Što može, a ne će učiniti premijer Sanader
Gužva oko slovenske blokade hrvatskih pristupnih pregovora Europskoj uniji imala je i dobre strane. Naime, prvi puta smo čuli iz usta vladajućih hrvatskih političara kako se parola "Europska unija nema alternativu" ipak može preispitati. Šteta što se to dogodilo pri kraju pregovaračkog procesa kada ova novopronađena kritičnost i više nema puno što za promijeniti - ali bolje ikada, nego nikada - reći će mnogi. I dok je neke skretanje s bezalternativnog europskog puta vjerojatno iskreno razveselilo, kao primjerice predsjednika Republike Hrvatske Stjepana Mesića čija jedina politička konstanta sve ove godine bila iz petnih žila gurati Hrvatsku na Balkan, dr. Ivi Sanaderu zadnji razvoj događaja zasigurno ne može biti i nije po volji. Njegov jedini uspjeh kojem je podredio apsolutno sve drugo - primanje Hrvatske u EU, polako ali neumitno se udaljava od ostvarenja, dok je situacija u zemlji zbog svjetske ekonomske krize sve teža i teža. U takvim uvjetima može se postaviti pitanje što uopće može učiniti premijer Sanader?
Jedan od odgovora na ovo pitanje razmotrit ćemo ovdje, iako čisto sumnjamo kako će se događaji razviti u smjeru o kojem ovdje govorimo. Naime, u vremenu kada se prioriteti moraju mijenjati, svaki političar pokušava naći i gurati nove prioritete. Normalni odabir u situaciji kada je Hrvatska odbačena od svih bili bi nacionalni interesi. Naravno, pod pretpostavkom da su političaru koji traži nove prioritete nacionalni interesi bliski i prirodni, a ne da u njemu izazivaju strah i nelagodu.
Već na slovenske ucjene ako se sjetimo nacionalnih interesa lako je naći brz i učinkovit odgovor. Dovoljno je razmotriti ponovno uvođenje ZERP-a, ili još puno bolje - budući da je ZERP bio plod nekakvih trulih ustupaka - proglašenje epikontinentalnog pojasa. Nema sumnje kako bi sada kada su pregovori s Europskom unijom našli u slijepoj ulici na samu najavu hrvatskog razmatranja uvođenja epikontinentalnog pojasa naši europski "partneri" skočili kao opareni, a da ne pričamo o panici koja bi nastupila na talijanskoj strani koja ima ipak veću težinu od slovenske. Ne bi se čudili kako bi nakon prvih šokova, natezanja i pritisaka, uz ustrajnost Hrvatske rezultat svega bio naglo deblokiranje pregovora s našom zemljom i njezino ubrzano primanje u Europsku uniju.
No, zaokret o kojem ovdje govorimo je općenitiji i značio bi da se za svaku važniju odluku ne ide više u strana veleposlanstva po mišljenje. Dakle, to bi značilo zamjeriti se donekle dosadašnjim gazdama, ali nisu li strani čimbenici izigrali Sanadera jednako kao što je on izigrao hrvatske interese i želje - zato im ništa ne duguje. Štoviše, u vremenu ekonomske krize i velike zemlje sve su zaokupljenije svojim problemima i svađama, tako da u igri s velikim ulozima ne će biti previše interesa i vremena za Hrvatsku. Štoviše, potraje li recesija još neko vrijeme naći ćemo se začas u situaciji - spašavaj se tko može! A kriza svom snagom kuca i na hrvatska vrata i uskoro će se tek hrvatska Vlada naći pred pravim kušnjama i izazovima.
Naravno, da bi se premijer Sanader mogao okrenuti hrvatskim nacionalnim interesima trebao bi napraviti prvo zaokret u samoj zemlji i osloniti se na snage kojima su nacionalni interesi prioritet. To bi odista bio drastičan korak, jer bi se umjesto obračuna i sabotiranja onih koji misle hrvatski sada premijer Sanader odjednom trebalo s takvim krugovima uspostaviti suradnju. Zapravo, upravo su predsjednički izbori činili kao zgodno točka oko koje bi moglo doći do zaokreta, pa je čak bilo i nekih pokušaja da HDZ podrži kandidata koji ne pripada današnjoj političkoj nomenklaturi, u kojoj svako svakoga drži u šaci. Sličan zaokret naspram političkih nomenklatura napravio je svojedobno dr. Franjo Tuđman pa danas imamo državu. Uz neku novu sličnu kampanju možda bi Hrvatska dobila napokon svoj puni smisao kao nacionalna država hrvatskog naroda, a ne ovo što je danas - europska sprdnja s političarima s kojima svatko radi što god hoće. No, kao što smo rekli i u naslovu, teško je na žalost vjerovati da bi Sanader bio čovjek koji bi po ovom pitanju išta htio i znao promijeniti.
M. M.
{mxc}