Čovjek koji se za kamere znao buditi rano ujutro
Kao jedan od mogućih kandidata na sljedećim predsjedničkim izborima sve više spominje se i ime Milana Bandića, gradonačelnika glavnog grada Republike Hrvatske i možda najvećeg od svih poduzetnika u našoj zemlji, odnosno, kako to domaći beskičmeni mediji običavaju u zadnje vrijeme isticati, i regiji. Radi se o čovjeku kojem su demokratski izbori Lijepe Naše u više navrata usrećili s godišnjim proračunom težim od milijardu eura za kojeg, kako nam se dan za danom pa tako godinama lijepo dokazuje, nikome ne treba polagati račune. To su dakako uočili i drugi dotepenci što jezde hrvatskom političkom scenom, posebice oni iz stranke s najbolje organiziranom mrežom podružnica u Gradu, pa se junak ove priče na zadnjim lokalnim izborima našao na prvom mjestu gradske izborne liste, ali odostraga. Drugim riječima, postalo je jasno kako je sadašnji gradonačelnički mandat Milana Bandića što se njegove stranke tiče ujedno i zadnji i da nešto treba poduzeti. A ako se ne može više biti prvi u Galiji, možda se može u Rimu?
Kvalitete Milana Bandića nisu što se nas tiče mnoge, ali isto tako nas nitko baš puno ni ne pita za mišljenje. Na izborima je uredno i premoćno pobjeđivao glasovima građana grada u kojem većina ima potrebu istaknuti kako nisu došljaci, već pravi Zagrepčani - što god im to značilo i za što god im to bilo važno. Gradonačelnik je osebujnosti zagrebačkog duha zarana dobro shvatio, kao što je dobro shvatio kako je najvažnije po medijima ponavljati lako pamtljive parole. Parole su ono o čega se živjelo za vrijeme komunizma, pa zašto mijenjati loše navike kada ih se umjesto toga može dobro upregnuti.
A za vrijeme komunizma se i kralo na sve strane. Državno i društveno značilo je - možeš nosit kući, nije ničije. Zagrebački holding živo je remek djelo u tom smislu, pa svaki dan u medijima sklonim onima što bi htjeli biti Bandić umjesto Bandića možemo čitati pikanterije o poslovanju ovog poduzetničkog raja. Štoviše, od kada smo s planske prešli na tržišnu privredu novaca nikada nije bilo više. Tisuće, milijuni, milijarde kuna, uvijek ima u nepresušnom vrelu, a što god prljavštine isplivalo u medije gazda Bandić zna neutralizirati. I tu zapravo dolazimo da jedine stvarne kvalitete koju smo mi uočili kod prvog čovjeka Grada Zagreba, a to je da se za razliku od konkurencije kada treba u stanju probuditi u vrlo rano jutro. I onda otvoriti neku renoviranu ulicu i dionicu ceste "kako bi građani nesmetano došli na posao". Nakon ovakvog iskaza majčinske brige, kojeg već u jutarnjim vijestima prenesu svi mediji, ima li pripadnika radničke klase spremnog zamjeriti što su radovi koštali puno previše, a kooperantima opet upala sjekira u med? Jasno, nema. I zato je Bandić tu gdje je, i zato ga ljudi vole i biraju. On je naš, on je kao i mi.
Kao što smo već rekli, problem je nastao u trenutku kada je Milan Bandić dobio konkurenciju unutar vlastite stranke. Ipak, da bi se postalo predsjednikom Republike trebat će se naći parole na koje ne pada samo društvo iz zagrebačkih kvartova. A i nove kooperante, pa se trenutni Bandićev obilazak Hrvatske i bližeg susjedstva može i tako tumačiti. Koliko će u tome biti uspješan ostaje za vidjeti, no nemamo sumnje kako bi u slučaju pobjede na predsjedničkim izborima Milan Bandić cijelu Hrvatsku rado vidio kao jedan veliki holding. Dobra vijest za kooperante, naravno, a za nas ostale - teško.
M. M.
{mxc}