1) Da li bi oni ikada s istim žarom izražavali danima svoje uvrede na račun petorostrukoga ubojice da se ne radi o generalu Hrvatske vojske?2) Zar ni približno 2000 branitelja koji su pokazali potpunu psihičku rastrojenost završivši svoj život digavši ruku na same sebe nisu bili dovoljni da se shvati da dio braniteljske populacije ima ozbiljnih problema za koje nisu samo oni krivi?
3) Da li su oni koji su danas najglasniji ikada digli glas protiv ubojica tisuća njihovih sugrađana u Domovinskom ratu, ili su procijenili ih se to što te ubojice danas mirno žive zbog nekoga razloga ne tiče?
4) Po čemu je hrvatsko društvo u cjelini može biti tako potpuno sigurno da ničim nije doprinijelo slučaju Korade, kada samo već godinama mirno svjedoči sistematskom ocrnjivanju Domovinskog rata i njegovih sudionika, pogotovo onih istaknutijih?
5) Ne postoji li mogućnost da je general Korade potpuno poludio, a ne da se njegovo ponašanje proglašava tipičnim za njega i ljude s kojima je ratovao?
6) Nije li slučaj Korade jedva dočekan od nekih da se nastavi po starom, umjesto da bude shvaćen alarm za hitne promijene?
Naravno, od onih kojima su ova pitanja upućena nikada ne ćemo dobiti odgovore kojima bismo se nadali. Ali ipak, pitamo.
M. M.
{mxc}