Slučaj Čačić ili prava istina o nama - što nije ljudski?

Glavna današnja vijest svih hrvatskih medija nesumnjivo je prvostupanjska presuda Radimiru Čačiću po kojoj se potpredsjednik hrvatske Vlade izvukao od zatvorske kazne. Proglašen je krivim, ali istovremeno osuđen tek na uvjetnu kaznu. Posebno zanimljivim u presudi je što se mađarski sud odlučio na vrlo nestandardni postupak po kojem se pravomoćnošću presude istovremeno Čačiću briše svaki kriminalni dosje. Dakle, Čačić u Mađarskoj, slično kao i mnogi drugi prije njega u Hrvatskoj, ali i on sam, praktički nije mogao proći bolje.

I dok su mnogi u Hrvatskoj željeli drugačiji kraj prvostupanjskoga suđenja u Mađarskoj, uključujući i brojne medije sklone Kukuriku koaliciji koji su u Čačiću prepoznali njezin najveći kamen oko vrata, mi se sa samom presudom u ovom trenutku ne ćemo previše baviti. Više ćemo se posvetiti zadnjoj izjavi u nizu predsjednika hrvatske Vlade Zorana Milanovića na ovu temu, koji je na upite novinara o odgovornosti potpredsjednika njegove Vlade poručio: „Možda je on nekim svojim grubim ponašanjem to isprovocirao zato što je takav, ali ono što mu se radi nije ljudski".

Naime, ne možemo ne vidjeti fantastičan raskorak hrvatskih najviših dužnosnika u tretmanu Radimira Čačića i onih koji su za razliku od njega istinski zadužili Hrvatsku. Naime, ovo što je doživio Radimir Čačić upravo je luk i voda u odnosu na ono što se radilo i radi hrvatskim generalima, pa ipak nismo nikada čuli Zorana Milanovića ili bilo kojeg drugog predsjednika hrvatske Vlade reći kako nije ljudski ono što se Markaču i Gotovini radi u Haagu i u nekim hrvatskim medijima unazad desetak godina. Pogotovo što ova zadnja dvojica ni u jednom trenutku nisu bila optužena izravno za nečiju smrt, dok je Radmir Čačić prouzročio prometnu nesreću u kojoj su smrtno stradale dvije osobe, što ni on sam ne spori.

Već smo na prvu vijest o Čačićevoj nesreći predvidjeli kako će ona postati prioritet za neke državne službe, a mnogi su s pravom govorili o širim implikacijama na slučaj Ine i Mola. Uostalom, to što je Radimira Čačića za nesreću u Mađarskoj branio isti odvjetnik kao i Ivu Sanadera nesumnjivo ima i više značenje od čisto simboličkog.

Ogledalo stanja

Slučaj u Mađarskoj zorno je pokazao da hrvatska država i društvo imaju načine zaštiti svoje državljane i političare ako to žele. Da se mogu izreći teške riječi ako se želi, izvršiti pritisci, čak i vrlo otvoreno, javno.

A zašto ni blizu kao Čačić i oligarhija kojoj pripada nisu bile zaštićeni najviši časnici iz Domovinskog rata sada je isto tako jasno. Naime, da su univerzalne i nacionalne vrijednosti bile zaštićene ovih zadnjih desetak godina onda u hrvatskoj vlasti više odavno ne bi bilo mjesta za osobu kojoj je Ustavni sud našlo da je ministarstvo kojem je bila na čelu tijekom četiriju godina sklopilo 12 ugovora vrijednih 132 milijuna kuna s tvrtkama koje su s njom interesno povezane. No, umjesto kazne, ovaj propali poduzetnik (njegovi Coning-i u stečaju su zbog gubitaka od gotovo pola milijarde kuna), protiv kojeg je, između ostalog, sud u Varaždinu donio presudu jer je njegov Coning uzeo od države novac za izgradnju Tehničke škole u Zadru, a nije izgradio ništa, dobio je novi mandat, i to ni više ni manje nego potpredsjedničko mjesto u Vladi za gospodarstvo, pa se ne treba čuditi tome gdje smo mi to danas, od krize gospodarstva do krize morala.

Obično se kaže da u politici sve ima svoju cijenu, i nesumnjivo ima. Cijenu Čačićeve slobode tek ćemo vijdjeti jer joj se još ni izbliza ne nazire kraj.

M. M.