Pirova pobjeda

Ne pada snijeg da prekrije brijeg, nego da svaka zvjerka ostavi svoj trag

- narodna

“

”

Neki će reći kako se na zadnjim parlamentarnim izborima nije ništa spektakularno dogodilo. Oni koje su de facto vladali Hrvatskom prije izbora samo su poslije njih i formalno preuzeli vlast. I zaista, po tom pitanju dovoljno je osvrnuti se na broj smjena nakon još jednog koalicijskog povratka u Banske dvore. Iako je taj broj naravno opet osjetan, sve je to ipak u znatno manjem revolucionarnom zamahu u usporedbi s masovnim čistkama 2000. godine. Jednostavno, položaji su već bili zauzeti „našima".

Isto je stanje u medijima, pravosuđu, državnoj upravi, sindikatima, privredi... Stara hobotnica i sustav vladanja Hrvatskom prije uvođenja parlamentarne demokracije su nam se vratili u svom svojem sjaju. Čak su i mnogi ljudi pri i oko vlasti isti, iako je prošlo gotovo četvrt stoljeća odO oporbiO oporbi u ovom trenutku ni u kojem slučaju ne vrijedi trošiti slova. Ona tek služi kao ukras kako bi se moglo reći da je Hrvatska ipak demokratsko društvo. Ono što je ostalo od HDZ-a svelo se ovih dana na borbu raznih frakcijica za onih nekoliko mrvica koje su ostale od Tuđmanovog političkog nasljeđa prvih demokratskih izbora u Republici Hrvatskoj.

O oporbi u ovom trenutku ne vrijedi trošiti puno riječi. Ona tek služi kao ukras kako bi se moglo reći da je Hrvatska ipak demokratsko društvo. Ono što je ostalo od HDZ-a svelo se ovih dana na borbu raznih frakcijica za onih nekoliko mrvica koje su ostale od Tuđmanovog političkog nasljeđa. A zlu ne trebalo, tu je na kraju krajeva uvijek i DORH koji prema potrebi može u nedogled rastezati pravosudne trakavice oko mnogih afera s nelegalnim financiranjem stranke i s kleptomanskim nagonima njenih najviših dužnosnika.

U čemu je razlika?

Međutim, i pored mnogih analogija u odnosu na druge slučajeve iz hrvatske prošlosti, moraju se primijetiti i bitne razlike u stanju stvari nakon što su partijski kadrovi ponovo zasjeli na sam tron izvršne vlasti. Ne treba tu ni predaleko ići. Dovoljno se osvrnuti na već spomenutu 2000. godinu.

Kada je Partija 2000. došla na vlast dobila je u ruke jaku državu i nezaduženu ekonomiju. Većina banaka i poduzeća još su bili u hrvatskim rukama. Hrvatska vojska ostavljala je dojam snage i pobjede, i kao takva bila je faktor stabilnosti, kako Hrvatske, tako i njenog istočnog okružja. U vanjskoj politici, hrvatske pregovaračke pozicije po mnogim pitanjima bile su čvrste i obećavale da će se za popuštanje na jednom polju dobiti nešto drugo. Makroekonomski pokazatelji predviđali su rast, sve do poljoprivredne proizvodnje koja je bila privlačna toliko da su se, primjerice, mnoga seoska domaćinstva baš u to vrijeme okretala znatnim ulaganjima u proizvodnju mlijeka. Imali smo djelotvornu socijalu, a zdravstveni sustav bio je stabilan i privlačan mnogim studentima koji su se u to vrijeme još uvijek rado upisivali na medicinske fakultete.

Sve to danas nije tako. Kud god se zagrebe izviru jedino problemi, a za poneki preostali obiteljski biser potrebno je dobrano izvrnuti ladice i prekopati po ormarima. Nova vlast čak ne može više za sve okrivljavati prethodnu, kada je svakom jasno da Tuđman s današnjim stanjem u državi više nema nikakve veze. Došlo je vrijeme podcrtavanja računa. Oni koji su stvarno iz sjene vladali Hrvatskom sada moraju potpisivati vlastitom rukom konkretne odluke i snositi posljedice tih odluka. Nema više tko drugi to za njih činiti. Odgovornost je na vladajućima.

Jedini mogući ishod

Kad cijena benzina nastavi rasti, kad dodatno poskupi hrana, struja, voda, komunalije, javni prijevoz, kad nezaposlenost poraste još više, školstvo i zdravstvo dodatno propadnu, a novčanici ostanu prazni koji dan ranije u mjesecu ljudi će se prije ili kasnije malo zamisliti i upitati se tko je tome doista kriv. I taj trenutak danas vladajući jednostavno ne će biti u stanju izbjeći, jer su u biti, prvo i osnovno, uvijek bili potpuno nesposobni bilo što graditi i stvarati. Dokaz tome, uostalom, upravo leži u trenutnom stanju države, a u koje nas je doveo putem njihovih medija dugo nametan aktualni model vladanja i pristupa državnim poslovima i nacionalnim interesima. I zato je koalicijska pobjeda na zadnjim izborima u tom smislu pirova pobjeda ljudi koji se sada više ne moći sakriti nazad u sjenu kad zagusti. A bude. Sigurno.

M. M.