Uz jučerašnji prilog „Iz Beograda na beogradskom"

Budući da priloge priređujemo i po nekoliko dana u naprijed i onda objavljujemo oko 18 sati s datumom sljedećeg dana promaklo nam je da je poveznica u jučerašnjem prilogu „Iz Beograda na beogradskom" na članak sa srbijanskoga portala Blic Online prestala raditi tijekom istoga dana kada smo prilog objavili. Sa samim tekstom „Iz Beograda na beogradskom" nismo posebno žurili jer je u hrvatskoj diplomaciji vrlo česta pojava da se naši predstavnici nastoje što bolje asimilirati u sredinu u kojoj su se našli, umjesto da predstave zemlju iz koje su došli i, ne daj Bože, zastupaju hrvatske nacionalne interese. Tragom nestanka razgovora s hrvatskim veleposlanikom u Republici Srbiji na portalu Blic Online naišli smo na priopćenje Ministarstva vanjskih poslova RH izdano tijekom jučerašnjeg dana u kojem se navodi da Željko Kuprešak nikada nije dao intervju novinarki Biljani Tasić za rubriku „Kako žive stranci u Beogradu", već da je novinarka Tasić zamolila veleposlanika Kuprešaka za razgovor o Hrvatima u Srbiji u svrhu provođenja ankete. Dakle, velika razlika je u pitanju, nije se radilo o intervjuu nego o razgovoru.

Zbog zbunjujućeg karaktera tekst priopćenja Ministarstva vanjskih poslova prenosimo u cijelosti, kako bi ga čitatelji sami mogli proučiti. Tako primjerice u priopćenju hrvatskoga Ministarstva se kaže kako su izneseni stavovi u Blicovom tekstu isključivo zaključak autorice teksta i ne predstavljaju mišljenje veleposlanika. Ipak, iščitavajući priopćenje više puta nismo uspjeli naći dio iz kojeg bi zaključili da Željko Kuprešak nije rekao ono što ga je novinarka citirala. Zato donosimo i integralnu inačicu sada povučenoga teksta s portala Blic Online, a ne skraćenu kao jučer, kako bi naši čitatelji opet sami procijenili o čemu se pričalo i čemu se tu općenito radi. (mm)

Prilog 1.

Priopćenje MVPEI vezano uz intervju veleposlanika Republike Hrvatske u Republici Srbiji Željka Kuprešaka objavljen na internetskom portalu „Blic online" 1. svibnja 2010.

Vezano uz navodni intervju veleposlanika Republike Hrvatske u Republici Srbiji Željka Kuprešaka objavljen na internetskom portalu „Blic online" 1. svibnja 2010. godine pod naslovom „Hrvatski ambasador: Beograd je izmislio prepune kafane", autorice Biljane Tasić, a koji su prenijeli neki hrvatski mediji, Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija želi priopćiti slijedeće.

Veleposlanik Republike Hrvatske u Republici Srbiji Željko Kuprešak nikada nije dao intervju novinarki Biljani Tasić za rubriku Kako žive stranci u Beogradu.

Novinarka Tasić zamolila je veleposlanika Kuprešaka za razgovor o Hrvatima u Srbiji u svrhu provođenja ankete. Uvijek otvoren za medije, a posebno kada se radi o Hrvatima u Srbiji, veleposlanik je govorio o njihovom današnjem statusu i položaju u toj zemlji.

Naglašavamo da ni prije a niti tijekom razgovora nije bilo riječi o tome da će razgovor s veleposlanikom biti objavljen u formi intervjua. Sve iz razgovora s veleposlanikom izvučeno je iz konteksta i iskorišteno za formu intervjua bez veleposlanikove autorizacije i znanja. Izneseni stavovi isključivo su zaključak autorice teksta i ne predstavljaju mišljenje veleposlanika Republike Hrvatske u Republici Srbiji.

Dodajemo i da je gore navedeni tekst demantija Veleposlanstvo Republike Hrvatske u Republici Srbiji već poslalo redakciji lista „Blic".

Mario Dragun
Glasnogovornik

Prilog 2.

Hrvatski ambasador: Beograd je izmislio prepune kafane

"Beograd je izmislio prepune kafane u podne i to u radno vreme kad ceo grad pije kafu u ogromnim količinama, liže sladoled i ogovara Vladu kako ništa ne ume da organizuje kako valja." Tako bi Hrvati ukratko opisali Beograd i Srbiju. Kako žive u Srbiji, da li su zadovoljni kvalitetom usluga, saobraćajem, kulturnom ponudom, za Blic online govori ambasador Hrvatske Željko Kuprešak. "Ko god dođe u Beograd, progovori beogradski" .

"Ja sam recimo iz Vinkovaca i kao student sam došao u Zagreb, ali mi je trebalo između deset i petnaest godina da uspostavim kontakt sa Zagrepčankama i Zagrepčanima", počinje priču ambasador Hrvatske.

"To je vrlo teško, jer oni teško i retko prihvataju ljude. Ovde je sasvim drugačija situacija, niko te ne gleda popreko i svi te odmah prihvate. I to je ono što je prelepo. Dok u Zagrebu nije tako. Tamo se još uvek zna ko je stari purger, ko je stari Zagrepčanin, zna se ko su Dalmatinci, ko su Slavonci, a ko Hercegovci".

Dobar provod

U ovom trenutku Hrvati koji dođu u Srbiju ne idu mnogo dalje od Beograda.

"Odu još možda u Novi Sad i Suboticu. To su tri glavne destinacije Hrvata - kaže ambasador Kuprešak.

Ljudi iz Hrvatske najviše vole da dolaze u Beograd zbog provoda, jer je to nešto što je u Zagrebu na dobrom glasu. Generalno mišljenje koje vlada je da se u Beogradu može dobro zabaviti i pojesti, a da je zabava najbolja na svetu. Druga grupa su mladi ljudi koji dolaze na festival Exit u Novi Sad i treća su oni koji dolaze na koncerte.

"Mnogo Hrvata sam video kada je svirao Sting, AC/DC. Bilo je tu dosta zagrebačkih registracija, mada se oni meni ne jave kada dođu u Srbiju, jer nisu u obavezi. U ovom trenutku još ne dolaze na skijanje, koliko ja znam, niti idu u onom turističkom smislu da putuju po Srbiji, već je prevashodno razvijena neka vrsta zabavnog turizma", objašnjava ambasador Kuprešak.

Saobraćaj - katastrofa

"Saobraćaj u Beogradu je katastrofa, to je jedan užas - kaže kroz smeh ambasador Kuprešak.

"Veoma je intenzivan u odnosu na Zagreb. Zagreb je jedan miran, austrougarski grad, a u Beogradu se živi 24 sata dnevno. U Beogradu ne možeš da izađeš na ulicu a da nije gužva. Bilo da je dva, tri ili deset ujutru, bilo da je subota ili nedelja, ili praznik, ulice su pune, saobraćaj cirkuliše. Ali to samo pokazuje jednu živost", dodaje on.

Što se tiče drugog saobraćaja, Srbija i Hrvatska su relativno dobro povezane, osim što nema direktne linije Beograd-Dubrovnik i Beograd-Zagreb. Ali radi se i na tome.

"Znate, u ekstenzivnom razvoju zemlje svega fali. I danas koliko god da je Zagreb napravio sve moguće prstene što se saobraćaja tiče, krkljanac automobilskog saobraćaja i dalje se vidi. Ono što je vrlo bitno i za Zagreb i za Beograd jeste to da se javni prevoz dovede u red i da dobro radi. Jer to je osnovna stvar svakog velegrada. Tim pre što je Beograd od Zagreba veći tri puta. Bilo bi lepo imati i podzemnu i nadzemnu železnicu. A i velegrade koji se služe vozovima. Tako da su trolejbusi i tramvaji prevozna sredstva nekog prošlog doba, ali su oni i dalje potrebni. Ipak, potrebniji je metro. Jer su brze linije neophodne, kao i veći broj mostova", objašnjava njegova ekselencija.

Odlična hrana

Među Hrvatima vlada mišljenje da je Beograd veliki centar za šoping, ljudi vole da dođu i da kupuju u novim tržnim centrima koji su odlični i izgledaju svetski.

"Ipak, cene garderobe nisu niže nego u Londonu ili Beču, čak su i više, što je šteta, jer je i to velika šansa za Beograd da razvije šoping turizam. Čuo sam da su cene odevnih predmeta veoma visoke, ali sve ostalo je jeftinije. Hrana je jeftinija, a vi imate najbolju hranu na svetu. Najbolje i najukusnije meso, kao i voće i povrće. To je danas teško naći u svetu. Posebno ste srećni jer je voda odličnog kvaliteta", kaže Kuprešak.

Svi Hrvati hvale restorane i kažu da ne postoji nijedan restoran u Beogradu koji ima lošu hranu. Niti ko izađe gladan i nezadovoljan. Vina su takođe lepa, pogotovo ona bela. Rakije su nadaleko čuvene i poznate - kajsijevača, dunjevača, šljivovica...

"Kajmaka, sireva, šunke, pršute, ćevapa, pljeskavica, pogača, ajvara, turšije, ma svega imate", dodaje ambasador Kuprešak.

A veliki broj ljudi voli da dođe baš zbog toga.

"Meni prijatelji kada dođu često kažu: "Ajde, vodi nas na neku dobri klopu". I ja znam da gde god da ih odvedem, jednostavno ne mogu da fulam, ovde je sve OK", kaže sa osmehom ambasador.

"Postoji dosta restorana internacionalne kuhinje, ali to nije naročito privlačno. Ljudi uglavnom traže domaću kuhinju. Ali meni prijatelji kažu: "Mani to, hoćeš li da me odvedeš na ćevape, malo kajmaka".

Kulturni život

Kulturni život je veoma intenzivan - pozorišta, izložbe, performansi, festivali, to je jedna od prednosti ove zemlje i ono po čemu je Beograd prepoznatljiv. I šalje svetu sjajnu poruku.

Hrvati najviše vole da idu u Jugoslovensko dramsko pozorište, ali i da gledaju opere u Madlenianumu. Česte su i promocije hrvatskih pisaca koje posećuju. Pa ipak, Hrvati možda najviše vole da idu na splavove, pogotovo na Blek panters, koji ima pozamašnu reputaciju u Hrvatskoj.

"Ono što je mene impresioniralo kada sam prvi put došao ovde, negde oko Božića, jeste to što su knjižare bile pune na Badnji dan, i ljudi su kupovali knjige za poklon. Meni je bilo dovoljno da shvatim kakav duh ima ovaj narod, jer čak ni u Zagrebu ne možete naći subotom po podne da neko kupuje knjige. Ali to me je oduševilo", iskren je ambasador Kuprešak.

Sport

Hrvati vole da plivaju, sada mnogo ljudi džogira na Adi ili kod Kalemegdana. Tu je i golf teren koji je veoma dobar, pa čak i Hrvati iz Zagreba dolaze samo zbog toga u Beograd - da bi igrali golf. Ipak, fudbal i košarku najviše treniraju.

Škola i obrazovanje

Deca diplomata idu uglavnom u privatne škole, jer je to šansa koju svakako treba iskoristiti. U Beogradu postoje američka, engleska, francuska i nemačka škola.

"Što se biznismena tiče, to ne bih znao tačno da kažem, jer to ipak nije toliko jeftino, pa zavisi od finansija. Pohađanje internacionalnih škola nije pravilo, jer je školstvo ovde odlično i nema razloga da se menja. Razlog zbog koga decu šalju u privatne škole nema veze sa kvalitetom obrazovanja, već je to mogućnost koju treba iskoristiti. Naime, deca tako veoma brzo nauče jezike. Dete, na primer, govori hrvatski, ali u isto vreme razume i srpski i bosanski i crnogorski, i ide, recimo, u francusku školu gde uči sve na francuskom, a tamo ima i još jedan dodatni strani jezik, na primer engleski. To je veoma veliko bogatstvo i sjajna prilika da obrazujete dete. Za četiri ili pet godina, koliko traje mandat, dete nauči četiri ili pet jezika, a to je danas velika prednost. Pogotovo za tako male narode kao što smo mi", objašnjava ambasador Kuprešak.

Što se vrtića tiče, svi Hrvati svoju decu šalju u državne vrtiće i tu nema razlike.

Šta Hrvati misle o Srbima

Hrvati o Srbima misle da su veoma veseo i prijatan narod, dobri domaćini i širokogrudi. I svi oni koji dolaze ovde, dolaze zbog toga što Srbi znaju da se zabavljaju.

"Srbi su dobri prijatelji. Kada jednom stekneš prijateljstvo sa Srbinom, to je zauvek. Takođe, potpuno su opušteni i normalni, vrlo lako se komunicira sa njima. Bio sam nedavno na ragbi utakmici gde je Srbija igrala protiv Hrvatske. I oduševio sam se! Ti momci imaju kulturu ponašanja i kulturu prepoznavanja različitosti i poštovanje. A to je veoma velika stvar", objašnjava njegova ekselencija.

Sličnosti

"Slični smo po tome što volimo da se veselimo, jedemo, da pijemo vino i mislimo da sve znamo - nabraja ambasador Kuprešak.

"Jako smo politizovani, sve znamo o politici, fudbalu i košarci. Znamo kakva bi morala da bude strategija u utakmici, zašto levi bek nije igrao malo više povučeno ili ofanzivno. Strategija nam je primerena do kraja i ne samo nama, već i Crnogorcima i Bosancima i Makedoncima", objašnjava on.

Srbi i Hrvati su slični i po tome što ne poštuju ono što se dogovore, bar kada je zakon u pitanju.

Razlike

"Razlike među Srbima i Hrvatima su uzrokovane istorijom, jer su narodi živeli pod dva različita mentaliteta. Hrvati pod austrougarskim, a Srbi pod turskim. Zagreb je jedan grad koji kada ga pogledate izgleda kao mali Beč. Tu su i verske razlike, kao i razlike u ishrani. Hrvatska je mediteranska zemlja, gde je zastupljena riba, a ovde se jede uglavnom meso", objašnjava ambasador Kuprešak.

Ogromna razlika se vidi i u arhitekturi.

"Mada, mislim da će razlike vremenom biti sve manje jer proces globalizacije sve više uzima maha. I razlike među mnogo većim civilizacijama i narodima su izbrisane, a kamoli među nama", dodaje on.

Emocije i religija pre svega

Oba naroda su dosta religiozna, što potvrđuju i istraživanja koja pokazuju da ljudi u Srbiji najviše veruju Crkvi, vojsci, pa tek onda političarima. Slična je situacija u i Hrvatskoj, ljudi najviše veruju Crkvi.

"Primećuje se da narod počinje da biva apolitičan i da se bavi sobom, kako da nađe što bolji posao, kako da preživi, bavi se nekim egzistencijalnim stvarima, što je negde i bolje. Dobro je što prestaje da vlada jedna ostrašćenost politikom i javlja se jedna osvešćenost", kaže ambasador Kuprešak.

Za Srbe važi da su jako emotivan narod i njega samo i emocije vode, a ni u svatove se sa emocijom ne ide, a kamoli u politiku.

"Svi smo mi srčani jer smo sa juga. A nas sve izbaci iz takta, na primer, kad na semaforu onaj ispred vas ne krene istog trenutka, odmah kreće stiskanje sirene, psovanje... Ali to i jeste ono što oslikava ime našeg regiona koje na turskom znači krv i med (bal-krv; kan-med). I to jeste tako, kroz našu celu istoriju samo je bilo ili krvi ili meda", kaže ambasador Kuprešak.

"Mi imamo sve, zdravu vodu, kvalitetnu hranu, odličnu zemlju, ostrva, možemo da se povežemo s kim hoćemo, samo treba da se oslobodimo nezadovoljstva, mrzovoljnosti i toga što nam ništa ne odgovara. Oba naroda vole da teraju inat, pa čak iako je to na njihovu štetu", završava njegova ekselencija.

Hrvati batale vožnju s proleća

"Srpkinje su prekrasne žene, to je činjenica, i to je jedan od brendova Srbije. Znam da svi mlađi Hrvati jedva čekaju da otopli i da se Srpkinje raskomote i da počnu da šetaju. Tada mnogi od njih prestaju da voze kola, jer, kako kažu, ne mogu da se koncentrišu, pa ne žele ni sebi ni drugima da ugrožavaju život", kaže kroz smeh ambasador Kuprešak.

Mladi nam odlaze

Zajedničko Srbima i Hrvatima je i to što sve više mladih odlazi iz zemlje u inostranstvo, i to talentovani ljudi koji uspeju u inostranstvu, a ovde ne mogu da se snađu. Dakle, nešto ne valja u zakonu. Takođe, oba naroda imaju nemaran odnos prema poslu, gradu, državi.

"Umemo da budemo i previše samokritični, i to bez razloga. Tu samo fali malo bolja organizacija, zakon, i malo više straha od posledica od kršenja zakona", ističe ambasador Kuprešak.

B. Tasić/Blic online