Gdje se Josipoviću i Avangardi žuri?

Ne pada snijeg da pokrije brijeg, već da svaka zvijer ostavi svoj trag - upravo se to može reći za referendum protiv promjena Zakona o radu o kojem se naveliko pričalo prošli tjedan. A pričalo se naveliko jer je Ustavni sud Republike Hrvatske zaključio da nema potrebe raspisati referendum nakon što je Vlada odustala od izmjena Zakona. Po toj odluci, Vlada ne smije vrijedeće zakonske odredbe mijenjati sljedećih godinu dana.

Ovime je u vrlo kratkom roku Ustavni sud donio još jednu nepopularnu presudu za avangardne snage na hrvatskoj političkoj sceni. O prvoj presudi smo pisali neki dan. Naime, Ustavni sud zaključio je za Radomira Čačića da je bio u sukobu interesa kada je kao ministar tvrtkama s kojima je bio interesno povezan dodijelio 132 milijuna kuna državnih poslova. Slučaj s referendumom protiv promjena Zakona o radu drugačije je naravi, ali reklo bi se ništa puno složeniji.

Referendum je sporedan

Referendumsko pitanje koje je svojim potpisima podržalo više od 700.000 ljudi glasilo je: "Jeste li za zadržavanje važeće zakonske odredbe o produženoj primjeni pravnih pravila sadržanih u kolektivnim ugovorima." Ono što upada u oči je da ovo pitanje nije sadržavalo nikakav rok, pa nakon pozitivnog ishoda referenduma ne bi bilo jasno koliko dugo treba zadržati zakonske odredbe. Trajno? To se ipak čini malo nelogičnim za zakonska rješenja kada se i Ustav može mijenjati. 10 godina, jednu godinu, jedan dan?

Odluka Ustavnog suda i bez raspisivanja referenduma de facto je postavila stvari kao da je referendum uspio i kao da se njegova obvezujuća odluka mora poštovati sljedećih godinu dana. Malo ili puno, ovisi o ukusima, ali da je referendum raspisan, a referendumsko pitanje pobijedilo ne znamo po čemu bi bili pametniji. Opet bi se vjerojatno išlo do Ustavnog suda po odgovor na pitanje koliko dugo će referendumska odluka biti na snazi. No, sve to na kraju krajeva i nije važno, jer iz reakcija na odluku Ustavnog suda jasno je da je sam referendum bio tek sredstvo za ostvarivanje političkih ciljeva, prijevremenih parlamentarnih izbora.

Najglasniji u kritikama bili su sami tvorci referendumskog pitanja, sindikalni čelnici. Prije nego što počnu komentirati odluku Ustavnog suda oni su mogli naciji objasniti zašto su sastavili pitanje koje ostavlja stvari otvorenima za razna tumačenja. Ali, ne. U revolucionarnom zanosu optužili su Ustavni sud da je izigrao građane i narodnu volju. Predsjednik Hrvatske udruge sindikata Ozren Matijašević išao je toliko daleko pa je zatražio ni više ni manje nego ukidanje Ustavnog suda Republike Hrvatske. Cijelog, u paketu. Ako sud ne presudi kako nam odgovara onda ima da ga se ukida, je l' tako - a mi mislili da je to praksa iz nekih drugih vremena.

Sveučilišni profesor pao na najjednostavnijem pitanju

No, za to što nezavisnost sudstva i trodiobu vlasti ne poštuju sindikalni čelnici može se imati razumijevanja. Odluka Ustavnog suda odbacila je njihov referendum, za koji su organizirali tako spektakularno i uspješno prikupljanje potpisa. Zajamčenih godinu dana života važećeg Zakona o radu pošteno govoreći baš i nije puno nakon što se prikupilo toliko potpisa građana. Situacija, međutim, postaju puno ozbiljnije kada na trodiobi vlasti posrne sveučilišni profesor s Pravnog fakulteta i nositelj PravDe prof. dr. Ivo Josipović.

Prof. dr. Ivo Josipović poručio je ustavnim sudcima da bi on glasova drugačije od njih. Što je to nego izravno miješanje u rad Ustavnog suda od strane predsjednika Republike? To je ujedno i poruka da se odluke Ustavnog suda mogu i trebaju izravno komentirati bez rukavica, i da institucija Ustavnog suda u Republici Hrvatskoj i njegove odluke nisu vjerodostojne ako politika tako kaže.

I sve to dolazi od čovjeka koji je glavninu svoje političke karijere napravio na račun teze da se odluke Haaškog suda i ponašanje haaškog Tužiteljstva ne mogu dovoditi u pitanje i moraju poštovati ma koliko politički motivirane, čudne, nepravedne i duboko uznemirujući bile. Vidjet će se, uostalom, vrlo brzo ako presuda Gotovini i ostalima ne bude oslobađajuća koliko je Josipović kritičan, sada kao predsjednik Republike, prema Haaškom sudu. Već je vrlo znakovito oduzimanje činova i odličja Norcu i Glavašu, čime je, poslužimo se engleskim izrazom, očišćena paluba za oduzimanje činova i odličja generalu Anti Gotovini, neprijepornom simbolu Domovinskoga rata. Naime, ako smo oduzeli činove i odličja jednima, kako ćemo sad ne oduzeti drugima.

Do kada bez SDP-ovaca s lisicama na rukama?

U Hrvatskoj su nastupila vremena ozbiljnih događaja. Gospodarski zbog življenja na kredit Hrvatska loše stoji, političke elite potpuno su se diskreditirale, čeka se presuda u Haagu, a pregovori s Europskom unijom na samom su kraju. I, ne budimo naivni. Što god mislili o Europskoj uniji, a postoji niz razloga da prema njoj budemo krajnje sumnjičavi, hrvatsko približavanje ovoj organizaciji ne odgovara najviše upravo onima kojima su sve ove godine usta bila puna Europske unije. Njima treba kaotična i smušena Hrvatska, jednom nogom na Balkanu, drugom u 45., Hrvatska u kojoj se ne zna tko pije, a tko plaća.

Mnogi vjeruju da je Sanader morao otići na njemačku intervenciju zbog svoje umiješanosti u aferu Hypo. To je izazvalo lančanu reakciju pa sada gotovo svaki dan Remetinec dobiva novog stanara, vezano za malverzacije koje su išle preko HDZ-a. No, ako je Sanader, koji je na političkom planu napravio sve što je međunarodna zajednica tražila, morao zbog korupcije pokupiti kofere s premijerskog mjesta i pobjeći na vrat na nos, po čemu se onda drugi mogu više osjećati tako sigurnima. To što za sada niti jedna od SDP-ovih zvjerki nije snimljena s lisicama na rukama ne može trajati vječno. I to možda objašnjava žurbu i nervozu koja vlada u SDP-u i Uredu predsjednika, kada se čak i protiv javno iskazane volje međunarodne zajednice i kada smo na manje od godinu dana od izbora, nastoje pod svaku cijenu izazvati izvanredni izbori.

M. M.