Hrvatska na raskrižju

Od kada je Hrvatska postala članica Europske unije afere, podmetanja, medijski specijalni rat i razni drugi proizvodi obavještajnih podzemlja i nadzemlja počeli su se nesmetano izlijevati izvan hrvatskih granica. Europska komisija, Njemačka, Mađarska, Finska, Češka, svi oni samo nakon tri mjeseca hrvatskog članstva u Europskoj uniji već mogu „uživati" u skandalima izvezenima iz Hrvatske, tako da se naša zemlja može pohvaliti barem jednom izvoznom granom koja je njezinim ulaskom u Europsku uniju doživjela rekordan rast.

I mi ćemo reći, neka. Neka sad i u Bruxellesu i općenito na Zapadu malo vide što su nam 2000. godine instalirali kao vlast. Neka sad vide što znači na čelu jedne europske države, i u vrhu vlasti, imati ljude koji nemaju elementarnu političku kulturu poštovanja prema institucijama, bilo domicilne države, bilo, kako se sad zorno vidi, prema institucijama drugih država ili međunarodnih organizacija.

Neka sad vide što je značilo i kakve smo sve stresove morali mi, hrvatski narod i hrvatski građani, proživjeti s ljudima kojima nije bilo teško krivotvoriti dokaze i lažno svjedočiti u sudskim postupcima protiv vlastite Dva smjeraU ovim okolnostima, kad Hrvatska postaje sve veći unutareuropski problem i faktor nestabilnosti za sam unutareuropski pravni poredak, postoje dva smjera u kojem se stvari mogu dalje razvijati. Ili će pritisak Europske unije i zemalja poput Njemačke doprinijeti suzbijanju struktura koje generiraju ovaj opći kaos, ili će se Hrvatska naći izoliranom i gurnutom na marginu Europske unije kako bi što manje štetila.države, pa im stoga sad nije teško kršiti međunarodne norme i običaje, te izigravati međunarodno pravo kada i kako to njima odgovara. Jedina je razlika u odnosu na prije je što se to sad više ne tiče isključivo Republike Hrvatske.

Što je s velikom većinom ostalih?

Ulaskom u Europsku uniju, mnogi su se hrvatski građani ponadali da će to donijeti elemente gospodarskog prosperiteta kroz pristup europskim fondovima i olakšani izvoz na tržište Europske unije s 500 milijuna stanovnika, čime bi se ublažila gospodarska kriza. Međutim, ni gospodarskoj, ni krizi institucija u Hrvatskoj ne nazire se kraj. Umjesto preokreta negativnih trendova, negativni trendovi su se ubrzali, a brojne afera dobile su međunarodni karakter.

Dva smjera

U ovim okolnostima, kad Hrvatska postaje sve veći unutareuropski problem i faktor nestabilnosti za sam unutareuropski pravni poredak, postoje dva smjera u kojem se stvari mogu dalje razvijati. Ili će pritisak Europske unije i zemalja poput Njemačke doprinijeti suzbijanju struktura koje generiraju ovaj opći kaos, ili će se Hrvatska naći izoliranom i gurnutom na marginu Europske unije kako bi što manje štetila.

U ovom drugom slučaju, naši izvoznici s početka ovog teksta dosegli bi svoj strateški cilj. Osigurali bi svoje pozicije i u budućnosti preko daljnje unutarnje destabilizacije Hrvatske, njezinog izoliranja prema kompetitivnom europskom prostoru i podčinjavanju interesima zaostalog balkanskog okruženja. Ovu drugu mogućnost nikako se ne smije podcjenjivati, budući da ona odgovara geostrateškim interesima jedne velike europske sile koja je u kompeticiji s Njemačkom.

Naime, dok Njemačka iz gospodarskih razloga teži političkoj stabilnosti članica Europske unije, Velikoj Britaniji odgovara slaba Europska unija, jednako kao i što nestabilnije stanje na području zemalja bivše Jugoslavije, čime se prirodno suzbija i politički utjecaj najjače europske ekonomije na tim prostorima.

M. M.