Što se da iščitati iz službenih zabilješki

Rijetko autentičnu vijest vezanu za hrvatske vanjskopolitičke odnose objavio je u prošlu srijedu riječki Novi list. Radi se o prepričanoj službenoj zabilješki sa sastanka državnoga tajnika Davora Božinovića s čak trojicom britanskih veleposlanika. Naime, britanski veleposlanik u Hrvatskoj David Blunt, Sloveniji Andrew Page i Srbiji Stephen Wordsworth okupili su se službenom Zagrebu predstaviti odista originalnu ideju promoviranja Borisa Tadića kao lidera regije. Po njihovoj zamisli, srbijanski predsjednik Tadić trebao je svojim autoritetom pomoći pozitivnom ishodu slovenskog referenduma o arbitraži koji se održava 6. lipnja, promičući pozitivan stav prema njegovom prihvaćanju. Od hrvatske strane, kako je to diplomacija u stanju krasno formulirati, tražilo se da reakcija ne bude „snažno negativna". Ipak, ono što privlači posebnu pažnju u cijelom slučaju je činjenica da je službena zabilješka uopće procurila u novine.

Britanska prosrpska politika svima je već dobro znana. Stoga, ono što se može pročitati u članku iz Novoga lista po tom pitanju ne predstavlja neku osobitu novost. Možda je tek iznenađujuće koliko je daleko već u ovom trenutku britanska diplomacija spremna ići u promidžbi Srbije, pa čak i kroz ideje koje realno govoreći imaju malo šanse za uspjeh. Naime, teško je zamisliti da bi si ona strana u Sloveniji što promiče Arbitražni sporazum mogla dozvoliti da ju zastupa strani državnik, makar to bio srpski predsjednik, i makar srpski lobi imao primjetan utjecaj u slovenskoj službenoj politici. Uostalom, u trenutku kada je prijedlog izišao u javnost, slovenski premijer Borut Pahor ga je u potpunosti odbacio, a slovensko „Delo" tom prilikom je zaključilo: „Srbiji je sada možda nehotice, a možda i zbog nepoznavanja stanja u regiji, dodijeljena uloga regionalne sile od koje mnogo toga zavisi".

U zapisniku sa sastanka britanskih veleposlanika s hrvatskim državnim tajnikom spominju se i Sjedinjene Američke Države. Točnije, britanski veleposlanik David Blunt naveo je kako je dan prije razgovarao s američkim veleposlanikom u Hrvatskoj Jamesom Foleyem „koji podržava inicijativu". Međutim, američki veleposlanik ipak se nije pridružio sastanku s hrvatskim državnim tajnikom, što možda i nije toliko neobično za inicijativu koju vode Britanci, ali ipak ostaje kao činjenica. I inače, ovih dana ima dosta dvojbi oko stava Sjedinjenih Američkih Država prema britanskom prekrajanju političkih odnosa na prostoru bivše Jugoslavije. Radi li i Washington tako zdušno na stvaranju neke nove jugoslavenske regije kao i Britanci, ili ipak postoje razlike?

Bez velikih pretenzija da nešto možemo tvrditi sa sigurnošću, vezano uz curenje informacija iz hrvatskoga Ministarstva vanjskih poslova, ipak bismo primijetili da su do sada u Hrvatskoj u pravilu curili oni dokumenti i „dokumenti" koji prvenstveno nisu išli na ruku hrvatskoj poziciji i interesima. U ovom slučaju, međutim, situacija je potpuno suprotna. Vijest o britanskoj inicijativi i sve popratne podrobnosti koje su se o njoj mogle pročitati u Novom listu sigurno nisu mogle biti dočekane s velikim oduševljenjem u britanskom veleposlanstvu, ni prvom, ni drugom, ni trećem. Predstavnicima Njezinog Visočanstva sigurno ne može biti ugodno kada hrvatske novine otkrivaju njihovu političke namjere i bahatost rezerviranu inače za sastanke iza zatvorenih vratiju.

S druge strane, teško je vjerovati da bi se općenito potpuno pasivna i inferiorna hrvatska diplomacija usudila bilo što sama napraviti, a pogotovo pustiti službenu zabilješku s britanskim veleposlanicima u novine. Stoga se može pretpostaviti da je da je Ministarstvo dobilo mig izvana, ili da tamo vlada potpuna neodgovornost zbog čega cure i oni dokumenti koji ne bi smjeli curiti. Bilo kako bilo, ovih je tjedana bilo mnoštvo kontakata s predstavnicima Sjedinjenih Američkih Država, uključujući i one na najvišoj razini tijekom posjete premijerke Jadranke Kosor Washingtonu.

Široj javnosti to ne će puno značiti, ali zanimljivo je primijetiti kako je američki veleposlanik prije premijerkinog puta u Sjedinjene Američke Države za svoje opširno predavanje „Poboljšanje investicijske klime" izabrao upravo „Zagrebačku školu ekonomije i menadžmenta". Naime, ovu školu vodi dr. sc. Đuro Njavro, koji je tijekom predsjedničke kampanje javno podržavao prof. dr. Miroslava Tuđmana. Izbor Zagrebačke škole ekonomije i menadžmenta stoga ima političkih konotacija i teško može biti u skladu s ukusima kakve ima britansko veleposlanstvo u Zagrebu.

Govor „Poboljšanje investicijske klime" veleposlanika Jamesa B. Foleyja objavljen je u cijelosti na internetskim stranicama američkog veleposlanstva. Ono što odmah upada u oči je to da se za razliku od riječi Hrvatska, koja se u tekstu pojavljuje svako malo, riječ Balkan ne pojavljuje se niti jednom. U političkoj klimi kada već svi vodeći hrvatski političari nisu u stanju izreći rečenicu s imenom vlastite države a da odmah na dodaju i riječ regija, nespominjanje regije u predavanju na četiri stranice s temom hrvatske ekonomske budućnosti također ima političkih konotacija.

O američkoj politici možda je najbolje govoriti na temelju nedavnih washingtonskih razgovora. Nakon sastanka s Jadrankom Kosor iz ureda potpredsjednika Joea Bidena odaslano je priopćenje s više naglasaka. Tako se u njemu daje čvrsta potpora kandidaturi Hrvatske za članstvo u Europskoj uniji, kao što se toplo pozdravlja hrvatska suradnja sa Sudom u Haagu. Nigdje se tu ne spominje zajednički ulazak regije u Europsku uniju, a daje se i jasan znak protivljenja daljnjim manipulacijama s tzv. „topničkim dnevnicima". Istina, u priopćenju se pozdravlja suradnja Hrvatske na području jugoistočne Europe, gdje se poimenično spominju razni aspekti te suradnje sa Slovenijom, Srbijom, Kosovom i Bosnom i Hercegovinom. Međutim, i taj dio priopćenja duhom odudara od raznoraznih potpuno nekritičnih tekstova i inicijativa za bratstvom i jedinstvom sa Srbijom, kojih danas sve više i više ima u našim medijima, i iza čega nije teško prepoznati udruženi orjunaški i britanski rukopis.

Iz svega navedenoga, odgovor na pitanje imaju li američka i britanska strana istovjetne ciljeve i politiku trebao bi biti niječan. Druga je sada tema koliko je britanska politika u hrvatskom okruženju utjecajnija od američke. Zapravo, pravo pitanje trebalo bi glasiti kada će hrvatska politika sama napokon opet imati nekakvog utjecaja, a ne da sudbina građana Republike Hrvatske ovisi isključivo o odnosu snaga i interesa stranih čimbenika. No, dok to ne bude tako, morat ćemo se i dalje hvatati za slamke i iščitavati političke poruke u različitim šturim priopćenjima i procurjelim službenim bilješkama.

M. M.