Zanimljivi intervju Luke Mišetića, odvjetnika generala Ante Gotovine

Zanimljivi intervju u povodu prve godišnjice haaške presude Večernjem listu dao je Luka Mišetić, odvjetnik generala Ante Gotovine. Intervju je to zanimljiviji jer se u hrvatskim medijima, rekli bismo, vrlo pažljivo i ciljano stvara slika velike bliskosti generala Gotovine s vladajućom "ljevicom", gdje smo ovdje upotrijebili standardnu podjelu na ljevicu i desnicu koju inače ne volimo rabiti. Sudeći po riječima Luke Mišetića, radi se o krivoj slici, kao posljedici načina na koji hrvatski mediji izvještavaju:

Svako bira što njemu odgovara. Pratim sve što se zbiva oko generala i uočio sam da, to što se on nalazi i s ljudima iz aktualne vlasti - da ga se odmah svrstava kako je otišao na "lijevu stranu". A kada se nađe i s nekim iz oporbe, što on dosta često čini, to, naprotiv, onda uopće nije tema u medijima, niti tko to analizira... General Gotovina se ne druži prema ključu pripada li netko ovoj ili onoj stranci, nego prema svim svojim prijateljima ima isti pristup, bez obzira u kojoj su stranci. I ne želi da ga se svrstava u jedan ili drugi tabor, niti uz vlast, niti protiv nje. Meni je potpuno jasno da Gotovina ne želi ulaziti u politički ring i to ljudi moraju poštivati i ne očekivati da će on, nakon 12 godina izostanka, sada odmah ulaziti u politiku.

I zaista, i treba naglasiti da je nemoguće nakon 12 godina izbivanja iz Hrvatske ulaziti u politički ring, a da u tom ringu, DistancaOdređena distanca od dnevne politike je neophodna ako se netko hoće usmjeriti prema hrvatskoj budućnosti, jer na temeljima na kojima sad Hrvatska funkcionira malo što se može graditi. Toksičnosti i teškoj kontaminiranosti hrvatske javne i političke scene smo na žalost svjedoci iz dana u dan, od skandala do skandala, od apsurdnije do još apsurdnije izjave političara, od jedne medijske sabotaže do druge.gdje vladaju vrlo prljava i podmukla pravila igre, brzo i ne izgori, neovisno o karizmi koju netko posjeduje. Štoviše, određena distanca od dnevne politike je neophodna ako se netko hoće usmjeriti prema hrvatskoj budućnosti, jer na temeljima na kojima sad Hrvatska funkcionira malo što se može graditi. Toksičnosti i teškoj kontaminiranosti hrvatske javne i političke scene smo na žalost svjedoci iz dana u dan, od skandala do skandala, od apsurdnije do još apsurdnije izjave političara, od jedne medijske sabotaže do druge.

Ćirilica u Vukovaru

Zanimljiv je odgovor Luke Mišetića i na uvođenje ćirilice u Vukovaru. Iako je odvjetnik konstatirao očigledne stvari, u današnjim uvjetima u javnom prostoru njegove riječi predstavljaju pravo malo osvježenje. Tako Mišetić kaže je teško doći do pomirenja između Hrvata i Srba te odmah ukazuje na osnovni problem:

Preduvjet za pomirenje jest da oni koji su nešto zlo činili traže od tebe oprost, pa da bi mu ti onda mogao pružiti ruku i dati mu oprost. Mi smo još uvijek u fazi da oni koji predstavljaju Srbe u Hrvatskoj ne prihvaćaju rad i presude haaškog suda i ne priznaju niti traže oprost zbog zločinačke politike koja je vođena na teritoriju RH. I to onda izaziva efekt kod ljudi s hrvatske strane, pa ostaje dojam kao da rat još nije gotov... Bitan korak u pomirenju hrvatskog i srpskog naroda bilo bi to priznanje srpske strane da je vođena zločinačka politika na hrvatskom teritoriju. S hrvatske je strane već došlo do priznanja da je bilo zločina i s ove strane.

Pomirenje, dakle, mora biti zasnovano na nepobitnim činjenicama, a te je činjenice, što se tiče hrvatsko-srpskog rata, upravo utvrdio Haaški sud. Nadam se da će doći taj dan kad će vodstvo Srba u Hrvatskoj imati mudrosti i snagu i javno osuditi politiku koju je provodilo srpsko vodstvo u Hrvatskoj devedesetih. I da će izraziti žaljenje i kajanje zbog toga stoje tada urađeno u ime srpskog naroda, premda želim ovdje naglasiti da ni u kojem slučaju ne optužujem sve Srbe i narod. No, taj korak mora biti poduzet. Tek onda ćemo imati sve pretpostavke za pomirenje.

Na kraju razgovora Luka Mišetić nudi i dozu optimizma, kojeg sigurno u Hrvatskoj jako nedostaje kad su upravo Hrvati u Hrvatskoj po upravo objavljenim statistikama najdepresivniji narod u Europi. Mi vidimo, kaže tako Mišetić, što je sve Hrvatska uspjela postići u samo dvadesetak godina, od rušenja komunizma, nezavisnosti, pobjede u ratu, pobjede pred Haaškim sudom, ulaska u NATO i EU - to su hrvatski temelji.

"Gospodarski su problemi golemi, ali ne treba zbog toga izgubiti vjeru u sebe i državu. Nego, preuzeti rizik i svojim rukama stvoriti prilike za bolju gospodarsku budućnost", zaključuje Mišetić. I s tim se ne će biti teško složiti. A na našu standardnu primjedbu kako bolja gospodarska budućnost zahtjeva i određene preduvjete i na državnoj, intelektualnoj, kulturnoj, i općenito javnoj razini, odgovorimo da smo možda upravo sad već svjedoci kako se neke okoštale i rigidne strukture u hrvatskom društvu polako, ali neumitno urušavaju same od sebe u sebe.

M.M.