U optužnici protiv Hadžića rat u Hrvatskoj tretira se kao građanski rat

Nakon što smo saznali da je haaško Tužiteljstvo odustalo od gonjenja Ratka Mladića za zločine koje je kao zapovjednik postrojbi JNA počinio u Republici Hrvatskoj, današnjim uhićenjem Gorana Hadžića haaška loptica se ponovo vratila u Hrvatsku. Amnestija SrbijeNe treba ni naglasiti da je u suštini potpuno nevažno za što će Hadžić kao osoba biti osuđen, kada se istovremeno u optužnici krivotvori međunarodna bit oružanog sukoba u Hrvatskoj, čime se Republika Srbija unaprijed oslobađa svake kriviceNo, i pored silnoga truda koji su već pojedini hrvatski mediji uložili u promidžbu temeljitosti optužnice protiv Hadžića, tekstopiscima novinskih članaka je "promaklo" ključno mjesto, a to je da se i u ovoj zadnjoj optužnici rat u Hrvatskoj tretira kao oružani, odnosno građanski sukob - a ne međunarodni.

Ne treba ni naglasiti da je u suštini zato potpuno nevažno za što će Hadžić kao osoba biti osuđen, kada se istovremeno u optužnici krivotvori međunarodna bit oružanog sukoba u Hrvatskoj, čime se Republika Srbija unaprijed oslobađa svake krivice. Pisci haaške optužnice protiv Hadžića na to su pomno pazili i u drugim aspektima optužnice, pa se Hadžića optužuje za niz zločina, ali se izbjeglo optužiti ga po članku 2 Statuta Međunarodnoga suda u Haagu.

Naravno, mnogima nespominjanje članka 2 Statuta Međunarodnoga suda u Haagu ne će puno značiti dok se ne objasni da se jedino u njemu spominju povrede Ženevskih konvencija iz 1949. godine. Te konvencije imaju međunarodni karakter i kroz članak 2 Statuta reguliraju međunarodne sukobe. Međutim, haaško Tužiteljstvo odlučilo je iz njemu naravno vrlo dobro znanih razloga da u Hrvatskoj svi ubijeni, zarobljeni, protjerani, raseljeni, deportirani, i sve srušeno, popljačkano i odvezeno u Srbiju, kao i koncentracijski logori u Srbiji u kojima su hrvatski zarobljenici mučeni i ubijani, a što se spominje u optužnici protiv Hadžića, nije pokriveno Ženevskim konvencijama koje reguliraju međunarodni sukob.

Već oprobani recept

Vrlo sličan pravni recept vidjeli smo u slučaju Šljivančanin, koji je upravo završio onako kako je završio - njegovim puštanjem na slobodu. S činjenicom da je Šljivančanin nakon 2/3 desetgodišnje kazne zatvora slobodan čovjek su mnogi upoznati. No, ono što se manje zna je međunarodno-pravni karakter prvobitne inačice optužnice protiv njega i suoptuženih, u kojoj je između ostaloga pisalo:

"Republika Hrvatska 25. lipnja 1991. godine proglasila svoju nezavisnost - čije je stupanje na snagu na zahtjev EZ-a odgođeno do 8. studenoga 1991. godine. Sva djela i propusti navedeni u ovoj optužnici su se dogodili u toku mjeseca studenog 1991. godine u općini Vukovar u Republici Hrvatskoj na području bivše Jugoslavije. Za sve vrijeme na koje se odnosi ova optužnica na području bivše Jugoslavije je trajalo stanje međunarodnog oružanog sukoba i sve osobe obuhvaćene ovom optužnicom kao žrtve su bile zaštićene Ženevskim konvencijama iz 1949. godine."

NamještanjeŠljivančanin je u prvoj inačici optužnice bio optužen, uz druge članke, i po članku 2 Statuta Međunarodnoga suda u Haagu koji se oslanja na Ženevske konvencije kojima se regulira međunarodni sukob. Ali, ne i osuđen. Naime, prije suđenja haaško Tužiteljstvo izmijenilo je optužnicu i sukobu u Hrvatskoj ukinulo međunarodni karakter, upravo na način na koji je to danas pravno postavljeno i u optužnici protiv Hadžića Shodno tome Šljivančanin je u prvoj inačici optužnice bio optužen, uz druge članke, i po članku 2 Statuta Međunarodnoga suda u Haagu koji se oslanja na Ženevske konvencije. Ali, ne i osuđen. Naime, prije suđenja haaško Tužiteljstvo izmijenilo je optužnicu i sukobu u Hrvatskoj ukinulo međunarodni karakter, upravo na način na koji je to danas pravno postavljeno i u optužnici protiv Hadžića. Naravno, ne treba dvojiti da su ovih dalekosežnih promjena optužnice protiv Šljivančanina bili svjesni još kada su se dogodile naši pravni eksperti za suradnju s Haaškim sudom, od kojih je jedan dogurao i do Pantovčaka, kao što ne treba sumnjati da su oni i u ovom trenutku svjesni i međunarodno-pravne jalovosti haaške optužnice protiv Hadžića.

Radi potpunosti, recimo kako se u optužnici protiv Hadžića Ženevske konvencije ipak navode na nekoliko mjesta, ali upravo s obrnutim ciljem od onoga što bi se očekivalo. Naime, optužnica protiv Hadžića se poziva na članak 3 Ženevske konvencije u kojem se odmah na početku naglašava da se ne odnosi na međunarodne sukobe. Drugim riječima, Tužiteljstvo je Ženevske konvencije upotrijebilo u optužnici protiv Hadžića jedino i samo da i na taj način odrekne sukobu u Hrvatskoj njegov međunarodni kontekst.

Slučaj Praljak i ostali

I na kraju, one koji će možda pomisliti kako u sudskoj praksi Haaškog suda nije saživio članak 2 Statuta morat ćemo odmah razočarati. Protiv HR možeIz optužnice protiv generala Praljka i ostalih: Sve vrijeme na koje se odnosi Optužnica, u BiH vladalo je stanje oružanog sukoba, međunarodnog oružanog sukoba i djelomične okupacije, u kojima su, u cijelosti ili djelomično, sudjelovali država RH i njeni organi vlasti, njene oružane snage i predstavnici, koji su se nalazili u oružanom sukobu s BiHZa dokaz ne trebamo ići daleko, dovoljno je zaviriti u haašku praksu kada se pišu optužnice protiv Hrvata, odnosno točnije rečeno Hrvatske.

U optužnici protiv Jadranka Prlića, Slobodana Praljka, Brune Stojića, Milivoja Petkovića, Valentina Čorića i Berislava Pušića članak 2 spominje se puno puta, dok u samoj optužnici između ostaloga, da ne bi bilo zabune, piše:

"Sve vrijeme na koje se odnosi ova Optužnica, u Bosni i Hercegovini vladalo je stanje oružanog sukoba, međunarodnog oružanog sukoba i djelomične okupacije, u kojima su, u cijelosti ili djelomično, sudjelovali država Republika Hrvatska i njeni organi vlasti, njene oružane snage i predstavnici, koji su se nalazili u oružanom sukobu protiv države Republike Bosne i Hercegovine i/ili ABiH i/ili bosanskih Muslimana na teritoriji države Republike Bosne i Hercegovine. Do svih djela i propusta koji se optuženima u ovoj Optužnici stavljaju na teret kao teške povrede Ženevskih konvencija iz 1949. godine i za koje optuženi snose odgovornost došlo je tokom tog međunarodnog oružanog sukoba i djelomične okupacije, s kojima su ta djela i propusti bili povezani."

Trebali još nešto dodati? Valjda ne treba - sve se čini toliko prozirnim i jednostavnim da nikakvo veliko pravno predznanje za razumijevanje politike pisanja haaških optužnica ne treba. Možda ostaje samo pitanje, zašto su o ovom svemu šutjeli i dalje šute moralne vertikale hrvatskoga društva koje jezde medijskom i javnom scenom već godinama, a da o domaćim pravnim ekspertnim divovima poput Ive Josipovića ili Vladimira Šeksa i ne govorimo?

M. M.