Zašto volimo Internet
Kao što smo izvijestili prošli tjedan u četvrtak 31. siječnja 2008. Hrvatsko kulturno vijeće održalo je konferenciju za tisak na kojoj su govorili roditelji djece kojoj je uskraćena nastava na hrvatskom jeziku u selu Jagodnjak. Iako je dva dana ranije ministar Primorac bio obećao rješenje cijelog slučaja na zadovoljstvo sviju, konferencija za tisak je i dalje bila medijski zanimljiva, jer su se novinari iz prve ruke mogli susreti s akterima skandala koji traje već tri mjeseca. I novinarisu zaista došli, postavljali pitanja, a roditelji koji su posebno za ovu prigodu potegnuli iz Jagodnjaka u Zagreb odgovarali.
Međutim, dnevne tiskovine tek su vrlo kratko donijele vijest o tome da su se roditelji djece iz Jagodnjaka pojavili na konferenciji za tisak, čineći pri tome "previde" koji se uporno ponavljaju. Dobar primjer u tom smislu je Vjesnik, čiju vijest prenosimo ovdje u cijelosti:
Roditelji ne žele Ležaju u školi
ZAGREB Roditelji nekolicine učenika hrvatske nacionalnosti, koja pohađaju osnovnu školu u Jagodnjaku, izrazili su u četvrtak, na konferenciji za novinare u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, nezadovoljstvo odlukom da ravnatelj Mislav Ležaja ostane u školi. »Nije u redu da čovjek koji po školi maše šakama bude ravnatelj, a kamoli pedagog u školi. Ne želimo da tamo radi«, rekla je majka dvoje djece Suzana Jelizev. Cilj konferencije za novinare je upozoriti javnost da se u baranjskoj školi krše ljudska prava, a sramotnim smatraju što je Ležaja odbio dati ostavku na mjesto ravnatelja. Roditelji poručuju da se neće miješati u odluke Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, niti kane organizirati prosvjede. [M. L.]
Stvar je naravno novinarske procjene što je na nekom događaju, odnosno tiskovnoj konferenciji važno, pa ovdje ne ćemo ulaziti u dublje seciranje sadržaja vijesti objavljene u Vjesniku. Što se nama učinilo važnim, na kraju krajeva, čitatelji su mogli sami pročitati u reportaži "Konferencija za tisak HKV-a: Slučaj Jagodnjak - ostaje čekati" koju smo već objavili. Ovdje ćemo se samo osvrnuti na informaciju koju su čitatelji Vjesnika dobili o tome gdje je konferencija za tisak održana. Dakle, novinar je napisao da je konferencija održana u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu - što nije točno. Istina je da je konferencija održana u prostoru Hrvatske kulturne zaklade i Hrvatskog slova, i da se ovaj prostor nalazi u kompleksu u kojem je i Nacionalna knjižnica, ali to ipak nije jedno te isto.
Iako je predsjednik Hrvatskoga kulturnog vijeća Hrvoje Hitrec održao uvodnu riječ i cijelo vrijeme sjedio tijekom konferencije za istim stolom s roditeljima, Vjesnikov novinar je "propustio" napisati tko je organizirao konferenciju za tisak. Netko će pomisliti da je organizator slučajno ne spomenut, no to nažalost nije tako. U pravilu se u hrvatskim medijima kada se izvješćuje sa skupova Hrvatskoga kulturnog vijeća ne navodi tko je organizator.
Vjesnikov novinar izgleda valjda ne smije napisati "Hrvatska kulturna zaklada", "Hrvatsko slovo", "Hrvatsko kulturno vijeće". Naravno, ne samo Vjesnikov - isto vrijedi i za brojne druge novinare. Postavlja se pitanje da li postoji neki nepisani propisi po kojem hrvatski novinari moraju obrađivati i manipulirati čak i obične vijesti, a da o komentarima i ne govorimo, ako žele imati posao u Vjesniku, Večernjem listu, Jutarnjem listu... Po onoj, ako se o njima ne izvještava, oni ni ne postoje.
M. M.
{mxc}
Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na 
