Detalji

Objavljeno: 09. rujna 2009.

U skladu s nedavnim pisanjima na Portalu HKV-a vezano uz kandidaturu Nadana Vidoševića za predsjednika države, koju sve otvorenije i zdušnije podupire i predsjednik Mesić, na novu inicijativu koja bi od «te i takve» politike (i zajedno s njom) itekako mogla profitirati nije trebalo dugo čekati. Naime, Jutarnji list donosi vijest o novoj, točnije 110. političkoj stranci, štoviše «poduzetničkoj», koju osniva nekolicina hrvatskih «biznismena». Pa, pogledajmo tko su ti samoprozvani «lideri» koji se kriju iza naziva Saveza za promjene.(mmb)

Detalji

Objavljeno: 02. rujna 2009.

Hrvati ne žele raditi, uživaju u državnoj pomoći i povlasticama, a imaju najviše plaće u regiji, stoji po nekim medijskim napisima u zaključcima zadnjeg izvještaja Svjetske banke o hrvatskoj radnoj i socijalnoj situaciji. Pa iako je ovakva percepcija u određenom dijelu točna, s generalizacijama i površnim poopćavanjima takve vrste ipak se nemoguće složiti. Takve «kvalifikacije» Hrvata kao naroda u cjelini neodoljivo podsjećaju na slična medijska ispiranja mozgova koja smo već dugi niz godina prisiljeni slušati, a po kojima su Hrvati – zaostali ognjištari, Balkanci, skloni korupciji i krađi, općenito nesposobni za vlastitu državu, i ne zaboravimo, kada sve ovo nije dovoljno, «profašistički nastrojeni». Zabluda do zablude.(mmb)

Detalji

Objavljeno: 30. kolovoza 2009.

Nepobitna je činjenica da se Hrvatska kao i veliki dio njenih građana danas nalaze u financijski teškoj situaciji. Aktualna Vlada na svojim plećima nosi teško breme problema, možda i najveće nakon onih ratnih koji su Hrvatsku pogodili devedesetih godina. Mala je utjeha da ni brojnim puno bogatijim i razvijenijim zemljama svijeta trenutno ekonomski nije mnogo bolje. No ono što posebno zabrinjava, čak i iritira jest činjenica da niti pritisak ove sveopće krize nije bio dovoljan motiv hrvatskim političkim «elitama» da barem na trenutak potisnu svoje sitne osobne interese, stave «glave na kup» i spase brod koji se sve teže održava iznad razine vode. Naprotiv, stanje u kojem hrvatska Vlada mora povlačiti brojne za «malog čovjeka» svakako nepopularne krizne mjere, radi kojih egzistencija iste sve više «visi kao visuljak» drugi politički, konkretno opozicijski «trčuljci» obilato koriste kako bi Vladu srušili. Drugim riječima, žele svojevrsnu reprizu ili varijaciju na temu onoga što se dogodilo 2000., a znamo kako ta promjena Hrvatskoj nije donijela puno toga dobrog, upravo suprotno.(mmb)

Detalji

Objavljeno: 18. kolovoza 2009.

Danas, kada se već lagano (Bogu hvala!) nazire sam kraj posljednjeg mandata Stjepana Mesića, predsjednik je vjerojatno našao shodnim još jednom se obračunati s onima koji su njemu i njegovim istomišljenicima ponajviše smetali u namjeri da Hrvatsku pretvore u punopravnu članicu Zapadnog Balkana. Što je, unatoč blagogljagoljivim izljevima ljubavi NATO-u i EU-i, bio (kako se s godinama pokazalo) jedan od glavnih ciljeva njegove politike. A da bi se saznalo tko su Mesićevi «ljuti protivnici» dovoljno je samo pročitati njegove najnovije intervjue u Večernjem i Jutarnjem listu, u kojima govori o «cirkusantima» i «talibanima».(mmb)

Detalji

Objavljeno: 13. kolovoza 2009.

Da predsjednik Mesić ne drži baš puno do Katoličke Crkve, opće je poznata stvar. Kroz svoja dva predsjednička mandata vješto, ali rječito izbjegavao je odlaske na Svetu misu u mnogim situacijama kad bi se to od njega kao prvog čovjeka Republike Hrvatske moglo očekivati. Ponajviše stoga što su baš upravo iz Crkvenih krugova često dolazile kritike vlasti koje se Mesiću i ideološkom obrascu koji predstavlja nikako nisu sviđale. Pa se u nekoliko navrata sukobio s pojedinim svećenicima (recimo, s vojnim ordinarijem msgr. Jurjem Jezerincom) tvrdivši kako se «Crkva ne smije miješati u politiku». Pri tome, naravno, nije htio ili znao objasniti zašto, ako ta ista politika izravno i snažno utječe na sudbine brojnih vjernika koji u Crkvu dolaze.(mmb,mm)

Detalji

Objavljeno: 12. kolovoza 2009.

Što se predstojećih predsjedničkih izbora tiče već duže vrijeme smo svjedoci kako se paralelno uz kampanju svakoga od mogućih kandidata vodi i zasebna medijska predizborna kampanja. Kampanja koju vode mediji vrlo je važna, jer je izrazito učinkovita u smislu sugestivnog utjecaja koji posredno ili neposredno ostavlja na gledatelje i čitatelje. To se možda ne odnosi toliko izravno na one koji su sigurni i dosljedni u svojim političkim stavovima, možda samo u određenoj mjeri može utjecati koji bi od kandidata iste političke opcije mogao «pokupiti» manje ili više simpatija javnosti. No postoji i mnogo ljudi koji u općem razočaranju i gubitku povjerenja u političke «elite» ni približno nisu sigurni kome će od njih pokloniti svoje povjerenje. A u takvim situacijama mediji mogu odigrati značajnu ulogu. I toga su itekako svjesni.(mmb)

Detalji

Objavljeno: 11. kolovoza 2009.

Protekle je dane Lijepu Našu zahvatila U2 manija. Simpatični Irci, koji po svojoj popularnosti već godinama, a moglo bi se reći i desetljećima spadaju u sam vrh svjetske glazbene scene u dva su dana na dva uzastopna koncerta pred ukupno 120 000 ljudi priredili glazbeni spektakl za pamćenje. Ono što je obožavatelje posebno oduševilo jest trud koji je uložio pjevač Bono Vox da prisutne počasti s nekoliko pristojno izgovorenih riječi na hrvatskom jeziku, recitiranjem stihova Ivana Gundulića, ali i solidnom informiranošću o zemlji u kojoj je došao, nabrojavši nekoliko većih hrvatskih gradova kao i činjenicu da se radi o veličanstvenoj zemlji s tisuću otoka. Takav pristup ljude upoznate s njegovim likom i djelom i nije previše začudio, ako se zna da se Bono godinama aktivno zalaže za promociju mira, ljudskih sloboda te se bavi humanitarnim radom radi kojeg je navodno već u nekoliko navrata Hrvatsku tijekom Domovinskog rata posjetio u tajnosti, kao privatna osoba. Sve u svemu, koncerti su protekli u najboljem redu, bez ikakvih incidenata. No ono što je bez obzira na neospornu svjetsku popularnost grupe posljednjih tjedana svakom pa i površnom pratitelju dnevnih zbivanja vjerojatno više puta upalo u oči jest način na koji su mediji u Hrvatskoj popratili sve što je vezano uz dolazak ove rock grupe. Medijsko ludilo započelo je već samom najavom njihova dolaska u Hrvatsku, a potencirano je raslo u dane prodaje karata pa sve do uoči samog koncerta. Gotovo niti jedne vijesti svih TV kuća, kao niti jedno izdanje tiskanih medija nije moglo proći bez barem jedne crtice o koncertu. Vrhunac «opsjednutosti» nedvojbeno je demonstrirala nacionalna TV kuća kada je vremenska prognoza nakon središnjeg Dnevnika izvijestila o očekivanim vremenskim prilikama tijekom održavanja koncerta. Zaista, presedan kakav se rijetko ili bolje rečeno gotovo nikada ne događa. Sve to navodi na pomisao kako su hrvatski mediji, a onda naravno i politika koji iza njih posredno stoji ovoga puta o ovoj rock grupi izvještavali s «posebnom misijom».(mmb)

Detalji

Objavljeno: 26. srpnja 2009.

Još uvijek aktualni hrvatski predsjednik Stjepan Mesić, već mjesecima posredno ili neposredno u medijima spominje predsjedničke izbore i moguće kandidate, ali se na neki način ustručavao pružiti javnu podršku bilo kojem od njih, valjda dok ne nađe «pravog». A sudeći po izjavama koje daje u posljednje vrijeme, izgleda da ga je i pronašao. Naime, u sada već (po količini izrečenih nonsensa) «legendarnoj» radijskoj emisiji 'S predsjednikom na kavi', Mesić je spomenuo gotovo sve kandidate koji su istakli svoju predsjedničku kandidaturu. Kažemo gotovo sve, jer jedini čovjek kojeg nije ni spomenuo jest dr. Miroslav Tuđman, što se može protumačiti kako dr. Tuđmana on i njegovi krugovi smatraju prijetnjom za svoju politiku. Upustio se i u očekivano «pljuvanje» po liku i djelu HDZ-ovog Andrije Hebranga, za kojeg je kazao kako «donosi destrukciju u politički život Hrvatske». Afirmativno se izrazio o Damiru Kajinu i Dragutinu Lesaru, no birane riječi ostavio je samo i jedino (za sad) za dr. Ivu Josipovića o kojem govori kao o «čovjeku i pravniku, koji vidi probleme i ima ideju kako ih riješiti.» Jesu li to baš zaista osobine koje dr. Josipovića krase stvar je osobnog mišljenja i preferencija, no ono što mu se svakako ne može osporiti jest da je riječ o čovjeku koji bi u pravom smislu riječi bio «dostojan» slijednik Mesićeve «političke ideje». Jer njegova je retorika, iako ponešto modificirana s obzirom da je prošlo dosta godina i da se radi o osobi s drugačijim stilom ophođenja, vrlo slična onoj kojom je Stjepan Mesić dobio predsjedničke izbore prije desetak godina. (mmb)