Vrlo stvarna milijarda kuna potrošena na vrlo virtualno unapređivanje školstva

 

Pisac ovih redova uvijek je imao osjećaj kako je Hrvatska bogata zemlja, samo... Samo se novac nerazumno troši, a država koristi kao pokriće za basnoslovne zarade i privatne interese. Možda najbolji primjer bezgraničnog rasipanja je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, koje je od besplatnih udžbenika napravilo posao stoljeća za neke nakladnike, a u unapređivanje hrvatskog obrazovnog sustava informatičkim tehnologijama unazad četiri godine uspjelo je potrošiti nevjerojatnih milijardu kuna. Baš ova zadnja milijarda omogućila je glavnom i odgovornom za sve spomenuto objavljivanje teksta s valjda jednim od najvećih budžeta u nekom znanstvenom časopisu ikad. Tako je ministar Dragan Primorac, nogometaš, nekadašnji ljubitelj Thompsonovih koncerata u Čavoglavama, vrsni forenzičar i lučonoša DNA analize u Hrvatskoj, dobio stranicu prostora za promociju svojih uspjeha u prestižnom časopisu Science. (Radi se o cijenjenom svjetskom znanstvenom časopisu s vrlo širokim spektrom tema.)

HDZ-ov ministar, za čije se javne istupe brine šest dobro plaćenih PR-ovaca, pohvalio se u Scienceu svjetskom auditoriju projektom umrežavanja osnovnih i srednjih škola, đačkih domova i knjižnica; postavljanjem elektronskih obrazovnih sadržaja iz matematike, kemije, fizike i biologije; jedinstvenim hrvatskim proizvodom kojim je osigurano povezivanje otočnih škola s kopnom najsuvremenijim videokonferencijskim sustavom; dodatnim obrazovanjem nastavnika za informatičke tehnologije; 280 škola opremljenih pametnim pločama osjetljivim na dodir na koje se može projicirati slika iz računala. Sve su to projekti koji su Hrvatsku trebali učiniti valjda Primorčevim "društvom znanja", kao da se znanje stječe zurenjem u računalne zaslone i surfanjem Internetom, a ne staromodnim učenjem i klasičnim grijanjem stolca. Kao da računala mogu zamijeniti knjige, nastavnike i strpljivi rad, i kao da će baš svatko pasti u trans kada čuje pojam škola na Internetu. Evo, mi u trans nismo uspjeli pasti, iako većinu slobodnog vremena provodimo na Internetu, i uostalom, samo postojanje našeg medija dugujemo upravo ovoj svjetskoj računalnoj mreži.

 

 

Što se sve samo moglo s milijardu kuna? Mogao se ostvariti gotovo savršen program stipendija i poticaja za uspješne učenike, studente, nastavnike i profesore, nešto što Hrvatskoj godinama i uporno nedostaje. Ili, moglo se kroz četiri godine vrlo pristojno plaćati dodatnih 2.500 ljudi u sustavu školstva, visoke naobrazbe i znanosti. Ali umjesto toga, plaćani su američki proizvođači procesora i čipova, tajvanski slagatelji matičnih ploča i kineski sastavljači tipkovnica, a naši stručnjaci u tisućama napuštali su Hrvatsku. Pa tko ne bi u SAD blizak proizvođačima računalne opreme poželio da i druge zemlje krenu hrvatskim stopama? Tko ne bi žrtvovao stranicu u prestižnom znanstvenom časopisu u nadi da će i neke druge države svoje školstvo krenuti unaprijediti na isti virtualni način kao i naša jedina Hrvatska?

Za milijardu kuna mogla se u našoj zemlji povesti medijska kampanja u korist znanja, učenja i cijenjenja nastavnika takvih razmjera da bi ona u očaj i jad bacila i potpuno zasjenila sve marketinške kampanje mobilnih operatera i proizvođača piva zajedno, a s kojima je već godinama prezasićen hrvatski medijski prostor. Ali onda ne bi imali naciju što troši silno vrijeme i novac za igranje s finskim, korejskim, američkim i njemačkim pokretnim telefonima i naciju posebno dragu stranim vlasnicima hrvatskih pivovara, već bi imali naciju u kojoj se cijeni znanje i rad. Imali bi možda i generaciju zdravo postavljenih mladih ljudi spremnu danas sutra povesti Hrvatsku u društvo najrazvijenijih zemalja svijeta i u Scienceu objavljivati prave znanstvene članke.

Milijarda kuna poreznih obveznika je veliki novac, ali od njega ne ostaje ništa jednom kada se potroši na virtualna dobra i isprazne vizije primjene informatičkih tehnologija. Nažalost, da bi to postalo bjelodano svima, elektroničkoj školi ministra Primorca nije dovoljno isključiti struju i vidjeti što se dogodilo. Naime, s ovom virtualnom školom ili bez nje stvari se ne mijenjaju, pa nitko ne bi ni primijetio da li je ima ili nema. Treba nešto bolje smisliti, ali mi na žalost jednostavno ne znamo više što.

M. M.

{mxc}

Pet, 8-11-2024, 18:03:02

Potpora

Svoju članarinu ili potporu za Portal HKV-a
možete uplatiti i skeniranjem koda.

Otvorite svoje mobilno bankarstvo i skenirajte kod. Unesite željeni novčani iznos. U opisu plaćanja navedite je li riječ o članarini ili donaciji za Portal HKV-a.

barkod hkv

Komentirajte

Zadnji komentari

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

AKT

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2024 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.