Izgubljeno je puno više od jedne nekretnine

Nakon četverosatnoga zajedanja, izjavom o slučaju samostana u istarskoj Dajli oglasilo se stalno vijeće Hrvatske biskupske konferencije. U njemu, ukratko, stoji kako je slučaj postao unutarcrkveno pitanje od kada su 1999. samostan i pripadajuće zemljište od strane države dodijeljeni župi Dajli. Pri tome u oči upada izrijek „ne ulazeći u odluke hrvatskih pravosudnih tijela i razloge tih odluka".

Drugim riječima, iz Izjave se može shvatiti kako je grješka sa samostanom i zemljištem napravljena još 1999. , i to od strane Države, i da su sada hrvatskim biskupima na čelu s kardinalom Bozanićem jednostavno vezane ruke. DORHSituacija po kojoj Bajićev DORH mora „spašavati" hrvatske interese ugrožene Katoličkom Crkvom je bez presedana, do jučer nevjerojatna, i kao takva politički katastrofalnaOvakva interpretacija izjave stalnoga vijeća HBK-a dakle vraća lopticu unazad na 1999. godinu s pitanjem je li uopće trebalo Katoličkoj Crkvi u Hrvatskoj predati samostan i zemljište u župi Dajli.

Bajić spašava situaciju?!?

Hoće li po pitanju samostana u Dajli hrvatska pravosudna tijela zaista i djelovati ostaje za vidjeti. Pojedini hrvatski mediji izvijestili su o nekim neslužbenim najavama iz DORH-a u tom smjeru, no dosadašnja praksa kaže da su šanse za nešto konkretno male. DORH je na čelu s Mladenom Bajićem svoju učinkovitost pokazao jedino kada je trebalo proganjati hrvatske branitelje i vjerojatno su daljnje aktivnosti DORH-a više stvar političke procjene može li se trenutno stanje iskoristiti, Politička štetaVeć sada je sigurno da je Katolička Crkva u Hrvatskoj predajom samostana talijanskim benediktincima i „bankrotom" Porečko-pulskom biskupijom pretrpjela izuzetnu političku štetu, a možda otvorila i Pandorinu kutiju budući da bi navodno mogli uslijediti slični novi zahtjevi u dijelovima Hrvatske koji su bili pod talijanskom vlašćuali s drugim političkim ciljevima od onih koji bi bili poželjni. Uostalom, uopće situacija po kojoj Bajićev DORH mora „spašavati" hrvatske interese ugrožene Katoličkom Crkvom je bez presedana, do jučer nevjerojatna, i kao takva politički katastrofalna.

Već sada je sigurno da je Katolička Crkva u Hrvatskoj predajom samostana talijanskim benediktincima i „bankrotom" Porečko-pulskom biskupijom pretrpjela izuzetnu političku štetu, a možda otvorila i Pandorinu kutiju budući da bi navodno mogli uslijediti slični novi zahtjevi u dijelovima Hrvatske koji su bili pod talijanskom vlašću. Nakon svega što se čulo ovih dana bit će vrlo teško objasniti hrvatskoj javnosti ulogu kardinala Bozanića u od pape imenovanoj tročlanoj kardinalskoj komisiji, pogotovo što su se dobrano raširile glasine da se zagrebački nadbiskup uskoro sprema nastaviti svoju službu u Vatikanu. Potaknuti vjerojatno i tim glasinama mnogi su već postavili pitanje u čemu se onda razlikuje Katolička Crkva u Hrvatskoj od hrvatskih političara, kada jedni i drugi na isti način žrtvuju hrvatske interese.

Vjernost Vatikanu i hrvatskome narodu

Dovoljno je prelistati naslove današnjih novina potaknute Izjavom stalnoga vijeća HBK-a da se shvate razmjeri cijeloga skandala. „Biskupi kao i Vatikan: Ode Dajla u Italiju, a biskupija Poreč u bankrot", „Porečko-pulska biskupija dio samostana prodala je još 1999.", „Na redu su Opatija, Lošinj, Krk", „Istarski svećenici hitno traže izvanredno zasjedanje HBK", „Hrvatska treba izmijeniti ugovore s Vatikanom"... samo su neki od naslova novinskih izvještaja, da o naslovima i sadržajima kolumni koje će uslijediti ovih dana i ne govorimo. Naravno, nije prvi puta da se Katolička Crkva našla na udaru medija u Hrvatskoj, štoviše, to je uobičajena praksa. Ali čitanjem komentara čitatelja na raznim portalima uočava se ovaj puta bitna razlika. Naime,za razliku od inače, danas je teško naći komentare koji bi branili službeno stajalište Crkve, odnosno Vatikana.

Osim nerazumijevanja hrvatskih vjernika, cijela afera izazvala je i duboke podjele unutar Katoličke Crkve u Hrvatskoj. Zbog crkvene hijerarhije i težine situacije u kojoj hrvatski dio Katoličke Crkve gotovo da i nema rješenja u kojem ne gubi, mnogi pripadnici Crkve nisu javno komentirali cijeli slučaj. Ipak, jasno je i iz onih izjava koje su došle do javnosti da se pod svaku cijenu morala izbjeći dvojba u kojoj se mora birati između Vatikana i svoga naroda. Grubo rečeno, posljedice slučaja Dajle duž linije su onoga što komunisti nisu uspjeli postići i pored svih svojih godina na vlasti i zbog čega je, na kraju krajeva, blaženi Alojzije Stepinac, suđen i ubijen. Alojzije Stepinac nije želio hrvatsku Katoličku Crkvu odvojiti od Vatikana, i zbog toga ga je komunistički režim dao maknuti. Njegovu politiku slijedili su kasnije svi njegovi nasljednici i cijela Katolička Crkva u Hrvatskoj, da bi sada, dva mjeseca nakon obilaska pape Hrvatskoj, pri čemu se i pomolio na grobu bl. Alojzija Stepinca, nad sav taj napor i žrtvu nadvila tamna sjena.

Slučaj sa samostanom u Dajli je unutarcrkveni problem. On je i pravni problem. Međutim, on je danas najviše od svega prvorazredni vanjsko- i unutarnje-politički problem. Zanemariti u njegovom rješavanju političku komponentu, barem što se nas u Hrvatskoj tiče, je isto kao i pokušati benzinom gasiti požar.

M. M.