Odbjegli Sanader: sad će nas Josipović još učiti i pravnoj državi

Godinama prije nego što je postao predsjednikom prof. dr. Ivo Josipović hrvatsku javnost podučavao je o neophodnosti suradnje s Haaškim sudom. Hrvatsko autodestruktivno ponašanje u odnosima s ovom međunarodnom institucijom nije, po Josipoviću, nikada imalo alternative. On i ostali medijski jurišnici godinama su punili uši hrvatskim građanima, gostujući u udarnim terminima Hrvatske televizije, da se u odnosima s Haagom ništa ne može drugo nego pokoravati, pokoravati i pokoravati. Sada kada je Šljivančanin, kroz još jedan u nizu presedana Haaškog suda, praktički pušten na slobodu, nismo čuli od predsjednika Republike ni ispriku, ni kajanje što je godinama sudjelovao u potpunoj pacifikaciji Hrvatske u odnosima s institucijom čiji rad izravno politički i pravno potkopava temelje hrvatske države.

Međutim, baš je slučaj Veselina Šljivančanina, vukovarskog krvnika i zločinca koji je prekršio sve moguće ratne konvencije, kao i sve dogovore 1991. godine s hrvatskom stranom i međunarodnim promatračima o pacifikaciji vukovarske bolnice, pokazao da se države mogu i moraju aktivno uključiti u rad Haaškog suda i uspješno braniti svoje interese. Po scenariju koji se da iščitati iz teksta „Presuda Šljivančaninu je i politička odgovornost Hrvatske" Ivane Petrović, Republika Srbija brzo je reagirala nakon što je Šljivančanin zaprijetio, zbog visoke mu odmjerene kazne, da će progovoriti o izravnoj umiješanosti najviših dužnosnika KOS-a u vukovarskom masakru nad hrvatskim zarobljenicima. Kao rezultat toga angažmana Veselin Šljivančanin nam se sada može ceriti u brk, jer su pravda i mi sami ponovo izigrani na najsramotniji i najgrublji mogući način.

I što nam na to sve ima reći prof. dr. Ivo Josipović? Iz njegovog ureda poručili su, citiramo, neovisno o presudi Šljivančaninu i neovisno o presudama neposrednim počiniteljima zločina u Vukovaru od strane Specijalnog suda u Beogradu, činjenica da nalogodavci tih zločina još uvijek nisu kažnjeni. Ma, nemojte nam reći, kao da to sami ne znamo. Kad smo već kod toga, zašto se onda aktualni predsjednik zalaže za povlačenje hrvatske tužbe protiv Srbije za genocid? No, problem je sada već puno banalniji. Sada već i oni rijetki optuženi za vukovarski zločin mogu biti sigurni da za svoj zločin ne će odgovarati u mjeri u kojoj bi odgovarali da su ubijali bilo koga na ovom svijetu drugoga osim Hrvata. Ili bolje rečeno, da su hrvatske interese brinula bilo koja druga politička elita na ovom svijetu, a ne ova domaća. No, mi imamo za predsjednika prof. dr. Ivu Josipovića, a major Šljivančanin će za dvije godine moći slobodno posjetiti Hrvatsku ako mu se baš hoće, a mi tu ništa ne ćemo moći.

No, sramotna presuda Suda u Haagu u Hrvatskoj je pala u drugi plan nepun dan nakon što je donesena. Jer, danas se cijela nacija bavi bivšim, i još jednom odbjeglim premijerom dr. Ivom Sanaderom. On je jutros, naime, osobnim vozilom utekao preko Bregane u Europsku uniju nakon što je saznao kako DORH u Saboru predlaže da mu se ukine saborski imunitet. Pa sada moramo slušati velike moraliste, à la Čačić i Milanović, čije stranke vrve aferama ali nikako da ijedna dođe do DORH-ovih „decision makera".

Međutim, vrhunac cinizma i osebujnog tumačenja procedure i zakona ponudio je, a tko bi drugi, nego nositelj PravDe i pravni ekspert za pitanje Haaga prof. dr. Ivo Josipović. „Ako je policija učinila propust, tražim Karamarkovu ostavku", grmi Josipović u hrvatskim medijima. Ako je Sanader pobjegao zbog nečije greške, onda će On inzistirati da se za to odgovara. No, veliki pravni stručnjak s Pantovčaka propustio je nama neukima objasniti kako bi on spriječio Sanadera u napuštanju zemlje kada ga još uvijek štiti zastupnički imunitet. Na koji način bi se to mogao ukinuti zastupnički imunitet bez odluke Hrvatskog sabora, osim ako Hrvatski sabor više ništa ne predstavlja u ovoj zemlji? Slično kao i Ustavni sud neki dan kada je donio presudu s kojom se predsjednik Josipović nije slagao zajedno s napaljenim sindikatima. Poštujući vrhunsku pravnu stručnost predsjednika Josipovića, koju često sam ističe kad nema argumenta za ono što govori, možemo jedino zaključiti da je vjerojatno u njemu prevladalo sjećanje na dane kad su vladali oni njegovi s «kapama koje nose poruku ljubavi i mira», pa za uhićenja, nakon kojih su često slijedila mučenja i smaknuća, nisu trebali pravni okviri – ta i sam tadašnji vrhovni vođa, vječiti uzor i najveći sin naroda i narodnosti je sugerirao sucima da se ne moraju držati zakona kao pijan plota.

Jasno je da će slučaj Sanader poslužiti za daljnje nagrizanje nesposobne i prestrašene Vlade Jadranke Kosor, jednako kao što je jasno da sve afere u Hrvatskoj imaju malo veze s iskrenom borbom protiv korupcije, već su prvenstveno poluge za političke pritiske i obračune. Isto tako je jasno da se opozicija uporno žuri doći na vlast svojevrsnim prevratom, odnosno izvanrednim izborima. Zašto? Pa najvjerojatnije zato što i sama zna da u jednoj normalnoj kampanji nema što ponuditi hrvatskim biračima, štoviše, kada bi građanima bile jasne njihove prave namjere bježali bi od njih kao vrag od tamjana. Zato se stvara histerija i kaos, na čijim valovima će se onda doći na vlast i opet imati odriješene ruke slično kao i 2000. godine. Samo će ciljevi ovaj puta biti revidirani, u skladu s trenutnim hrvatskim „dosezima". Uostalom, tko će više znati o revolucionarnim metodama od onih koji otvoreno baštine slavne tekovine jugoslavenske revolucije.

M. M.