Kopernikanska i šeksovsko-josipovićevska sastavnica Zakona o ništetnosti

Donošenje Zakona o ništetnosti je na hrvatskoj političkoj sceni očekivano izazvalo velike tenzije. Naime, radi se o zakonu koji se dotiče same biti hrvatske politike unazad desetak godina. Pri tome se bit ove politike očituje upravo najbolje u onome što je sam predmet zakona, a to je da si Srbija dozvoljava danas slati optužnice protiv vukovarskih branitelja i da to, štoviše, čini na temelju iznuđenih iskaza u logorima čije postojanje ni dan danas ne priznaje.

Međutim, umjesto da ovaj gotovo nevjerojatni politički debakl „hrvatske" politike u kojoj su sudjelovali i „lijevi" i „desni" bude u središtu pažnje i kritika, cijeli skandal poprimio je potpuno drugi ton i dnevnopolitička obilježja, s pogledima koji se prvenstveno usmjeruju prema predstojećim izborima. Međutim, kao i do sada, u pozadini i ovoga zadnjega rašomona koji se trenutno odvija pred našim očima opet su prljavi politički interesi, a najmanje dobrobit hrvatskog naroda i njegovih branitelja, o čemu je dijelom bilo riječi na ovom portalu kada smo komentirali politiku predsjednika Josipovića.

Kao nacija se moramo postaviti kao u Izraelu i SAD

Zbog ozbiljnosti problema čiji će način rješavanja nesumnjivo imati dalekosežnih posljedica, za mišljenje smo pitali i više sugovornika. Vrlo odriješit, čemu se naravno nije za čuditi, bio je predstavnik braniteljske populacije, Mario Maks Slaviček, ujedno i dopredsjednik Akcije za bolju Hrvatsku (ABH). Mario Maks Slaviček„Svjedoci smo da nekima Ustav nije svetinja i mijenjaju ga kako im se prohtije. Za nas je jedini ispravan zakon zakon domoljublja utkan u svakog hrvatskog branitelja, univerzalna pravda i pravo za koje smo ginuli, i nama je to mjerilo, i za to nam nitko ne smije suditi, za to nas nitko ne smije zatvarati i zbog toga nas nitko ne treba štititi. Kako bismo se trebali postaviti kao nacija? Vidjeli ste kako to čine Amerikanci, vidjeli ste kako to čine Izraelci za svoje branitelje, mislim da mi možemo, moramo i hoćemo biti bolji od njih."On je u svezi sa zadnjim razvojem događaja istaknuo kontinuitet odgovornosti aktualnih političkih struktura za porazno stanje – „ABH se od svojeg osnutka, nakon prosvjeda za Purdu i Marića, nakon presude generalima Gotovini i Markaču, bori protiv niza političkih odluka dosadašnjih politika i vlada, koje su svaka na svoj način i radi istih interesa ulaska u EU progonili, zatvarali i izdavali, ali i dalje izdaju Hrvatske branitelje". Slaviček shodno tome predlaže „trajno rješenje zaštite nacionalnih interesa kroz formu Deklaracije državotvornosti koju ćemo i trebamo donijeti kako bismo te nacionalne interese zaštitili bez obzira na političku opciju koja bi obnašala vlast ubuduće". „Ta i takova Deklaracija ne bi se mogla niti smjela mijenjati i bila bi ubuduće poput deset Božjih zapovjedi svakom političaru i političkoj stranci" – objasnio je.

Nepoštivanje temeljnih političkih postulata u Hrvatskoj Mario Maks Slaviček posebno naglašava, pa također ističe:

„Svjedoci smo da nekima Ustav nije svetinja i mijenjaju ga kako im se prohtije. Za nas je jedini ispravan zakon zakon domoljublja utkan u svakog hrvatskog branitelja, univerzalna pravda i pravo za koje smo ginuli, i nama je to mjerilo, i za to nam nitko ne smije suditi, za to nas nitko ne smije zatvarati i zbog toga nas nitko ne treba štititi. Kako bismo se trebali postaviti kao nacija? Vidjeli ste kako to čine Amerikanci, vidjeli ste kako to čine Izraelci za svoje branitelje, mislim da mi možemo, moramo i hoćemo biti bolji od njih."

Srpski tajnik, Bajić i Josipović kao da već služe istoj državi

U razgovoru za Portal književnik Damir Pešorda primijetio je odmah na početku da „nije pravnik kao predsjednik Josipović", Damir Pešorda„Ono što nezainteresirana promatrača u svemu tome nasmijava, a zainteresirana Hrvata rastužuje, jest činjenica da između reakcije srpskog državnog tajnika izvjesnog Slobodana Homena, našeg državnog odvjetnika Mladena Bajića i predsjednika Josipovića nema praktički nikakve razlike. Oni kao da već služe istoj državi."ali da pouzdano zna „da je svaki zakon koji donese Hrvatski državni sabor manje štetan od međunarodnog ugovora o pravnoj pomoći između Hrvatske i Srbije". „Koliko je pak tzv. Zakon o ništetnosti uistinu koristan, teško mi je odgovoriti" – nastavio je Pešorda dalje – „mogao bi biti dobar prvi korak u odlučnom postavljanju Hrvatske prema srbijanskom bezobrazluku, no bojim se da nije, bojim se da je ipak riječ o predizbornom prenemaganju".

„Ono što nezainteresirana promatrača u svemu tome nasmijava, a zainteresirana Hrvata rastužuje, jest činjenica da između reakcije srpskog državnog tajnika izvjesnog Slobodana Homena, našeg državnog odvjetnika Mladena Bajića i predsjednika Josipovića nema praktički nikakve razlike. Oni kao da već služe istoj državi."

Učinkovitost Zakona

I neki su drugi naši sugovornici ovih dana, slično kao i književnik Pešorda, iskazali svoju sumnju u učinkovitost načina kojim se sada naknadno štite hrvatski branitelji od srpskih optužnica. No, isto tako, naši sugovornici su iskazali bojazan da će svaka njihova kritika rješenja izglasanoga u Saboru biti zlouporabljena za političke obračune sa samom potrebom adekvatnog odgovora na srpske provokacije, kojima su dobrim dijelom kumovali upravo oni koji su sada najglasniji protivnici Zakona o ništetnosti. Drugim riječima, primjetno je, a već je dobio i ime, da je Šeksov zakon manjkav i odaje dojam pisanja prvenstveno za dnevno-političke potrebe i iz nekih osobnih motiva, ali se to sada koristi ne da bi se našao bolji politički odgovor na srpsko pravosudno orgijanje, već da se adekvatni politički odgovor spriječi u začetku.

Presuda Gotovini i tretman Vukovaraca govori prvenstveno o nama samima

Za kraj vrijedi izdvojiti mišljenje koje smo isto tako čuli ovih dana, a možda i najbolje sublimira cijeli problem u kojem se Hrvatska našla. Da su pravni aspekti optužnice protiv generala Gotovine i Markača bili važni, kao što to tvrdilo prije presude, a sada se tvrdi za srpske optužnice, onda bi prvostupanjskom presudom hrvatski generali bili oslobođeni. Međutim, suđenja u Haagu i općenito pitanja ratnih zločina već dugo su isključivo političke prirode i sva zbivanja oko njih prvenstveno treba sagledati u kontekstu odnosa političkih snaga, gdje na hrvatskoj strani postoje oni koji se svojski trude raditi za suprotnu stranu.

Stoga će drugostupanjska presuda Gotovini i Markaču biti jednako poražavajuća za hrvatske nacionalne interese kao i prvostupanjska, osim ako se u Hrvatskoj nešto iz temelja na političkoj sceni ne promijeni. Ili, pojednostavljeno rečeno, kazne hrvatskim generalima u Haagu odraz su političke nemoći i izdaje koje vlada Hrvatskom, a ne posljedice pravnih argumenata koje su na sudu iznijele obrana i optužba. Pravo je ovdje bilo samo celofan za politički čin, jednako kao i u vukovarskom slučaju, gdje se žrtva uz asistenciju hrvatskih pravosudnih tijela pretvara u agresora. To također nema veze s pravom, već samo s politikom, potpuno nakaznom, istina, ali zbog toga ništa manje stvarnom.

M. M.