O 'cjelovitoj kurikularnoj reformi'

Jedna od rijetkih „ozbiljnih“ tema koje su se tijekom izmjene vlasti pojavile u hrvatskim medijima bila je sudbina prijedloga reforme nacionalnih kurikuluma kojima bi se obuhvatilo cjelokupno srednje školstvo u Republici Hrvatskoj. Bilo je zanimljivo pratiti koliko je, danas opozicijskim političarima i medijskim centrima moći, bilo važno ovu reformu zadržati na kolosijeku i nakon promjene vlasti. Motive nije teško pogoditi. Kako danas školujemo djecu, takva će Hrvatska biti za dvadesetak godina. Sjetimo se samo Šuvarove reforme i uvođenja usmjerenog obrazovanja koja je imala trajnih negativnih posljedica na sposobnost Hrvatskeu pridruživanju tehnološki razvijenim zemljama.

Ambicije reformatora hrvatskog školskog sustava u ovoj zadnjoj iteraciji bile su otpočetka velike. Početkom 2015. radili su se ogromni pritisci kako bi mandat reformatorima trajao pet godina, odnosno kako bi se premostilo razdoblje očekivane promjene vlasti. Tako su i pojedini istaknuti članovi HDZ-a u prvi trenutak olako i nekritički zastupali ideju kurikularne reforme, koju je u zadnjoj godini svoga mandata, doslovno pet-do-dvanaest, pokrenula Kukuriku koalicija. Tek naknadnim pojašnjenjima je stav HDZ-a o ovom pitanju racionaliziran, te je poručeno kako će o ovoj reformi ova stranka imati svoj vlastiti stručni stav.

STEM

U smjernicama nove vlade premijera Oreškovića između ostaloga stoji:

„Zaustaviti pokrenuti proces trenutačne kurikularne reforme; napraviti reviziju strategije i korekciju nedostataka na temelju detaljne analize, uz sudjelovanje svih znanstvenih disciplina (posebno STEM [eng. Science, Technology, Engineering, Mathematics - znanost, tehnologija, inženjerstvo, matematika] područja) i zainteresiranih dionika“.

U odgovorima Domoljubne koalicije na upit MOST-a tijekom pregovora o sastavljanju nove vlasti daje se puna podrška razvoju STEM područja. Tako se između ostaloga na stav MOST-a:

Ne smanjivati satnicu iz predmeta iz područja prirodoslovlja i matematike, ne dozvoliti objedinjavanje predmeta fizika, kemija i biologija u jedinstveni predmet „prirodoslovlje“. Voditi računa o kvaliteti obrazovanja nastavnika koji predaju predmete iz STEM područja.

može pročitati odgovor Domoljubne koalicije:

DA, slažemo se. Poticanje tzv. STEM područja u cijelosti podržavamo i smatramo kako kontinuirano jačanje tih područja, na svim obrazovnim razinama, izravno ojačava konkurentnost Hrvatske. Smanjivanje satnice iz tih predmeta i objedinjavanje u jedinstveni predmet „prirodoslovlje“ izravno se protivi smjernicama programa Domoljubne koalicije. Smatramo kako bi tako opasno eksperimentiranje u hrvatskom obrazovnom sustavu prouzročilo dugoročno veliku štetu i nesagledive posljedice. Stoga se protivimo takvim tendencijama koje se pojavljuju u okviru „cjelovite kurikularne reforme“.

U nastavku donosimo nekoliko stvari koje bi trebalo znati o „cjelovitoj kurikularnoj reformi“, budući da se većina hrvatskih medija, kako je to uobičajeno, potrudila stvari što više banalizirati i ideologizirati. Naime, osim demagogije i televizičnosti, za „cjelovitu kurikularnu reformu“ važne su i činjenice. A one otkrivaju drugačiju sliku od one koja se želi javnosti predstaviti, pri čemu ćemo se mi sažetosti radi ograničiti za sada samo na neke njene aspekte vezane prvenstveno na STEM područje. No, ozbiljnih i teških problema ima nažalost i s drugim područjima.

Strategija obrazovanja, znanosti i tehnologije

Hrvatski sabor na sjednici 17. listopada 2014. donio je Strategiju obrazovanja, znanosti i tehnologije. U ovoj Strategiji na više mjesta navodi se kako je STEM područje ključno za tehnološki i gospodarski razvoj Republike EUVrijedi spomenuti i zaključke Europske komisije (Recommendation 2006/962/EC ofthe European Parliamentan doft he Council of 18 December 2006 on key competences for life long learning, Official Journal L 394 of 30.12.2006) koji jasno ukazuju na to da će u budućnosti matematika, fizika, kemija i biologija biti ključna temeljna znanja za cjeloživotno obrazovanje.Hrvatske, te da su to ključna temeljna znanja za cjeloživotno obrazovanje:

”Budući da je Europa suočena s novim kompetitivnim gospodarskim, ali i kulturološkim te drugim društvenim izazovima, u dokumentu Europske komisije vezanom uz strateško promišljanje obrazovanja naglašava se između ostalog da je od najranije dobi važno podjednako usvajati transverzalna i temeljna znanja i vještine iz prirodoslovlja, tehnologije inženjerstva i matematike (STEM). Ta su znanja i vještine nužni za snalaženje u tehnološki ovisnom društvu - za kasnije djelovanje unutar znanstvenih istraživanja, tehnološkog razvoja i služe kao čvrsta podloga za cjeloživotno učenje.”

Vrijedi spomenuti i zaključke Europske komisije (Recommendation 2006/962/EC ofthe European Parliamentan doft he Council of 18 December 2006 on key competences for life long learning, Official Journal L 394 of 30.12.2006) koji jasno ukazuju na to da će u budućnosti matematika, fizika, kemija i biologija biti ključna temeljna znanja za cjeloživotno obrazovanje.

No, unatoč svim tim dokumentima i vrlo jasnim preporukama, novi prijedlog kurikuluma, kao što ćemo vidjeti u nastavku, krenuo je u potpuno drugom smjeru. Ipak, prije toga recimo koju riječ o metodologiji rada i kako je taj kurikulum uopće nastajao.

Brzina pisanja kurikuluma

Unatoč u mnogim dokumentima isticanoj važnosti STEM područja, ekspertna radna skupina koja je vodila izradbu prijedloga svih kurikuluma imala je osam članova, od kojih je sedam iz društvenog područja i samo jedan iz znanstveno-prirodoslovnog područja. Međutim, i ovaj zadnji član samo je dijelom zapravo spadao u znanstveno-EksperimentMetodologija pisanja predmetnih kurikuluma, prema našim saznanjima, bila je potpuno nova i eksperimentalna, jer niti jedna europska i veća svjetska država koliko je poznato nema ovakve kurikulume. Spominjala se tek sličnost s kurikulumom Zapadne Australije, ali se i taj kurikulum zapravo znatno razlikuje od ovog hrvatskoga. Dakle, umjesto niza dokazanih europskih kurikuluma, bez ijednog opravdanja izabran je neprovjereni metodološki eksperiment.prirodoslovno područje budući da se geografija (zemljopis) ubraja pola u društveno, a pola u STEM područje.

Vrijeme pisanja Nacionalnog kurikuluma za srednjoškolsko obrazovanjebilo je rekordno kratko. U prvom razdoblju od samo tri mjeseca pisani su kurikulumi za gimnazije i strukovne škole, a onda se pristupilo pisanju predmetnih kurikuluma, također u roku od samo tri mjeseca. Pri tome, nije se uspjela sačuvati ni elementarna usklađenost između školskih i predmetnih kurikuluma. Tako se dogodilo da su pojedini predmetni kurikulumi napisani za dužu satnicu od one koju im predviđaju školski.

Metodologija pisanja predmetnih kurikuluma, prema našim saznanjima, bila je potpuno nova i eksperimentalna, jer niti jedna europska i veća svjetska država koliko je poznato nema ovakve kurikulume. Spominjala se tek sličnost s kurikulumom Zapadne Australije, ali se i taj kurikulum zapravo znatno razlikuje od ovog hrvatskoga. Dakle, umjesto niza dokazanih europskih kurikuluma, bez ijednog opravdanja izabran je neprovjereni metodološki eksperiment.

Članovi radnih skupina većinom su, opet prema našim saznanjima, bili nepripremljeni za pisanje kurikuluma do te razine da većina uključenih u samom početku nije znala pravilno razlikovati pojmove poput ishoda, kompetencija, ciljeva, i slično. Ekspertna radna skupina propustila je organizirati radionice na kojima bi članovi skupina naučili o novom pristupu pisanja kurikuluma, tako da je proces učenja išao paralelno s pisanjem. To je,dakako, često vodilo u pogreške i loše napisane materijale. Dodatno, zbog nedostatka vremena, koordinacija među predmetima ili uopće nije ili je obavljena na samom kraju na vrlo vremenski kratkim sastancima. Sve to lako se može objasniti kratkoćom roka, no to ne umanjuje štetu koja je nastala.

Nameće se zato nezaobilazno pitanje, zašto je pokretačima reforme bilo važno uhvatiti vrlo kratke rokove koji su vezani za dnevnopolitička zbivanja i promjenu vlasti, umjesto usredotočivanja na kvalitetu rada?

Uvođenje školovanja á la carte

Svojevrstan otvoren povratak na Šuvarovo umjereno obrazovanje vidi se u rješenjima koja se žele s novim kurikulumom primijeniti na opće gimnazije. Tako se kroz kurikulum pokušalo nametnuti smanjena obvezne satnica kemije, fizike i biologije. Dio te satnice, naime, premjestio bi se u izborne module koji se međusobno isključuju, čime je ujedno iskazanotemeljno nerazumijevanje povezanosti ovih prirodoslovnih disciplina u današnjim kompetitivnim znanjima.

Izbornošću ovih predmeta također se želi napraviti opasan presedan, budući da su jako dobro poznata iskustva mnogih razvijenih zemalja s negativnim posljedicama ovakvih preranih izbornosti. Svakom je poznato da učenici po logici stvari i liniji nižeg otpora pokazuju sklonosti za "bijeg" iz "tvrdih" predmeta, kao što su matematika, fizika, kemija i biologija, u "meke" predmete, koji od učenika zahtijevaju manji rad i napor. No, kao što je isto tako dobro poznato, tek ulaženje u zahtjevnije "tvrde" predmete pobuđuje kod učenika veći interes za same te predmete, kao i za struke koje se na njima temelje (kao inženjerske, medicinske, biotehničke, ekonometrijske, ekonofizičke itd.). Dakle, za ona područja koja su dobila naglasak u svim osnovnim dokumentima po kojima bi se kurikularna reforma, kako smo već naveli, trebala izvoditi.

Kakvo je pravo stanje stvari u ovom trenutku po pitanju STEM područja odlično ilustrira poziv za dostavu SatnicaKakvo je pravo stanje stvari u ovom trenutku po pitanju STEM područja odlično ilustrira poziv za dostavu projektnih prijedloga „Promocija kvalitete i unaprjeđenja sustava odgoja i obrazovanja na srednjoškolskoj razini“ Europskog socijalnog fonda. Naime, iz ovoga teksta se jasno vidi kako su trenutna srednjoškolska satnica i stečene kompetencije iz predmeta matematike, fizike, kemije i biologije, nedovoljni za potrebe visokoga obrazovanja u Republici Hrvatsko.projektnih prijedloga „Promocija kvalitete i unaprjeđenja sustava odgoja i obrazovanja na srednjoškolskoj razini“ Europskog socijalnog fonda. Naime, iz ovoga teksta se jasno vidi kako su trenutna srednjoškolska satnica i stečene kompetencije iz predmeta matematike, fizike, kemije i biologije, nedovoljni za potrebe visokoga obrazovanja u Republici Hrvatskoj:

“Ako se, pak, sagleda slika na području visokog obrazovanja (Republike Hrvatske), tijekom akademske godine 2011/2012 od ukupnog broja upisanih studenata (49.016) tek 19.794 studenata upisalo je studijske programe u STEM i ICT (eng. Information and Communication Technology– informacijska i komunikacijska tehnologija) području. Tijekom naredne akademske godine, samo su 10.034 studenta udovoljila kriterijima studijskog programa kako bi napredovali u drugu godinu studiranja. Ovo znači da 41% studenata nije uspješno položilo ispite vezane uz ključna područja STEM-a i ICT-a tijekom prethodne godine. Kako je vidljiv stalan trend opadanja broja upisanih u navedene programe, zajedno s opadanjem rezultata koje studenti postižu u ključnim STEM i ICT područjima tijekom prvih godina studija, ovim Pozivom žele se poboljšati uvjeti za stjecanje kompetencija unutar tih područja u općem obrazovanju a prije samog pristupanja tercijarnom obrazovanju.”

“Budući da se u današnjem društvu tehnologija razvija velikom brzinom, potrebno je osobitu pažnju dati području prirodoslovlja te matematičkim i digitalnim kompetencijama (odnosno kompetencijama unutar područja STEM-a i ICT-a).“

Odgovor „cjelovite kurikularne reforme“ na ovo krajnje porazno stanje, međutim, smanjenje je satnice iz kritičnih predmeta i uvođenje školovanja „á la carte“. Treba li tome što dodati i je li to baš sve slučajno s obzirom na strateške prioritete hrvatskog gospodarstva i njegovog tehnološkog razvoja?

Stručnost dr. sc. Borisa Jokića

U medijima se cijelo vrijeme rado provlači tvrdnja da je voditelj „cjelovite kurikularne reforme“ dr.sc. Boris Jokić općenito vrhunski stručnjaki/ili vrhunski stručnjak u području obrazovanja.

Međutim, provjerom odgovarajućih baza podataka međunarodne i domaće znanstvene literature pokazuje se kako je dr. sc. Boris Jokić dosta udaljen od nekih uobičajenih svjetskihstandarda. Naime, dr. sc. Jokić objavio je samo dva znanstvena rada u časopisima koje registrira CurrentContents s dva citata:

Boris Jokić, Linda Hargreaves, „Aneasy A or a questionofbelief: pupilattitudes to Catholic religious educationin Croatia“, British Journal o fReligious Education (2014),

Boris Jokić, Zrinka Ristić Dedić, „Razlike u školskom uspjehu učenika trećih i sedmih razreda osnovnih škola u Republici Hrvatskoj s obzirom na spol učenika i obrazovanje roditelja: populacijska perspektiva“, Revija za socijalnu politiku(2010).

Također, za ulogu voditelja „cjelovite kurikularne reforme“, relevantno je da dr. sc. Jokić nema iskustvau edukacijsko-obrazovnom radu.

Dodajmo, dr. sc. Jokić rođen je 1976. godine i znanstveni je suradnik na Institutu za društvena istraživanja u Zagrebu. Diplomirao je psihologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a magistrirao je i doktorirao iz područja obrazovnih znanosti na Sveučilištu Cambridge, Velika Britanija.

Stvaranje baze

U ovom osvrtu ponajviše je riječi bilo o STEM području i koracima unazad koji se u odnosu na trenutno stanje nude u „cjelovitoj kurikularnoj reformi“. Pri njenoj izradbi odabrano je politički vrlo spretno rješenje s uključivanjem velikog broja ljudi u njenu pripremu. Time se automatski dobila poveća grupacija osoba (baza) koja će reformu braniti, već samo stoga što su te osobe radile na njezinim pojedinim fragmentima i utrošile brojne radne sate, vjerojatno i nesvjesne cjeline i pravih motiva i ciljeva reforme.

Umjesto težišta na stvarnoj modernizaciji hrvatskog školskog sustava već se u medijima sada dalje plasiraju najave o devetogodišnjoj osnovnoj školi, ili uvođenju male mature, kao da će ovaj dodatni stres na sustav školstva išta temeljnoga riješiti. Pritisak na učenike, nastavnike i roditelje trebalo bi mijenjati u smislu da škole služe kako bi se steklo znanje, a ne ocjene. Ako je navala na upise u gimnazije prevelika, broj kvalitetnih gimnazija bi trebalo povećati, što je dugoročni i složen proces, ali i jedino pravo rješenje. No, za ovakve promjene treba ulagati u ljude, odnosno u ono najvrijednije što hrvatski sustav školstva ima, umjesto s njima manipulirati. Odnosno, za takvo što treba imati vrlo drugačije ambicije od onih koje su imali pokretači aktualne „cjelovite kurikularne reforme“.

Dr. sc. Matko Glunčić,
Dr. sc. Osor Barišić