Uspostaviti ponovo demokratski poredak

Mnogi od temeljnih problema koje Hrvatska ne uspijeva riješiti i oko kojih se spotiče sada već godinama mogu se zahvaliti DORH-u i Mladenu Bajiću. Upravo ovo pravosudno tijelo, višegodišnjim neproganjanjem teškog kriminala i korupcije, neprocesuiranjem agresorskih zločina i istovremenim proganjanjem branitelja što je kulminiralo nedavnom smrću Đure Brodarca, prešutnom amnestijom odgovornih za komunistički teror i masovna ubojstva nakon kraja Drugoga svjetskoga rata, Hrvatsku je vratilo debelo nazad u 20. stoljeće. Međutim, silenost i beskrupuloznost, i u biti teški i vulgarni primitivizam kojim je DORH obilježio ovu izbornu kampanju, mora se reći, sada su stvarno do kraja izvrgli ruglu sam smisao hrvatskog demokratskog poretka.

DORH-ove izravne i prikrivene intervencije u izbornoj kampanji nema smisla navoditi, jer bi nam samo na nabrajanje trebala barem kartica teksta. Izbornu kampanju za Sabor Republike Hrvatske 2011. godine nije obilježila ni jedna rasprava o vitalnim interesima naše zemlje, ali smo zato svaki dan bili terorizirani vijestima, informacijama i poluinformacijama koje su kapale, curile i tekle iz DORH-a i tzv. odvjetničkih krugova. Sve ključne optužnice i procesi savršeno su bili tempirani upravo za parlamentarne izbore kako bi upravo današnji najagresivniji i najmoćniji element pravosudne vlasti presudio o tome kako će se u sljedećem vremenskom razdoblju formirati izvršna vlast. Time je potpuno srušen sam koncept trodiobe vlasti koji je ključna pretpostavka funkcioniranja demokratskih sustava te se Hrvatska pretvorila u bulumentu pravosudnog, medijskog i političkog manipuliranja javnošću, gdje je onda sve moguće.

Ovim rečenim nikako ne želimo amnestirati zadnju žrtvu nepoštivanja elementarne prakse demokratskih društava, a to je stranka koja je osam godina bila na vlasti. Točnije, jasno treba reći kako su unazad gotovo dvanaest godina sve izvršne vlasti dozvoljavale ili čak aktivno sudjelovale u onome od kuda je sve počelo. A počelo je od politike tzv. individualiziranja krivnje iza čega je svatko tko je htio pod plaštem pravde i prava mogao vrlo lako prepoznati čisto politički projekt kriminalizacije Domovinskog rata kao temelja moderne hrvatske državnosti. No, to u ovom trenutku više nije ključna stvar. Jer kako se individualizacija krivnje pretvorila u uspješan obračun s Domovinskim ratom u režiji Haaga i svestranu pomoć DORH-a i dijela hrvatskih političara, što je ove godine rezultiralo srpskim optužnicama protiv vukovarskih branitelja i presudom hrvatskim generalima u Haagu, tako se sada deklarirana borba protiv korupcije pretvorila u pokušaj rastrojstva zadnje velike stranke koja nije, ako ništa drugo, po članstvu izravni nasljednik vladajućeg komunističkog poretka prije demokratskih promjena. Rastrojstvom HDZ-a, a prije nastajanja neke alternative HDZ-u, dobro računaju veliki stratezi, Hrvatska će u potpunosti biti prepuštena njima na milost i nemilost, bez političkog sredstva da im se više suprotstavi sve do neke nove povijesne mogućnosti koja može nastupiti, kao što smo vidjeli, i za tisuću godina.

No, da se ovaj tekst ne bi pretvorio u iščuđavanje još jednim progresivnim stupnjem degradacije demokracije u Hrvatskoj, gdje se glavni akteri više ni ne trude zadržati minimum dobrog ukusa, treba reći i ovo. Nitko u Hrvatskoj ne može spriječiti one kojima je stalo do demokracije tu demokraciju napokon prigrliti i iskoristiti u svoju korist. Zakoni se tu ne će mijenjati, oni su stupili na snagu osnivanjem hrvatske države i vrijedit će sve dok bude Republike Hrvatske. Odgovor na izrugivanje demokraciji ne smije više biti drugi oblik izrugivanja demokraciji, samo s drugim predznakom. Upravo obrnuto, demokraciju treba dati stvarnu priliku. Tihoj manjini koja se toliko puno spominje u zadnje vrijeme ne treba ponuditi jedan, već dva privatna medija koja će si međusobno konkurirati i tako otvoriti prostor za istinsku javnu raspravu. Hrvatskoj ne treba jedna jaka nacionalna stranka - samo jedna stranka iskaz je ugroženosti jednog naroda. Hrvatskoj trebaju barem dvije jake nacionalne stranke koje će si međusobno konkurirati, makar na kraju bile poslije izbora i u koaliciji. Tek kada tiha manjina bude mogla birati ne između dva manja zla, nego između dvojca one koji joj se čini boljim, tek tada će u Hrvatskoj zaživjeti stvarna demokracija, a za Hrvatsku ćemo moći reći ne samo nek' nam živi vječno, već da će živjeti vječno.

M. M.