, održana neki dan na nacionalnoj televiziji na temu - Tko su predsjednički kandidati?(mmb)

 

 

Ako bi se bilo kome od nas postavilo pitanje da bez razmišljanja nabrojimo pet ljudi čija su imena obilježila Domovinski rat, jedno od njih u većini slučajeva zasigurno bi bilo ime Janka Bobetka. Bobetko je nakon teške bolesti preminuo prije šest godina, no njegove zasluge u stvaranju samostalne Hrvatske ostat će zabilježene vječno. Riječ je o čovjeku koji je u svojim se mladim danima 1941. pridružio prvoj antifašističkoj postrojbi okupirane Europe, Prvom sisačkom partizanskom odredu u šumi Brezovica pored Siska. Sudjelovao je u Hrvatskom proljeću 1971. godine, zbog čega je onda odlukom Josipa Broza Tita izbačen iz JNA. 1992. postaje načelnikom Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske. No, ni sudjelovanje od prvih dana u antifašističkom pokretu, ni najviše dužnosti tijekom Domovinskog rata nisu bile dovoljne da se stožernog generala Janka Bobetka poštedi sramotne haške optužnice o "zajedničkom zločinačkom pothvatu" koja je dobrim dijelom zakuhana u Hrvatskoj. Tek je dragi Bog bio milostiv, i pozvao ga sebi prije nego što će biti potpuno izdan. (mmb)