Neka se ministrica pogleda napokon u zrcalo i preuzme odgovornost za kulturnu politiku koju vodi

Ako se netko ponadao da će sramotna predstava u kazalištu Kerempuh nagnati najodgovornije zamisliti se kakvu kulturnu politiku vode –zadržavajući na mnogim ključnim mjestima politički postavljene kadrove – prevario se. Iako se HDZ-ovi ministri ispričavaju svako malo, ako je netko pomislio da će se ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek ispričati za uprizorenje ubijanja živih suvremenika u kazalištu koje između ostalih financira Ministarstvo kulture RH – što se može i podvesti pod kazneno pravo i poticanje na ubojstvo – prevario se. Ministrici Obuljen u cijelom skandalu bez presedana – a koji sad već danima potresa hrvatsku kulturnu scenu jer nije bilo odgovarajuće reakcije nadležnih - jedinim spornim vidi sadržaj „huškačke“ kolumne od 30. siječnja dr. sci. Ivice Šole, „koju su prenijeli mnogi portali“.

Kako nas ministrica vraća u „nepovratno nestalo vrijeme“

„Diskurs i retorika spomenutog članka pripadaju jednom drugom, srećom nepovratno nestalom vremenu“, poručuje u svojemu pismu, zamjenjujući teze, ministrica, potvrđujući da nema namjeru bilo što promijeniti. A upravo je politika koju vodi njeno ministarstvo dovela do toga da javnim prostorom i financiranjem, kada je kultura u pitanju, dominira ideološko jednoumlje i politički aktivizam iz onog drugog vremena. Zato, upravo suprotno, ne da to vrijeme nije nestalo, nego nam se vratilo i to na svoj vrlo vulgaran način. Kultura u Hrvatskoj ne samo da se u javnom rakursu sve manje doživljava kao hrvatska, nego se sve manje uopće doživljava kao bilo kakva kultura. Pojam umjetničke slobode pretpostavlja da govorimo o umjetnosti, a ne o primitivizmu i ideološkom teroru, a sloboda kao univerzalna vrijednost uvijek pretpostavlja da se njome ne ugrožavaju slobode drugih.

I zato, neka se ministrica Obuljen napokon pogleda u zrcalo i odgovori na pitanje tko je najodgovorniji za krajnje porazno stanje i smjer u kojem hrvatska kulturna scena ide. Žao nam je, naravno, što u Ministarstvo kulture države koju smo većina nas toliko željeli devedesetih – nakon što smo mislili da su neka vremena nepovratno nestala – sada 2018. godine dolaze neprimjerena pisma i poruke kao i ozbiljne prijetnje. Da, jasno nam je da to smeta ministricu, kao i vrlo iskreno i nas, te smatramo to vrlo tragičnim i žalosnim. No, da se ministrica i jednom malo zamislila kako je onima kojima su na pozornici nabili svinjske glave i onda ih poubijali, kako se oni osjećaju kao ljudi, kako je njima kada se pojave u javnosti, onda bi možda dala bilo kakvu naznaku da se širenje mržnje ne će izravno ili neizravno u budućnosti financirati novcem Ministarstva kulture. Umjesto toga, ministricu izgleda smeta tek još ono malo glasova upozorenja koji se uspijevaju u našim medijima probiti, implicirajući im govor mržnje zbog čega i njih vjerojatno treba ušutkati. Baš kao u prošla vremena.

O. Barišić

PRILOG: Pismo ministrice Nine Obuljen Koržinek kolumnistu dr. sci. Ivici Šoli

Poštovani gospodine Šola,

u vezi s činjenično neutemeljenim i uvredljivim tvrdnjama o ulozi Ministarstva kulture i mojoj osobnoj u kontroverzama oko nedavno postavljene Pirandellove predstave “Šest likova traži autora” u režiji Olivera Frljića, moram ponoviti kako diskurs i retorika spomenutog članka pripadaju jednom drugom, srećom nepovratno nestalom vremenu.

Vremenu totalitarnog sustava u kojem ni redatelj ne bi mogao slobodno realizirati svoj umjetnički projekt, niti biste Vi, gospodine Šola, kao kritičar o njemu mogli suditi.

Slijedom ignoriranja činjenice da gradska kazališta financiraju njihovi osnivači, a u ovom konkretnom slučaju Grad Zagreb, zanimljivi su učestali pokušaji da se Ministarstvu kulture i meni kao ministrici silom nametne uloga umjetničkog supervizora ili čak cenzora, pogotovo u slučajevima svjetonazorskih neslaganja.

Nije zadaća ni Ministarstva ni ministrice da odabire koje će predstave postavljati, koji će se filmovi snimati, da arbitrira o granicama umjetničke slobode ili dobrog ukusa ili pak o tome u kojoj je mjeri angažirana umjetnička intervencija nerazdvojiva od njezine estetske kvalitete.

O estetskoj vrijednosti izvedbe trebaju suditi kazališni kritičari, teatrolozi, dramaturzi i svi oni kojima je to posao. Na kraju, odgovornost za uspjeh ili neuspjeh svoga programa, te opravdanost trošenja javnog novca trebaju preuzeti naručitelji i producenti umjetničkih projekata. Ako se pak netko osjeti nedolično apostrofiran ili uvrijeđen, ima pravo zatražiti i dobiti zasluženu zadovoljštinu.

U svemu tome zadaća je Ministarstva odgovornim i savjesnim ulaganjem javnog novca osigurati prostor umjetničkog stvaranja, dostupnost umjetničkih djela i mogućnost kritičke prosudbe umjetničkog čina svim građanima ove zemlje. I da je Ministarstvo osiguralo novac za ovaj ili neki drugi projekt, konačan pravorijek dala bi kao i uvijek publika, a arbitriranje s pozicija izvršne vlasti u demokratskoj državi ne smatram prihvatljivim rješenjem.

U konkretnom slučaju, gospodine Šola, napisali ste da sam osobno počinila zločin. To je vrlo ozbiljna kvalifikacija. Napisali ste da je “Plenkovićeva Vlada, konkretno ministrica kulture Obuljen” financirala pojedinačnu predstavu i time počinila zločin, što je notorna laž. Da Vam je stalo do istine, podatak ste kao profesionalni novinar mogli vrlo lako provjeriti na internetskoj stranici Ministarstva kulture gdje su dostupni svi podaci o financiranju za 2018. godinu.

Zbog Vaše huškačke kolumne koju su prenijeli mnogi portali danima u Ministarstvu kulture primamo neprimjerena pisma i poruke kao i ozbiljne prijetnje. Kad već pišete o zločinu, promislite na trenutak što Vi radite takvom kolumnom u kojoj svjesno obmanjujete javnost.

Ministrica kulture RH Nina Obuljen Koržinek

POVEZNICA

Kolumna Ivice Šole objavljena u Slobodnoj Dalmaciji (30. siječnja 2018.)