Novi iskorak na području povijesnih znanosti

Kako izvještava Hina, 19. svibnja 2010. održana je u Zagrebu u Matici hrvatskoj rasprava na temu "Franjo Tuđman 1922. do 1999. - deset godina poslije". Među ostalima govorili su prof. dr. Miroslav Tuđman, književnik Ante Stamać, predsjednik Matice hrvatske Igor Zidić te povjesničari Ivo Banac i Ivica Lučić. Već i iz Hininog izvještaja može se zaključiti kako je raspon izlaganja bio od onih zanimljivih pa sve do onih, kako bi se to reklo, vrlo originalnih.

Tako se mora čestitati povjesničaru Ivi Bancu. On je, 15 godina od političkih intervencija vezanih uz zaustavljanje prodora Hrvatske vojske prema Banja Luci, uspio doći do potpuno novih zaključaka koje prije još nismo imali prilike čuti. Uspjeh je odista vrijedan pažnje, uzme li se u obzir čega smo se kroz sve ove godine imali priliku naslušali u raznoraznim Latinicama, Otvorenima, Nedjeljama u 2, odnosno pročitati u mnogobrojnim napisima našeg nadasve istraživačkog tiska, a vezano za Domovinski rat.

Do "američkog diktata" za prekid akcija kojima bi se ulaskom u Banja Luku "potpuno porazilo Radovana Karadžića" došlo je, naime, po najnovijem objašnjenju i tumačenju Ive Banca, zbog mnogih zločina počinjenih u vojno-redarstvenim akcijama "Bljesak" i "Oluja". Ovakav iskorak na području povijesne znanosti odista nismo očekivali ni od prof. dr. Banca, pa nam se zato iz vijesti Hine učinio vrijednim posebnog isticanja.

U svakom slučaju, u Banja Luku Hrvatska vojska 1995. godine nije ušla na američku prijetnju NATO-ovim zračnim snagama, i tu neosporno prof. dr. Ivo Banac ima pravo. Bit će da je srpska vojska u gradove u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovine, kao primjerice u Vukovar i Srebrenicu ulazila bez i jednog ratnog zločina, jer ako se prihvate novoizvedene Bančeve premise još će netko pomisliti kako su zapadni čimbenici u ratovima na području bivše Jugoslavije imali dvostruke standarde. Pa bi ispalo da se hrvatskim snagama prijetilo zračnim udarima kada je trebalo dokinuti san o Velikoj Srbiji i potpuno promijeniti politički odnos snaga u širem području, a da se srpskim snagama nije prijetilo i kada su šireći Veliku Srbiju činile najgnusnije ratne zločine zabilježene u Europi od 1945. godine.

No, teorija o dvostrukim standardima sigurno ne može biti točna. Ipak je prof. dr. Ivo Banac predavao niz godina povijest na prestižnom američkom sveučilištu Yale i on bi se da je bilo što sličnoga uočio zasigurno, kao jedna od najistaknutijih hrvatskih moralnih vertikala, prvi pobunio i nešto poduzeo.

M. M.

Rasprava o Franji Tuđmanu u Matici hrvatskoj

Zagreb, 19. svibnja 2010. - Franjo Tuđman jedini je hrvatski političar koji je uspio dobiti rat i stvoriti državu, rečeno je na današnjoj raspravi "Franjo Tuđman 1922. do 1999. - deset godina poslije" u Matici hrvatskoj u kojoj su znanstvenici i povjesničari govorili o povijesnoj ulozi prvoga hrvatskog predsjednika.

O Franji Tuđmanu među ostalim su govorili Miroslav Tuđman, književnik Ante Stamać, predsjednik Matice hrvatske Igor Zidić, povjesničar Ivo Banac, Ivica Lučić i dr.

Miroslav Tuđman rekao je da je nastanak novih država na europskom tlu od 1990. rezultat demokratizacije međunarodnog poretka, a ne podivljalih nacionalizama.

Istaknuo je da je Franjo Tuđman, kao povjesničar, znao da Jugoslavija kao država onog trenutka kad se u njoj uspostavi višestranačje više ne može opstati jer će svaki narod tražiti svoju slobodu.

Tuđman je negirao da je Franjo Tuđman bio opsjednut Banovinom Hrvatskom kao pitanjem teritorijalnog razgraničenja, nego Banovinom Hrvatskom kao načelom konstitutivnosti hrvatskoga naroda u BiH. Istaknuo je kako je Franjo Tuđman bio svjestan da Hrvatska "neće odlučivati kakva će biti BiH, nego će to odlučiti međunarodna zajednica, a zadaća Hrvatske je da poziciju Hrvata učini što povoljnijom u pregovorima".

Govoreći o naciji i nacionalnom suverenitetu, Tuđman je rekao da je načelo povjesničara i državnika Franje Tuđmana bilo da međunarodni poredak treba biti uređen na načelu suvereniteta te da Europa treba biti savez suverenih država, zbog čega je došao na udar kritike međunarodne zajednice.

Govoreći o plusevima i minusima Franje Tuđmana, povjesničar Ivo Banac rekao je da "nije njegova zasluga, nego njegova velika sreća" što je predsjedao Hrvatskom u trenutku njezina osamostaljenja, čemu je pridonio i odmogao. Pridonio je jer je promicao program nezavisnosti, a odmogao jer je u početku bio sklon oklijevanju i dogovaranju s Slobodanom Miloševićem i JNA, rekao je. Smatra da se Tuđman nije proslavio s modelom privatizacije, da je sigurnije vodio zemlju u završnici ratnog razdoblja, ali, rekao je, to je bilo lakše uz stratešku pomoć SAD-a i drugih zapadnih sila.

Pozitivnim je ocijenio činjenicu da se nije dao zavesti planom Z-4, a negativnim što su u vojno-redarstvenim akcijama "Bljesak" i "Oluja" učinjeni mnogi zločini, "što je dovelo do američkog diktata za prekid akcija, onemogućilo pad Banje Luke te totalni poraz Radovana Karadžića".

Temeljnim prijeporom u Tuđmanovu razdoblju smatra to što je Hrvatsku "uvukao u velikosrpsku mrežu prekrajanja našega i susjednog prostora, posebice u BiH".

Predsjednik Matice hrvatske Igor Zidić podsjetio je da je Matica hrvatska Tuđmanu od 1967. do 1971. bila prijateljsko pribježište i mjesto iz kojega je počeo njegov politički rad. Istaknuo je važnost Tuđmanovih ideja o pravu svakog naroda na samoodređenje i stvaranje vlastite nacionalne države te na ideju pomirbe.

Hina