Kosor, Josipović i EU – konsenzus oko nepoštivanja hrvatskih zakona

Paradoksalno je da u ova vremena kada je kritično zaključiti u pregovorima s Europskom unijom poglavlje 23 - Pravosuđe i temeljna prava – naočigled cijele nacije i silno „principijelne" Europe cjelokupna hrvatska politička elita postigla javni konsenzus oko pitanja kojim se eklatantno krše elementarne zakonske odrednice. Danas, kada je bjelodano jasno kako su materijali od najvećeg nacionalnog interesa izlazili iz predsjednikova Ureda nakon 2000. godine mimo svih zakona i propisa, i tko zna sve s kakvim prepravkama bez provjere autentičnosti služili za svake vrste manipulacija, krivci za to i dalje su zaštićeni od svake odgovornosti. A svi nabrojani u naslovu ovoga teksta imaju u tome istaknutu ulogu.

Ništa novoga u HDZ-u - Jadranka Kosor Sanaderovim stopama

Pod naletima bijesa javnosti zbog sramotne haaške presude kojoj je tzv. brijunski transkript poslužio kao glavni temelj za političko montiranje optužbe o zajedničkom zločinačkom pothvatu, Jadranka Kosor je prvo izjavila kako je već počela istraga o načinu na koji je taj transkript mimo procedure završio u Haagu. No, kada je prvi šok hrvatske javnosti prošao, predsjednica hrvatske Vlade primila se umanjivanja značenja cijeloga slučaja, ustvrdivši kako nije govorila o pokretanju istrage o transkriptima već da je Vlada samo zatražila izvješće o radu vladina Ureda za suradnju s Haaškim sudom. Time je ponovila uhodanu praksu HDZ-ove vlasti uvedenu još za vrijeme Sanadera, da se u cilju gašenja političkih požara prvo velikim riječima hrvatskoj javnosti baci prašina u oči, a onda kada panika prođe nastavi kao da se ništa nije dogodilo.

Sjetimo se, primjerice, samo kako se Kosoričin prethodnik Ivo Sanader nakon jedne druge sramotne haaške presude, onoj Vukovarskoj trojki, prvo dao slikati u molitvi s majkama na vukovarskom groblju, prodavši pri tome i nekoliko „tvrdih" izjava hrvatskoj javnosti. Onda je sve to lijepo vrlo brzo zaboravio kako se ne bi slučajno zamjerio stranim čimbenicima i njihovim predstavnicima u Hrvatskoj.

Uostalom, kao da je bilo kakva istraga o brijunskim transkriptima Jadranki Kosor uopće danas potrebna. Sve se zna. Sve piše u novinama, i sve se vidjelo na televiziji. I tko je dilao transkriptima i tko je kasnije zataškavao cijeli slučaj. Zna se i tko je prvo potpisao odgovor Ureda predsjednika da je Vlada preuzela svu dokumentaciju iz djelovanja dr. Tuđmana, da bi dva mjeseca kasnije, kada se stvari više nisu mogle sakriti, u drugom dopisu naveo kako će Ured predsjednika u što kraćem roku dostaviti tražene dokumente, odnosno brijunski transkript. Radi se o Mesićevom predstojniku Ureda Davoru Božinoviću. Da, pazite sad, istom onome koji je kao „nestranačka osoba" zadnjom rekonstrukcijom izabran za ministra obrane upravo u Vladi Jadranke Kosor.

Sveučilišni profesor prava Josipović

Naspram opisane HDZ-ove prakse koju je, dakle, jednako kao Ivo Sanader nastavila Jadranka Kosor, predsjednik Ivo Josipović se barem u odnosima s javnošću kao političar čini ovaj puta poštenijim. On je odmah otvoreno rekao kako je irelevantno raspravljati o odgovornosti za to što je neki dokument dostavljen Haagu. Dokumenti su u Haagu, zadaća je izvršena, a problem što se pri tome kršio zakon nije problem, poručuje nam zapravo potpuno iskreno sadašnji predsjednik.

Zato ovom prilikom nećemo puno mi sami insistirati na predsjedničkim porukama. Neka si time što su Ivi Josipoviću zakoni o čuvanju državne tajne irelevantni i što je na mjesto predsjednika Republike došao kao sveučilišni profesor s Pravnog fakulteta u Zagrebu glavu razbijaju drugi, počevši možda od naše akademske zajednice. Nama će do daljnjega jedino ostati tajna kako netko može u jednom trenutku studentima predavati kazneno pravo i kazneno procesno pravo, a u drugome trenutku kao predsjednik države tih istih studenata javno cjelokupni hrvatski pravni sustav diskvalificirati kao irelevantan.

Pravosuđe i temeljna prava

Ovih dana ništa se ne javljaju europski činovnici i povjerenici s kritikama da Hrvatska ne zadovoljava elementarne kriterije iz Poglavlja 23 kada nije u stanju poštovati ni zakone poput onih o čuvanju državne tajne, odnosno sankcionirati one koji su te zakone prekršili. Ova šutnja raznih europskih predstavnika nameće neizbježne zaključke, jer su se inače vrlo rado javljali kada je trebalo reći da Hrvatska ne zadovoljava neki od „kriterija" za ulazak u EU i kada su posrijedi bile potpuno periferne teme. Slijedi da i Europska unija zakone u Republici Hrvatskoj shvaća slično kao i trojac Kosor-Josipović-Mesić, i da načela koja proklamira tijekom pregovora o poglavlju 23 imaju jedino dnevnopolitičku ulogu.

Čemu onda služe hrvatski zakoni, može se svatko na kraju svega pitati. Hrvatski zakoni su tu za male, obične ljude, za hrvatski narod kada treba vraćati preskupe kredite, kada treba osigurati učinkovitu ovrhu nad onima koji te iste kredite nisu u stanju vraćati ili kada treba naplatiti silne poreze, prireze i druga svakojaka davanja, sve do mjesečne pretplate za financiranje četničke propagande na HRT-u. Hrvati imaju onoliko temeljnih prava koliko ta prava ne smetaju stranim interesima. A Kosorice, Josipovići, i europski predstavnici su tu da tako bude i ostane, ne libeći se sada više ni javno prelaziti preko očiglednoga kršenja zakona, makar to bili i oni od vitalnih nacionalnih hrvatskih interesa.

M. M.