HDZ može izbjeći katastrofu samo ako ne bude jedini odgovor PravDi

Gledajući ovih dana s kojom lakoćom se predsjednik Republike igra s vladom Jadranke Kosor mačke i miša, ne možemo se oteti dojmu da imamo novoga apsolutnog pobjednika na hrvatskoj političkoj pozornici, Ivu Josipovića. Revolucionarni prosvjedi Facebookovaca praćeni izravnim prijenosima u svim hrvatskim medijima, opravdano nezadovoljstvo građana vješto usmjereno prema samo jednoj adresi, histerija i očaj kojima se pumpaju najšire mase, sve to pokazuje kako su politička djeca Komunističke partije Hrvatske preuzela potpunu inicijativu i da je sve spremno da se Hrvatska ponovo potpuno zacrveni, upravo kako je Ivo Josipović pred samo godinu dana i obećao.

Nekoliko tisuća tzv. Facebookovaca koliko se obično skupi navečer na prosvjedima nije ništa puno više od broja prosvjednika koji su se znali skupiti protiv imena Trga maršala Tita, a o kojima mediji gotovo da i nisu izvještavali. Ali za razliku od protivnika sramotnog imena jednog od najljepših zagrebačkih trgova, na kojem će hrvatska elita dočekati Papu Benedikta XVI, Facebook prosvjednici se ne zadržavaju na jednom trgu, sa strane. Ne, oni hodaju glavnom zagrebačkom ulicom. Oni zaustavljaju tramvaje i promet. Oni su avangarda i njih se pita što će biti večeras, dok policija trči za njima. Oni idu kao javni linč pred kuće i stanove političkih protivnika uputiti jasnu i nedvosmislenu poruku tko je prava vlast i što se može dogoditi onima koji joj se ne će pokoriti.

Na Josipovićevom odjelu nema ni trunke prljavštine. Ono je čisto, bijelo, maršalsko. On je taj koji može biti i tužitelj i sudac. Kao izravno izabran on jedini ima neupitni legitimitet. Ako on kaže da ljudi prosvjeduju jer su gladni, onda su ljudi gladni. Ako on kaže da za moguće nezaključenje pristupnih pregovora Europskoj uniji do lipnja netko treba odgovarati onda ima netko da odgovara u lipnju.

Međutim, sav taj Josipovićev sjaj i blještavilo nestali bi kada bi netko napokon skupio hrabrosti i rekao istinu. Ali pravu istinu, onoj kojoj narod vjeruje. Istinu koja odgovara na pitanje gdje smo dovedeni, i zašto smo dovedeni tu gdje jesmo. Da netko napokon preuzme odgovornost u hrvatskoj „stožernoj stranci" za ono što je krivo napravljeno i da kaže: Ne ćemo više tako, farse je bilo dosta! Mi smo krivi toliko, a drugi su krivi toliko. Treba li zaista u Saboru vidjeti u klupama ne-HDZ-ovsku dvotrećinsku većinu nakon sljedećih parlamentarnih izbora da se shvati da se i trenutno radi potpuno krivo? Ali za velike zaokrete, slažemo se, ako su uopće i bili mogući, sada je najvjerojatnije prekasno. Ipak, ima i drugih načina.

HDZ je godinama živio od toga da guši sve hrvatsko što kleptomanska središnjica nije kontrolirala. Umjesto da prigrli one koji hoće Hrvatskoj dobro, HDZ ih se zbog vlastite nečiste savjesti bojao, te ih je zato onda izolirao i do krajnjih granica marginalizirao. Tako smo se našli u ovoj pustoši, moralnoj i nacionalnoj krizi, izgubljenog identiteta i bez stvarne vjere u bolju budućnost. Ako u HDZ-u još išta misle promijeniti onda bi za početak trebalo biti jasno da sam HDZ ne može više biti jedini odgovor. Potrebne su nove inicijative koje će ljude okupiti po drugim osnovama. Na taj način HDZ ne će nipošto izgubiti glasove, oni su već za tu stranku na sljedećim izborima nepovratno izgubljeni. To je način da za HDZ izgubljeni glasovi ne budu izgubljeni za Hrvatsku. Ne može se vječno očekivati od ljudi da će birati između manjeg zla. Manje zlo su već nekoliko puta birali i to nas je dovelo tu gdje nas je dovelo. Na prag katastrofe. Ono što bi bilo dobro uvidjeti u ovom trenutku je da to što je većini biranja manjeg zla apsolutno dosta ne znači i da nužno mora pobijediti veće zlo, kako računa PravDa. Upravo obrnuto.

M. M.