Kakva perspektiva se nudi Hrvatskoj

Za znati kada ćemo izaći iz krize i procjenu trenutnih hrvatskih perspektivi dovoljno je otvoriti radio i poslušati vijesti na puni sat. Jučerašnji dan u tom smislu opet nije bio iznimka. Prve dvije vijesti na radiju: Milanović je dao izjavu iz Vatikana, a predsjednik Josipović komentirao jeNovi ispadZoran Milanović počastio je hrvatske ljude imbecilnom tvrdnjom kako bi revidiranje Ugovora Hrvatske sa Svetom Stolicom bilo jednako revidiranju ugovora o granici s Bosnom i Hercegovinom aktualnu društvenopolitičku situaciju.

Milanović

Da će predsjednik vladajućeg SDP-a i predsjednik hrvatske Vlade tijekom svojeg mandata uporno raditi na ideji kako je pojam hrvatskog društva hrpa paradoksa i da on sam hoće u toj paradoksalnosti biti predvodnik postalo je jasno nakon niza, blago rečeno, nebuloznih izjava kojima je obilježio političku jesen. Jučerašnji posjet Vatikanu samo se uklopio u taj niz.

Čak ni na osobnoj razini, susret s nekim koji utjelovljuje tisućljetno nasljeđe, a koje i oni udaljenih kultura nikada nisu porekli već uvijek cijenili, nije pomoglo Zoranu Milanoviću osjetiti nešto više. Ostao je nedirnut, unutar svoje partijske, intelektualno-vulgarne kolotečine.

Konkretno, ispalo je kako za promjenu ugovora Republike Hrvatske sa Svetom Stolicom u ovom trenutku Partija i Zoran Milanović nisu imali dovoljno političke snage, iako su se u bliskim im medijima razvijale u tom smislu neke nade. Ali, da bi ipak bilo nešto u javljanju iz Vatikana po njegovome, Zoran Milanović počastio je hrvatske ljude imbecilnom tvrdnjom kako bi revidiranje Ugovora Hrvatske sa Svetom Stolicom bilo jednako revidiranju ugovora o granici s Bosnom i Hercegovinom. O razlici između neratificiranog međudržavnog ugovora i onog koji je stupio sna snagu i provodi se zaista nemamo volje elaborirati. Ona može biti nejasna tek onom dijelu građanstva koje se dalo medijski potpuno lobotomizirati.

Josipović

Predsjednik Republike Ivo Josipović jučer se pak sa svoje strane de facto izravno umiješao u kompetencije Saborskog odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost koji je jučer započeo s preispitivanjem što se stvarno događalo iza medijsko-obavještajne kulise kojoj smo bili zadnjih dana izloženi. Josipović je tako, praktički uJadna demokracijaZa funkcioniranje demokracije trebalo biti nepojmljivo da sada kad je Saborski odbor započeo s utvrđivanjem je li bilo nezakonitosti u radu državnih službi predsjednik vrši otvoren pritisak na njegov rad, praktički javno diktirajući što bi trebali biti zaključci tog saborskog povjerenstva isto vrijeme kada je Saborski odbor imao svoje prvo zasjedanje, dao na radiju vlastito tumačenje afere po kojem je "bit cijelog slučaja što je kod jedne osobe povezane s kriminalnim miljeom pronađeno 50 kilograma povjerljivog materijala". Ovo tumačenje posebno je ozbiljno kada se zna da je afere krenula zbog navodno nezakonitog dopisivanja telefonskih brojeva čije ispise poziva policija treba provjeriti i kao takvu je mnogi mediji i danas nazivaju "aferom ispisa telefonskih brojeva".

Predsjednikovo miješanje u rad Saborskog odbora, međutim, ima posebnu dodatnu težinu budući da je i sam predsjednik bio izravno umiješan u aferu i da je predsjednik po ustavnim ovlastima nadređen obavještajnim službama. Tvrdeći da je sve bilo zakonito u radu policije i tajnih službi predsjednik je na posebnoj konferenciji za tisak zajedno s predsjednikom vlade već bio zauzeo jasan stav koji ga je u cijeloj aferi svrstao na jednu stranu. Zato bi za funkcioniranje demokracije trebalo biti nepojmljivo da sada kad je Saborski odbor započeo s utvrđivanjem je li bilo nezakonitosti u radu državnih službi predsjednik vrši otvoren pritisak na njegov rad, praktički javno diktirajući što bi trebali biti zaključci tog saborskog povjerenstva.

Na obavještajnom i policijskom aparatu, kao i na DORH-u, je srediti stanje s neprekidnim curenjem informacija iz vlastitih redova u izabrane hrvatske medije i na druge adrese, a na Saborskom odboru je pak nadgledati zakonitost rada službi. No, slično kao i Milanoviću, i Josipoviću se sve "ispremiješalo", pa Hrvatska kako ju vodi ovaj dvojac sve više i više liči na pravu banana-državu, što je, vjeruju danas već mnogi, i njihov stvarni politički cilj. To ujedno odgovara na pitanje iz uvoda ovog teksta, kada ćemo izaći iz krize i koje su trenutno hrvatske perspektive.

M. M.