Doprinosi hrvatsko-haaških kozmopolita
Nakon što su odvjetnici generala Ante Gotovine doslovno raskupusali optužnicu i zaključili svoju obranu skrativši pri tome listu svjedoka obrane na pola, haaško suđenje za zajednički zločinački pothvat ušlo je, kao završetak farse, i u predizborne vode. No, za početak, što se tiče obrane generala Gotovine treba reći kako nikakvih zabuna nema. U Zagreb je u ponedjeljak 28. rujna stigao glavni Tužitelj reciklirati iznova i opet famu o nepostojećim topničkim dnevnicima, ne bi li se ipak izmišljeno i imaginarno pretjerano granatiranje Knina prišilo političkim igrama prvom na optuženičkoj klupi. Dobro, to će proći kako će proći, ništa nas ne može zapravo uvjeriti da generalu Gotovini nije već napisana presuda. Ono oko čega se ovdje spotičemo i o čemu ćemo govoriti je način na koji se sada nastavlja suđenje. I da odmah bude potpuno jasno prije nego što nastavimo s onim što imamo za reći, za svu trojica, Gotovinu, Čermaka i Markača, stoji da nikada nisu trebali otići u Haag, jer pod ovim zemaljskim nebom za to nema i nije bilo ikakvog povoda, osim najvulgarnije politike.
Kozmopoliti koji "još jednom spajaju Europu"
Hrvatski kozmopoliti i Europejci otvorili su u subotu 26. rujna izložbu slika sirotog Vlahe Bukovca u Gemeentemuseumu u Den Haagu, ulicu dvije od Međunarodnog suda za zločine u bivšoj Jugoslaviji na adresi Churchillplein 1. Nadahnuti i izuzetni, kakvi samo oni mogu biti, organizatori ove prvorazredne svinjarije skupili su "maestralne portrete, raskošne i ljupke ženske aktove, alegorijske prizore poput Gundulićevog sna" u sklopu "sjajne suradnje muzejskih ustanova" iz Den Haaga i Zagreba.
Ljubitelji onoga što spaja Hrvatsku s Europom u Den Haagu bili su očekivano vrlo sposobni krčmajući sredstva, a od koga drugoga, nego od nas hrvatskih poreznih obveznika, pa je ovu nadasve po sramoti povijesnu izložbu svojim sredstvima podržalo Ministarstvo kulture, zagrebački Gradski ured za kulturu i Privredna banka Zagreb, ova zadnja nekada hrvatska a sada, vrlo uspješna u kreditiranju, talijanska banka.
S nakaradnosti uživanja u hrvatskoj umjetnosti u Den Haagu na nekoliko koraka od suđenja Hrvatskoj kao ideji ovdje bi završili da nisu iskočile pri tome dvije ikone hrvatske političke scene, jedna uz drugu, Nadan Vidošević i Ivo Sanader. Obojica, iz privatnih kolekcija, haaškoj izložbi slika Vlahe Bukovca pridodali su djela i iz svojeg fundusa. Kako ganutljivo i humano. Kako kozmopolitski.
Treba li reći više, treba, ali prije toga isplati se čuti što su hrvatske novine poetskog zabilježile ovom prilikom.
"Prvi put javno je izložen akt "Ružičasti san" iz nekadašnjega Kraljevskoga dvora u Beogradu, potom slike iz Narodnoga muzeja."
Ma, bravo!
A izložbu "Vlaho Bukovac - kozmopolitski Hrvat" je otvorio - ta, dam - hrvatski ministar kulture Božo Biškupić, i sam poznat po marljivom skupljanju hrvatskih umjetničkih djela, financiranju hrvatskim novcima četničkih spomenika pod krinkom "antifašizma", i doniranju vlastitih sredstava za piramidicu u ulici Hrvatske bratske zajednice.
Predsjednik i predsjednički kandidat
Sada kada ćemo se ostaviti ljubitelja umjetnosti Nadana Vidoševića, Ive Sanadera i Bože Biškupića, ostalo je baviti se sukusom zadnjih haaških sudskih perverzija. Ovaj posao nije ugodan niti lak, budući da se prvi od nabrojanih, kao slučajno, našao na listi obrane generala Čermaka. Da nam svojim neokrnjenim autoritetom kaže što smo mi bili. Kojeg sarkazma! Štoviše, nije samo on kao predsjednički kandidat krenuo svjedočiti, nego će to ponovno učiniti u Den Haagu i trenutni predsjednik Republike Hrvatske.
Haag, Haag, Haag, Nadan i Stjepan. Bolje ne znaju, bolje ne mogu, i najvažnije, bolje ne žele. Biti predsjednikom, kad nisu svjedoci. U Domovinskom ratu sudjelovale se stotine tisuća ljudi, ali samo ova dvojica svoj izričaj i mjesto našli su u haaškim perverzijama kako bi nam bili predsjednici. Što je s našim mrtvim prijateljima, što je s našom djecom, nije važno. Dok je Hrvatska u Haagu, iza Nadana i Stjepana će se prašiti. A mi ćemo još malo ostarjeti maštajući o slobodnoj i perspektivnoj Hrvatskoj.
Blago siromašnima duhom jer je njihovo kraljevstvo nebesko.
M. M.
{mxc}