Međurepublički ćirilični razgovori
Iako nije baš jasno o čemu su zapravo predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović i srbijanski predsjednik Tomislav Nikolić mogli korisno razgovarati, u trenutcima kada su ekonomije njihovih zemalja doslovno u rasulu, mora se primijetiti kako su se vladajući u Hrvatskoj pobrinuli da barem jedna tema bude sigurno na dnevnom redu beogradskog sastanka. EU KomisijaSvojedobno je čak i Europska komisija poručila Banskim dvorima kako za razliku od Lex Perkovića, koji njih zanima zbog implikacija na međunarodno preuzete hrvatske obaveze, jezična politika spada u nacionalno zakonodavstvo, i da se zbog toga ne može računati s potporom Europske komisije prilikom forsiranog uvođenja dvojezičnosti u hrvatski Vukovar.Radi se, dakako, o dvojezičnim pločama u Vukovaru.
Svojedobno je čak i Europska komisija poručila Banskim dvorima kako za razliku od Lex Perkovića, koji njih zanima zbog implikacija na međunarodno preuzete hrvatske obaveze, jezična politika spada u nacionalno zakonodavstvo, i da se zbog toga ne može računati s potporom Europske komisije prilikom forsiranog uvođenja dvojezičnosti u hrvatski Vukovar.
Međutim, naši vlastodršci nisu odustali od idealnog generatora kaosa i nastavili su naciju traumatizirati glede ćirilice. Umjesto uskraćene potpore Bruxellesa, vanjska potpora dobila se iz Beograda.
Time je pitanje ćiriličnih ploča postalo bilateralno pitanje između dviju zemalja, Hrvatske i Srbije, iako po objektivnim kriterijima to jasno nije. U bilo kojim normalnim okolnostima radilo bi se o unutarnjem pitanju Hrvatske koje regulira odnose koji se tiču isključivo hrvatskih građana. Osim, dakako, ako se granice Republike Hrvatske shvaćaju manje kao međunarodne, već više kao jugoslavenske međurepubličke granice, gdje je onda na Beogradu arbitrirati.
Ah, te činjenice
Na ovom mjestu, zato, morat ćemo ipak primijetiti kako činjenično stanje još uvijek kaže da su granice Republike Hrvatske s Republikom Srbijom međunarodno priznate. Kad se to ima u vidu, dobiva se jedina ispravna interpretacija današnjih beogradskih razgovora o ćirilici između dvaju predsjednika. Po njoj, osoba, koja predstavlja Republiku Hrvatsku na najvišoj razini, je osobi, koja je bila četnički vojvoda i istaknuti promicatelj velikosrpske agresorske politike tijekom Domovinskog rata, polagala račune za nešto što je unutarnje pitanje Hrvatske.
Za nešto što je potpuno marginalno u odnosu na više od tisuću hrvatskih građana žrtava srpske agresije koje se vode još pod nestalima, ili u odnosu na tisuće žrtava srbijanskih koncentracijskih logore čije postojanje Republika Srbija ne priznaje, upravo jednako kao i svoju odgovornost za agresiju na Republiku Hrvatsku.
M. M.