Držači ljestava

Svašta se može očekivati od hrvatskih medija, na to smo se uostalom navikli kroz sve ove godine. Međutim, možda je ipak bila iznenađujuća usuglašenost kojima su ubijanje civila po Bagdadu snimljeno s kamere američke helikopterske posade, a o čemu smo već prekjučer s gnušanjem pisali, interpretirano kao legitimna vojna akcija. U kolikoj je to suprotnosti s napisima o Domovinskom ratu u ovih desetak, ali i više godina ne treba valjda ni naglašavati. Isti ti mediji koji sada ne vide ništa spornog u masakriranju većinom slučajnih prolaznika na bagdadskim ulicama od strane američkih vojnika, u svakoj akciji hrvatske vojske tijekom Domovinskog rata naglasak su uporno godinama davali ratnim zločinima, a svaki ratni zločin težili prišiti svima po zapovjednoj uspravnici sve do državnog vrha. No, mi nismo od te sorte. Za nas je ratni zločin - ratni zločin, ma tko god da ga je počinio.

Za pitanje što je ratni zločin ne bi smjelo biti relevantno radi li se o hrvatskom, srpskom ili američkom vojniku. No, to nije ni blizu slučaj, u što smo se uostalom već dobro uvjerili kada su srpski počinitelji u pitanju. Nekima je izgleda dozvoljeno sve, a neki se ne mogu ni legitimno braniti. Možemo li uopće zamisliti situaciju koja bi nastala kada bi se pojavile snimke na kojima su hrvatski vojnici u Domovinskom ratu rade bilo što slično onome što smo vidjeli od strane američkih? Kojima je to, usput budi rečeno, očigledno uobičajena praksa. Bi li to onda bila opravdana uporaba sile? Ne bi, naravno. Međutim, i dalje će se zbog nekoliko izoliranih incidenata pribijati na stup srama istinski blistavi Domovinski rat, u kojem je kada se uzme u obzir broj uključenih ljudi i razmjer ratnih operacija, s hrvatske strane počinjeno izuzetno malo zločina.

Istovremeno, isti ti koji sudjeluju u političkom obračunu s Domovinskim ratom svjesno i namjerno iskrivljuju činjenice kada treba amnestirati američke vojnike za nešto što nema nikakvog opravdanja. I to čak u situaciji kada je sve snimljeno kamerom montiranom na strojnicu iz koje se puca, uključujući zvučni zapis međusobnih razgovora helikopterskih posada i zapovjedništva. Takvu lakoću ubijanja nismo još nikada imali prilike vidjeli na nekim snimkama.

Treba zato reći kako se oduvijek smatralo da su oni koji lopovima drže ljestve jednako krivi kao i oni koji ulaze kroz prozor. Zato oni koji danas opravdavaju ono što smo vidjeli na bagdadskim ulicama nisu zaslužili da ih se naziva ničim drugačijima od onoga kako treba nazvati američke vojnike koji su počinili sva ona ubojstva. I oni, koji nam danas tumače kako se udobno zavaljen u naslonjač može pucati iz strojnice helikoptera po svemu što se miče na ulici ispod tebe, odgovorni su za ono što se događa i što će se nastaviti, i što je krivo i u svojoj osnovi zlo. I dok još možemo imati nekakvog razumijevanja za logiku američkih medija i njihovih vojnih analitičara, za hrvatske, nakon svega što smo ovih godina od njih pretrpjeli, sigurno ne možemo. Nimalo.

M. M.