Neprincipijelne ponude Orbána Milanoviću

Kakve se igre igraju oko Ine i europskoga uhidbenog naloga za predsjednikom MOL-a Zsolta Hernadija nije lako procijeniti. Na prvi pogled čini se da je Viktor Orbán pod pritiskom DORH-ove optužnice zaplesao baš kako Milanović hoće, odnosno da će Viktor Orbán učiniti sve kako bi zaštitio Zsolta Hernadija, pa i odreći se mađarskoga udjela u Ini.

Jesu li Mađari uhvaćeni s prstima u pekmezu, i postoje li konkretni dokazi protiv Zsolta Hernadija, čini se zato dosta izglednim. S druge strane, kad bi se ostvarila neprincipijelna ponuda Viktora Orbána da se Hrvatskoj u zamjenu za odustajanje od sudskog progona Zsolta Hernadija vrate dionice Ine, bio bi to jedini, ali stvarni uspjeh vlade Zorana Milanovića.

Ipak, postavlja se pitanje kako bi hrvatska strana, koja nije u stanju zatvoriti proračun ni za ovu godinu, mogla otkupiti dionice Ine koje su u ovom trenutku vode na mađarski MOL. U medijima se, naime, spominje vrijednost dionica od nekoliko milijardi dolara, što je iluzorno očekivati da bi Slavko Linić i društvo mogli prikupiti bez nekog, kako se to obično mistično zove, strateškog partnera. A strateški partner u poslu s Inom začas može zapravo značiti da do 2000. godine potpuno hrvatska kompanija ima novog vlasnika, kao što su, primjerice, Goldman Sachs ili drugi fondovi takve vrste.

Nalazišta u Siriji

Treba isto tako podsjetiti kako procjene vrijednosti nalazišta nafte u Siriji, a na koja po međunarodnim ugovorima Ina ima sva prava, iznose oko 20 milijardi dolara. Ta suma daleko nadmašuje vrijednost više od 50% dionica Ine u mađarskom vlasništvu koje se spominju u medijima. Međutim, s ovim otkrićima nalazišta nafte u Siriji kao da od početka nešto nije bilo u redu, jer umjesto da ovako fantastična otkrića budu obznanjena na sva zvona hrvatskoj javnosti, ona su se vrlo pažljivo skrivala od nje, pa i danas.

Drugim riječima, kao da se željelo, slično kao i cijelu kompaniju prije toga, i ta sirijska nalazišta vrlo jeftino prepustiti nekom drugom. Radi li se i sad na relaciji Zagreb-Budimpešta o sličnoj situaciji, gdje je jači grabežljivac u pozadini samo spretno iskoristio okolnosti i dnevnopolitičke interese lokalne garniture s lexovima i uhidbenim nalozima, te sad tjera slabijeg grabežljivca, mogli bismo saznati vrlo brzo. U svakom slučaju, ono što je do sad bila konstanta rada hrvatskih vlada od smrti predsjednika Tuđmana je da su hrvatski narod i hrvatski građani svakim danom od svojih nacionalnih bogatstava i vrijednosti imali sve manje.

M. M.